Piše: Lili Benčik
IDS je prije 30 godina organizirao Kongres Istrijana! Bio je to kongres na kojem nije bilo Hrvatske, nije se svirala ni državna ni istarska himna, umjesto nje izvedeno je djelo talijanskoga skladatelja Tartinija. Na otvorenju su samo Luciano Delbianco i Damir Kajin govorili hrvatski. Ponekad otvorena, ponekad provokativna, ponekad podzemna, ali uvijek konzistentna. Bio je to kongres iredentizma, autonomaštva i regionalizma…
Čim se spomene IDS javlja se asocijacija na iredentizam i autonomaštvo, a vezano uz to nepriznavanja hrvatskog identiteta Istre kao ni suvereniteta države Hrvatske nad Istrom.
Na naslovnoj fotografiji slike su Putovnice Republike Istre, osobne iskaznice, Istrovnice, monete-Šoldo, amblem radio postaje Istrijanski radio na internetu i naravno grb-koza kao simbol Istre. Možda će se netko i sjetiti provokacije Borisa Miletića s Istarskom putovnicom na Facebooku.
Cjelokupna politička, društvena i gospodarska aktivnost IDS-a, od nekorektnog upisa u Registar stranaka 14.veljače 1990. dokazuje to antihrvatstvo. Ponekada otvoreno, ponekada provokativno ponekada podzemna, ali uvijek konzistentna.
Počevši od Programske deklaracije iz 1991., preko 4 Rovinjske deklaracije do Statuta Istarske Županije. Te dokumente IDS je usvojio nakon Referenduma o samostalnosti Hrvatske održanog 19. svibnja 1991. kada je na referendum izašlo 83,56 posto birača. Od tog je postotka njih 94,17% podržalo državnu samostalnost Hrvatske. Među njima, naravno, i birači iz Istre.
Samim time IDS-ove Rovinjske deklaracije su bile potpuno nepotrebne jer država Hrvatska ima svoj Ustav koji svi stanovnici RH moraju poštivati. IDS nije uspio nametnuti svoj regionalni ustroj cijeloj Hrvatskoj. Još uvijek je Istra jedna od 21 županije u RH. Istarski Sabor nije zakonodavno tijelo Istarske županije jer je u RH, po Ustavu, jedino zakonodavno tijelo Hrvatski Sabor.
“IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!”, pa eto čak ni u njima nikada prežaljenoj Jugoslaviji. Za logo stranke odabran je zeleni krug s tri koze koje su predstavljale podjelu Istre na tri djela: hrvatski, talijanski i slovenski. Cilj IDS-a je, među ostalim, ta tri istarska djela ujediniti u euro-regiju Istru.
Mnogo je kompromitirajućih materijalnih dokaza nestalo s Weba, tražilica i platformi o aktivnosti IDS-a, u svrhu skrivanja neuspjeha i poraza njihove politike.
Projekt Zemlja Istra, Ivana Paulette, nestao je s Weba. Može se naći samo njegove karakteristike spomenute u drugim tekstovima. Samo to da je projekt Zemlja Istra Ivan Pauletta prezentirao 27. siječnja 1998. u Rimu, u Talijanskom parlamentu, govori samo za sebe.
Projekt Zemlja Istra počinje rečenicom da je: “Neupitno i neotuđivo pravo građana Istre na samoodređenje, pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini”. Konkretno rečeno, pravo na samoupravnu autonomiju i domete “Ograničenje odredit će sami građani Istre”.
Precizirano bi to bilo “Da svako služenje vojnih, policijskih i drugih službi izvan Istre građani čine na vlastitu odgovornost”, jer da je “necivilizacijski i ponižavajuće za istarske mladiće da sudjeluju u nazadnim i kriminalnim nacionalističkim ratovima”.
Toliko je kompromitirajući za IDS, da ga je dao ukloniti. Međutim Paulettin duh živ je u IDS-u, nastoje ga barem djelomično realizirati preko lokalne samouprave na kojoj stalno inzistiraju.
Isto tako i Kongres Istrijana ne postoji na internetskim stranicama IDS-a. Nađu se informacije preko HINE, novinskih članaka i portala.
IDS, istrijanstvom koje je ugradio u Statut Istarske županije, negira hrvatski identitet Istre i tvrdi da Istrijani imaju poseban mentalitet, posebnu kulturu i poseban način suživota. Priznaju sve narodnosti osim hrvatske. Upornim zahtijevanjem demilitarizacije Istre išli su korak po korak ka proglašenju autonomije.
Uz statut koji ima karakteristike ustava, u kojem nema spomena o postojanju hrvatskog naroda u Istri, imali bi zaokruženi teritorij, a u samoj Istri više ne bi bilo hrvatske vojske. Svaka intervencija Hrvatske države bila bi tretirana kao agresija, a onda bi IDS, preko svojih mentora i financijera iz svijeta, pozvao u pomoć europske promatrače koji bi uspostavili protektorat na tom dijelu Hrvatske.
Stoga su i zahtjevi IDS-a za regionalizmom tako radikalni i ne ostavljaju mjesta za dogovor i kompromis. Njima se, naime, želi isprovocirati nervoznu reakciju hrvatske Vlade kako bi onda IDS mogao potražiti pomoć sa strane.
Regionalizam je ugrađen u Ustav RH u smislu lokalne uprave i samouprave, ali samo do one mjere koja ne ugrožava opći nacionalni konsenzus i ne dovodi u pitanje funkcioniranje državnog organizma.
Međutim IDS-ov regionalizam, odnosno autonomija, dovodi do federalizacije Hrvatske, što je protivno Ustavu RH. Autonomaška politika IDS-a je time stalno na rubu protuustavnog djelovanja.
U toj funkciji internacionalizacije autonomaške i iredentističke politike IDS-a je bio i Kongres Istrijana koji je IDS organizirao prije 30 godina, od 13. do 15. travnja 1995. u hotelu Histria u Puli.
Jedna od glavnih organizatora bila je Loredana Boljun-Debeljuh, tadašnja dožupanica, s ciljem, kako su oni prezentirali, povezivanja iseljenika iz Istre iz cijelog svijeta. Moram napomenuti da su čelnici IDS-a službeno priznavali Hrvatsku vlast, ali na djelu su je neprestano podrivali. To licemjerstvo bilo osobito naglašeno pri najavi sadržaja i ciljeva Kongresa Istrijana!
“Ideja o okupljanju Istrijana iz cijeloga svijeta već je dugo prisutna u Istri, riječ je o našem snu koji se polako ostvaruje”, rekla je dožupanica Bogliun-Debeljuh. Bit je kongresa da se nakon svih strašnih događaja koje je doživjela Istra – a među kojima je kao najstrašniji istaknula egzodus nakon Drugoga svjetskog rata – okupe svi Istrijani koji se nalaze širom svijeta.
“Svrha nam je okupiti se, govoriti o našim temama, o našoj budućnosti, razvoju Istre te o viđenju Istre u budućoj Europi”, izjavila je predsjednica povjerenstva za organizaciju Kongresa i dožupanica Loredana Bogliun-Debeljuh.
O mogućnosti da se taj Kongres ispolitizira, osobito naspram dolaska predstavnika asocijacija esula, kaže da se toga ne boje “jer smo u Istri jasno rekli da za nas nema tabu tema. (…) Udruženja esula iskazuju jasnu želju da se svima onima koji su morali napustiti Istru vrati oduzeta imovina, odnosno da im se omogući pravo prvokupa. To je staro otvoreno pitanje koje ne možemo riješiti mi na regionalnoj razini, to je predmet međudržavnih pregovora”, dodaje Loredana Bogliun-Debeljuh.
O mišljenjima da se to može djelomično riješiti i dvojnim državljanstvom, kaže: “Da, mi za te naše ljude u iseljeništvu tražimo poseban status, kao što tražimo i za Istrane koji borave u Istri. To želimo dati do znanja cijeloj međunarodnoj javnosti, želimo kazati da je Istra problematična i po tome i da ne želimo nikakve diskriminacije naspram državljanstva za Istrane, pogotovo ako je dio tih ljudi bio istjeran iz svojih kuća. Ukazujemo da kroz taj problem ne smijemo stvoriti nove nepravde, jer se dosta toga izmijenilo, i da se jednim smirenim, jasnim radom može doći do zadovoljavajućih rješenja”.
Napominje kako se zalažu i za praktično ukidanje granice na Dragonji i objašnjava: “Uglavnom, želimo da se ta nova granica europeizira i da nas ne drže više pod ovakvim režimom. Ta granica, uz ostalo, podijelila je povijesnu Istru, ali isto tako i talijansku etničku zajednicu. Omekšavanje te granice bio bi dobar korak u pravcu poštivanja Memoranduma koji je Hrvatska potpisala 15. siječnja 1992. u kome se priznaje Talijanima na ovim prostorima pravo na jedinstvenu organizaciju, da imamo jednaka prava svejedno je li riječ o Istri koja je u Hrvatskoj ili onom dijelu što je u Sloveniji. To bi bio početak normalizacije stanja suglasno postojećim europskim standardima”.
Drži da će stoga Kongres otvoriti novu epohu u međunarodnoj poziciji Istre: “To što dolazi iz Istre je i na političkom planu stvarno revolucionarno. Ta etnička ‘convivenza’ kod nas je dio svakodnevne stvarnosti, ona je ušla u politički život, nije samo na riječima, ona se realizira u životnoj svakidašnjici”, objašnjava i ističe kako će se taj suživot, što je i programska orijentacija Kongresa, očitovati i s tehničke strane jer će se on odvijati na tri službena jezika: hrvatskom, talijanskom i slovenskom. (…)
Na kraju razgovora dr. Loredana Bogliun-Debeljuh objašnjava svoju tvrdnju da Kongres Istrijana afirmira hrvatsku državu i kaže: “Internacionalizacija ovoga našega prostora vuče za sobom sve pozitivne posljedice za Hrvatsku. Od toga će naša država uvijek imati dobrobit, pogotovu kada je riječ o turizmu kome stvaramo pozitivnu propagandu, uvijek u znaku otvaranja.”
https://www.hina.hr/vijest/6489559
Citirala sam cijeli intervju radi razumijevanja konteksta i podvala Kongresa Istrijana, kao i cijeli niz povijesnih neistina i manipulacija koje je izrekla Loredana Bogliun Debeljuh. Ona i njen tadašnji suprug Dino Debeljuh bili su glavni tvorci Statuta Istarske županije u kojem nema ni spomena Hrvata. To je sam Debeljuh izjavio u intervju portalu Lupiga: “Neki ‘sposobni’ pojedinci su dobrano napunili džepove, a narod u Istri nije dobio ništa.”
“Nije, naravno, za zanemariti da je i današnji statut Istarske županije rezultat truda mene i moje tadašnje supruge, Loredane Bogliun. Prvu smo verziju tog statuta učinili tako da smo u njega uspjeli ugraditi sve vrijednosti koje su krasile i još uvijek krase Istru, a to je poštivanje različitosti, multikulturalnost, dvojezičnost, istrijanstvo.”
Loredana Bogliun Debeljuh mrzi svaki spomen hrvatskog imena. U ovoj njenoj izjavi nema spomena fašističkog terora Mussolinijevog režima nad hrvatskim stanovništvom Istre od 1920. do rujna 1943. kada je Italija kapitulirala. Nema spomena egzodusa od 60.000 istarskih Hrvata koji su pobjegli iz Istre zbog nasilne talijanizacije, jer nisu smjeli govoriti svojim materinjim hrvatskim jezikom.
Istarski Hrvati, koji su prošli golgotu talijanizacije, moraju sada gledati dvojezične natpise kao nagradu Talijanima koji istarskim Hrvatima to isto nisu dopustili!
I to je pravda za jedan narod koji je propatio talijanizaciju, fašističku diktaturu, ubijanje, bacanje u jame, da bi svog mučitelja i tlačitelja nagradio dvojezičnosti koju onda Hrvatima ne priznaju već smatraju da bi svi trebali znati talijanski, a Talijani ne će govoriti hrvatski!
Taj proces, odricanja prava istarskih Hrvata na njihov nacionalni identitet, još je u kolektivnoj memoriji kroz talijanizaciju koju je provodio Mussolinijev fašistički režim, samo što se IDS u današnjim uvjetima ne služi nasiljem i zabranama, kao Mussolinijev režim, već suptilnijim metodama pritisaka kroz zapošljavanje, beneficije, medijskim blokadama i manipulacijama…
Za nju je hrvatsko ustavno uređenje problematično i to žele dati do znanja cijeloj međunarodnoj javnosti: “…pogotovo ako je dio tih ljudi bio istjeran iz svojih kuća.“
To nije točno! Nitko ih nije tjerao, sami su dragovoljno odlazili jer nisu htjeli ostati iza željezne zavjese hladnog rata. Rezolucija ‘Inforbiroa’ također je utjecala na iseljavanje. Teško gospodarsko stanje u FNRJ, prisiljavanje seljaka na zadrugarstvo, osobito jaka talijanska i saveznička propaganda, a i posebno prisilni radovi (tzv. radne akcije) koji su bili ponekad česti. Na primjer, prisilni rad na željezničkoj pruzi Lupoglav-Štalije, sve su to činjenice koje su obilježile ovakav jedan egzodus…
Razlika je između optanata i esula, a to Loredana Boljun prešućuje, je što su optanti potpisali izjavu da zadržavaju talijansko državljanstvo i građanska prava uključujući i odštetu za svoju imovinu koja je ostala s druge strane granice.
Esuli, tj. izbjeglice, ta prava nemaju. Italija se obvezala obeštetiti optante kao svoje građane. Osimskim sporazumom (1975.,1977. g.) i Rimskim sporazumom (1983. g.) Jugoslavija se obvezala isplatiti Italiji 110 milijuna američkih dolara u 13 rata za imovinu koja je ostala na teritoriju Zone B STT-a, a to su područje Bujštine i Koparštine.
Tim istim ugovorom u vlasništvu talijanskih građana ostavljeno je 179 dobara. Do raspada Jugoslavije uplaćene su dvije rate, svaka po 8.461.536 američkih dolara. Ostatak duga su Slovenija i Hrvatska podijelile u omjeru 62:38. Slovenija je svoj dug otplatila preko luksemburških banaka, ali Italija nije podigla uplaćena sredstva, s obrazloženjem da se dug mora isplatiti u cijelosti.
Hrvatskoj je ostao dug od 35 milijuna dolara. U vezi odštete Zagrebu su iz Rima poručili da bi najbolje bilo da se dug vrati u naravi, što je protivno dosada sklopljenim ugovorima. Poseban problem, a o istom se vrlo malo govori, predstavljaju osobe koje su otpuštene iz državljanstva, a njihova imovina nacionalizirana. Takvih osoba je 5.236, a njih oko 3.000 imalo je imovinu. Hrvatska je već djelomično obeštetila ili vratila imovine tim ljudima.
Kojeg li licemjerstva, negirati postojanje Hrvata u Istri, pa onda govoriti o suživotu ili convivenzi!? Koji suživot, koga i s kim?
Poznata je njena izjava u svezi istarske himne: “A što misliš kako je nama kada moramo slušati ‘dome roda hrvatskog’?“
Skupština Istarske županije 23. rujna 2002. donijela je odluku kojom se utvrđuje pjesma ‘Krasna zemljo, Istro mila’ kao himna IŽ.
Deklaracija o Euro-regiji Istri propala je baš kada je Loredana Bogliun-Debeljuh, zastupala projekt Euroregije Istre, i kao podžupanica IŽ je na skupu u Brtonigli 15. i 16. lipnja 1995. godine, pod pokroviteljstvom Vijeća Europe, iznijela program u šest točaka o brzom rješenju istarskog pitanja koji je neslavno propao. I to zahvaljujući slovenskim intelektualcima koji su prepoznali projekt Euroregije Istre kao napad na državni suverenitet i integritet Republike Slovenije. I poslije su Slovenci na granicu postavili žilet-žicu!
Međutim, pozvali su IDS-ovci na Kongres talijanske iredentiste i neofašiste, gradonačelnike i načelnike istarskih gradova u ‘egzilu’!?
Slobodne općine u egzilu 50-ih godina članovi su neoiredentističko-neofašističke organizacije Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia (Nacionalni savez Julijanske krajine i Dalmacije), koja je osnovana 1953. i danas još uvijek ima sjedište u Rimu.
IDS im daje politički legitimitet i poziva ih na obilježavanja pojedinih događaja. Tako, na primjer, na obilježavanje eksplozije na Vergaroli redovno se pozivaju predstavnici Slobodne općine Pula u egzilu.
Na to je reagirao gradski vjećnik Petar Ćurić i postavio vjećničko pitanje, na koje naravno nije dobio odgovor: “Uz dužni pijetet koji iskazujemo nesretno poginulima i njihovim obiteljima, postavljamo pitanje gradonačelniku da nam objasni:
– što je to Slobodna Općina Pula u egzilu?
– kakav je to pravni subjekt, nekakva paralelna vlast Pule u Italiji?
– tko je pozvao iredentističku organizaciju na proslavu koja na svoje skupštine nosi tri zastave: zastavu Slobodne općine Pula u egzilu, talijansku državnu zastavu i zastavu Istarske županije na talijanskom jeziku?
– jesu li predstavnici gradskih vlasti svjesni političke odgovornosti koju obnašaju u ovoj državi, Republici Hrvatskoj?”
Taj skandalozni skup, zbog prisustva neprijatelja Republike Hrvatske, ‘uveličali’ su gosti: Milan Rakovac, Miroslav Bertoša i poznati talijanski književnik Fulvio Tomizza.
Bio je to praktično kongres na kojem nije bilo Hrvatske, nije se svirala ni državna ni istarska himna! Na otvorenju su samo Luciano Delbianco i Damir Kajin govorili hrvatski. Umjesto hrvatske himne talijanski glazbenici su izveli djelo talijanskoga skladatelja Tartinija i nije se održala minuta šutnje na otvaranju. Bio je to kongres iredentizma, autonomaštva i regionalizma.
Kongres je pozdravio pulski gradonačelnik, dr. Igor Štoković, rekavši da je taj skup najbolji dar za 3000-ti rođendan Pule, a zatim su predsjedavajući pojedinih sekcija dali izvješća o svome radu. O radu Sekcije za kulturu govorio je poznati talijanski književnik, rodom iz Istre Fulvio Tomizza (Tomica), te Milan Rakovac, o radu Sekcije mladih Istre Sandro Bonino, o radu Sekcije za gospodarstvo Petar Janko i o radu Sekcije za politiku zastupnik u Županijskom domu Sabora Hrvatske Ivan Pauletta.
Na kraju je župan Istarske županije Luciano Delbianco pročitao deklaraciju o Istri, koju donosi prvi svjetski kongres Istrijana, kako se prema službenoj obavijesti organizatora zove.
O deklaraciji se nije glasovalo, već je ona samo pročitana. Deklaracija ističe da je Istra europska regija kojoj su dijelovi u sastavu Republika Hrvatske, Slovenije i Italije. Ona poziva te tri države da sankcioniraju pravo na regionalnu samoupravu u skladu s najvišim europskim rješenjima.
Također ističe da manjinske nacionalne zajednice moraju imati opća prava kao i većinska, ali i posebna prava potrebna za njihovo očuvanje i razvoj. Dosegnuti stupanj razvoja ne smije se umanjivati, kaže se u deklaraciji, i treba ga ugraditi u pravne akte na lokalnim, regionalnim i nacionalnim razinama.
Pozivaju se parlamenti Hrvatske, Slovenije i Italije da, na temelju Europske povelje o transgraničnoj suradnji Vijeća Europe, pokrenu proceduru za konstituiranje trajnog oblika prekogranične suradnje na prostoru ‘Euroregije Istre’.
Deklaracija kao cilj budućeg razvoja Istre ističe harmonizaciju društvenih, političkih, kulturnih i ekonomski standarda, zaštite okoliša te očuvanja i njegovanja povijesnih tradicijskih i kulturnih vrijednosti Istre. Na kraju se traži da građani Istre odlučuju o Istri i njezinu razvoju u sadašnjosti i budućnosti.
Na deklaraciju je pokušao odgovoriti saborski zastupnik Marino Golob, ali mu je to pravo uskraćeno i čak mu je isključen mikrofon (poznato zar ne?)
Nakon toga jedna grupa sudionika kongresa donijela je svoju deklaraciju, a Marino Golob je rekao da Istarska županija kao organizator skupa i župan snose odgovornost za sve ono što donosi deklaracija i za opću atmosferu na kongresu koja je bila sve drugo nego tolerantna.
https://www.hina.hr/vijest/6490396
Naravno da se ni Puljani nisu suglasili s takvim kongresom, pa se održavao na rubu incidenta. O troškovima održavanja Kongresa Istrijana malo ima podataka. Kotizacija za sudionike bila je 180 tadašnjih DM.
Ivan Jakovčić je zanijekao je da će se na organizaciju tog kongresa potrošiti milijun maraka, već će, kako je kazao, skup stajati 115 tisuća maraka.
https://www.hina.hr/OTS/6486417
Na takav se antihrvatski kongres IDS-ovu pozivu odazvao i Dobroslav Paraga. Pozdravljajući skup rekao je da je demokratičan, što se ne bi moglo reći i za hrvatski Sabor!? Apsurdno! Na kongres protivnika hrvatskog identiteta Istre odazove se veliki hrvatski nacionalist!?
Reakcije na Kongres bile su različite, već prema političkoj orijentaciji ili stranačkoj pripadnosti. Puna usta Istre, a gdje je Hrvatska?
“Savjet IDS-a ocjenjuje Prvi svjetski kongres Istrijana uspješnim, tvrdi da ga je grupa protivnika dijaloga, predvođena članovima HDZ-a, htjela razbiti, te da su državni mediji prikazali njegov rad iskrivljeno, tendenciozno i lažno.
Hrvatska je izabrala put stvaranja nacionalne države, model devetnaestog stoljeća, model prošlosti. U ovom momentu IDS na stvaranje hrvatske države gleda s jednog drugog aspekta, s aspekta građanske države, predloška koji danas solidno funkcionira u zapadnim evropskim državama.
Cijeli članak možete pročitati na poveznici ovdje.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Udruga Hrvatski Ratnik