A sad adio i ne vraćaj se više! Soli pamet Vučiću!

Piše: Josip Žgela

Još nam odzvanjaju u ušima riječi nadobudne beogradske ‘ambasadorke’ u Hrvatskoj o Thompsonu i prozivanju Hrvata da nisu svjesni svoje ‘mračne prošlosti’ čiji je eksponent i naš Marko. Možemo se složiti da Hrvati mnogo čega nisu svjesni, ali prvenstveno toga da nam je ‘bratstvo i jedinstvo’ s pojedinim etničkim balkanskim grupacijama ‘najmračnija strana prošlosti’. Mada ni oni sa sjevera i zapada nimalo ne zaostaju…

Poruka srbijanskoj veleposlanici u Hrvatskoj: ‘Ako ne znaš što je bilo znat ćeš kako će biti’, iliti kako prekodrinske zamjene teza okrenuti u hrvatsku korist 

Sve ukazuje na ‘bespuća povijesne zbiljnosti’, kako bi rekao, odnosno pisao, prvi predsjednik samostalne države Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Mnogi Hrvati, osobito oni ‘opijeni’ jugonostalgijom, zaboravili su razne atentate u beogradskim skupštinama, brojne sibinjske žrtve, ‘velečasne Gospodnetiće’, žandarska zlosilja, četnička divljaštva, orjunaška izdajstva, kojekakve lažne srpske antifašizme i stvarne antisemitizme (prošle godine pod tim nazivom je izišla i knjiga), hude jame, križne pute i bleiburške epizode.

A isti ti zaboravljaju i razdoblje lopovluka u vrijeme socrealističkog ‘napretka’, a i svih onih bestijalnosti ‘balkanratnika’ u vrijeme Domovinskog oslobodilačkog rata. I svih poniženja od istih do danas. I o svemu tome niti riječi od balkan-ambasodorke iz Beograda!!!

Ali niti da itko od Hrvata njoj to kaže i odrješito stavi pod nos! E to je ono što upravo sada činim ja! Bolje ikad nego nikad. Bolje itko nego nitko! Nikad nije kasno.

Sve ima svoj kraj 

Svemu dođe kraj. Nažalost, čini se da hrvatskim retrobalkanskim putašestvijima neće još zadugo. To ovisi o nama. Izlaza ima. Ovakve ekskapade veleposlanika strane zemlje ne bi trpjela niti jedna zemlja koja drži do sebe. Na našu žalost, vladajuće strukrure u Hrvatskoj ne drže do sebe.

A te hrvatske strukrure i nisu hrvatske, nego su se stjecajem, da se ponovno poslužimo rječnikom prvog predsjednika samostalne Hrvatske, ‘bespuća povijesne zbiljnosti’, kao njihov relikt, ukotvile u vladajuće strukrure i ‘duboku državu’ te vedre i oblače za račun tuđih interesa, zemalja, carstava, centara moći, planova i ideologija, za što očito dobijaju obilatu nagradu.

A sve na štetu hrvatskog naroda i onih koji su ga obranili i sačuvali.

I kao vidne pokazatelje imamo ovakve istupe veleposlanice jedne susjedne nam balkanske zemlje. Ali i tomu dođe kraj. Ako ništa, zahvaljujući Pupovcu. Aj ća, jer si Pupija uvrijedila.

Ispravno postavljanje teza

Na ovakve provokacije veleposlanice Srbije u Hrvatskoj, na skupu o tome kakav je položaj hrvatskog naroda u Vojvodini i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, naša reakcija treba biti javno istupanje u hrvatskoj, ali i vojvođansko-srbijanskoj javnosti glede temeljnih činjenica. A one su da je velikosrpska politika s najnovijom agendom ‘srpski svet’ glavni začetnik zla na jugoistoku Europe.

Šutnja o zločinima bivše JNA i srpskih paravojski od 1991.-1999., stotinama koncentracijskih logora za Hrvate i Bošnjake, Rezoluciji o Srebrenici, progonu više stotina tisuća Hrvata i drugih u tom periodu, organiziranom samoizgonu srpske manjine iz Hrvatske 1995., granatiranju Zagreba zabranjenim ‘zvončićima’, materijalnom razaranju, osuđujućoj presudi francuskog suda prema SPC za sudjelovanje u genocidu, planskim podmetanjima požara u Hrvatskoj u vrijeme turističke sezone, i to višegodišnjim, progonom na desetine tisuća Hrvata u Vojvodini bez ikakvog povoda i bez procesuiranja krivaca, šutnja o hrvatskim naseljima Kukujevci, Hrtkovci, Slankamen u Vojvodini gdje su čak bombe bacali zbog izvješene hrvatske zastave…

I mogli bismo tako do ujutro. Suprotna strana s time mora biti upoznata. I ne samo na način da joj se to govori u Hrvatskoj nego i u Vojvodini i užoj Srbiji, a i u RS-u u Bosni i Hercegovini. Jer na izvoru zla zlo se najbolje poništava. I to trajno.

A tu je i pitanje ratne odštete koja je toliko velika da bi se otplatiti mogla ustupanjem dijela istočnog Srijema i Bačke Hrvatskoj.

Tu je i problem nestalih, povratka kulturnog blaga, povratka ada s lijeve strane Dunava Hrvatskoj te rješavanja svih drugih otvorenih pitanja među kojima je i hrvatsko nacionalno pitanje u AP Vojvodini i užoj Srbiji. 

Prema boljem

Stoga, budimo jaki i ustrajni. Napad je najbolja obrana. Jačati nam je nacionalnu samosvijest i samopoštovanje u Hrvata, gdje god da jesu. Osim u Hrvatskoj moramo jačati nacionalnu samosvijest i u BiH, s naglaskom na većinski hrvatske kantone, gradove i općine (Herceg-Bosna), i u Vojvodini, Boki, deželi, sadašnjoj mađarskoj ravni, u Trstu i Veneciji, Moliseu ali i cijelom JI Europe te dijaspori.

I da znamo što je bilo i kako treba biti! 

Zaključak 

Budući se lijepim riječima, unatoč svim argumentima, teško može očekivati otklanjanje srbijanskog velikosrpskoagendaškog narativna, preostaje nam poglede i nade usmjeriti na Vojvodinu i provojvođanske snage koje bi u povoljnim političkim okolnostima mogle izboriti izrazito visoki stupanj autonomije te Pokrajine, pa čak i do statusa republike a možda i više od toga.

Ako nam sa Srbijom ne dolazi neka sreća mogla bi s Vojvodinom. Pa ako je tako neka onda i bude tako. Zašto ne? I Hrvati su zaslužili doći na svoje.

P.S. Zna i Pupovac nekad napraviti i nešto korisno, mada ne namjerno, ali svakako dobro. ‘Ambasadorko’, ne vraćaj se više! Idi i soli pamet Vučiću!

Udruga Hrvatski Ratnik