Piše: Josip Žgela
Stihovi ove prekrasne pjesme, te neslužbene himne hrvatske rukometne reprezentacije, naših ‘kauboja’, nam mnogo toga govore. Stoga bismo i repertoar njenih stihova mogli proširiti na sljedeće povijesne, ali i današnje činjenice koje nažalost mnogi ne znaju ili ne žele znati. S prošlosti daljnje pa do dana nam današnjih. Pa krenimo na to zanimljivo putovanje vremeplovom. Ime Hrvat spominje se još u vrijeme prije Krista…
Ime Hrvat spominje se još u vrijeme prije rođenja Isusa Krista, u dalekoj Perziji, u drugom tisućljeću, u obliku ‘Harouatoš’.
Prvo pisano hrvatsko ime u srednjem vijeku je u ‘Trpimirovoj darovnici’ iz 852., a u kamenu onaj iz 879. ‘Branimir knez hrvatski’.
Srednjovjekovna država Hrvatska je obuhvaćala dobar dio današnje BiH
Srednjovjekovna Hrvatska obuhvaćala je Hercegbosansku i Zapadnohercegovačku županiju u Herceg-Bosni i prostor između današnje granice Hrvatske i Zapadne Bosne i rijeke Vrbasa odnosno povijesnu Tursku Hrvatsku.
Nakon stupanja u personalnu uniju s Ugarskom, Hrvatska je i dalje bila samostalna država. Prvookrunjeni (prvovjenčani) hrvatski kralj bio je Tomislav. Krunjenje je bilo na Duvanjskom polju u današnjoj općini Tomislavgrad u Hercegbosanskoj županiji (Herceg-Bosna) u Federaciji BiH u BiH. Očilo je još u ranom srednjem vijeku bilo simbol hrvatske države jer je primljeno od Bizanta, što je bilo uobičajeno jer je Hrvatska bila usko vezana uz to Carstvo, kao i za Zapad, te je bila njima prožimana bez isključivosti.
Šibenik je utemeljio hrvatski kralj Petar Krešimir IV. Stare hrvatske prijestolnice su Knin, Nin, Šibenik, a kasnije i Bišće (Bihać) prije osmanske najezde.
Bosna je nekada bila samo uz rijeku Bosnu. U osmansko vrijeme je bilo pismo ‘arvatica’. Hrvatska pismena su još i latinica, glagoljica, ali i ćirilica. Imamo barem pet stoljećima starih, drevnih izvornih hrvatskih dokumenata stoljećima pisanih upravo ćirilicom.
Hrvati katolici, pravoslavni i muslimani
Hrvati su, premda danas uglavnom katolička nacija, baštinici i Istočnog Rimskog Carstva (Bizanta) kao i istočnog kršćanstva (pravoslavlja).
O tome svjedoče i hrvatski popovi glagoljaši koji su prakticirali ženidbu, liturgija na crkvenoslavenskom i na narodnom jeziku, a i sama glagoljica te hrvatska verzija ćirilice koje nam dopadoše u baštinu od bizantskih (romejsko-grčkih) misionara sv. Ćirila i Metoda, odnosno Klimenta i Nauma.
Među Hrvatima je uvijek bilo pravoslavnih, kao i muslimana i oni su jednako Hrvati poput katolika i ostalih, i blasfemično ih je zvati Srbima ili Bošnjacima. Ako nismo znali sada da i to znamo!
Jasno da su Hrvati na svoj način baštinici i postbizantinskog Osmanskog Carstva. Ta sam je sultanov zet bio Hrvat iz okolice Skradina. A i danas se govori ‘ako vidiš lijepoga Turčina znaj da je Hrvat’.
A kada smo kod toga, i ako možda nismo znali, sada znajmo da su predstavnici ljudi iz Crne Gore pri Visokoj Porti u Stambolu (Carigrad) nosili titulu ‘hrvatbaša’. Stoljećima se ljudi crnogorskih korijena u Istanbulu zovu Hrvatima. Hrvatbaša znači ‘(po)glavar Hrvata’.
Treba napomenuti i da je Hrvatska pravoslavna crkva dobila pravovaljano sudsko rješenje glede dozvole za vlastitu registraciju i to se sprovesti mora bez hoću-neću.
Antička Duklja nosi ime ‘Crvena Hrvatska’
Antička Duklja u srednjem vijeku nosi ime ‘Crvena Hrvatska’ (Ljetopis popa Dukljanina) s glavnim gradom Barom nadomak Zaljeva hrvatskih svetaca ‘Boke’.
Štoviše, mnoštvo toponima diljem uže Srbije ima značenje imena Hrvat ili Hrvati, poput naselja Rvatska kraj Rasa u okolici Raške (upravni okrug Raška sa sjedištem u Kraljevu). Nadalje, na prostoru upravnog okruga Morava sa sjedištem u Čačku, ali i na potezu od Drine do Morave, izvorno je narječje ikavica, što jasno daje do znanja da se radi o području hrvatskog kulturnog i etničkog pečata.
Naši stari Dubrovčani
Valja nam se prisjetiti naših starih Dubrovčana koji se odvajkada zovu Hrvatima, a koji su bili naseljeni, osim u spomenutim prostorima, i u bivšem Novopazarskom sandžaku do dana današnjega (vidi knjigu ‘Etnonim Hrvat na Balkanu’).
Osmanlije, Ugarska i dežela
S druge udaljenije strane stoljećima su u Prekomurju i Beloj krajini, i oko nje, ljudi sebe smatrali Hrvatima. Zbog osmanske invazije Hrvati se naseliše u Hrvatskoj susjednoj Kranjskoj i udariše joj vlastiti hrvatski amalgam. Trajno. Zato još donedavno Hrvate zvaše i Kranjcima, a ljudi iz susjedne Hrvatske, one u zapadnijoj Kranjskoj, zvahu ‘našijencima’ iliti ‘našim Kranjcima’. Podrazumijevalo se to pod Hrvatima. Samo je Kranjska bila, uz obližnje Štajersku i Korušku, ‘unutarnja austrijska pokrajina’ pa je to omelo hrvatski narodni preporod u punini među tamošnjim pučanstvom.
A Prekomurje, koje se smjestilo sjeverno od Mure (općine Lendava i Murska Sobota) je bilo do 1918. sastavni dio Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, za razliku od većeg ostatka današnje ‘dežele’ koja sačinjavaše ‘Unutarnju Austriju’.
U zadnjih nekoliko godina straši nas se šalovima, kartama i atlasima bivše Kraljevine Ugarske ili ‘Mađarske’, po nekima u režiji orbanovaca, ali za one ako možda ne znaju što je bilo, a bilo jest, valja reći da u 18. stoljeću županija Zala bi izuzeta od Ugarske (lažne Mađarske) i pridodana Hrvatskoj te tako joj Zagreb posta upravnim središtem. Ponavljajmo to i u sjećanje zovimo pa da to i oni sjevernije znaju ako možda nisu znali.
1918. i službeno ozakonjena Kraljevina Hrvatska
A kako nismo sve dosada znali da je 21. listopada 1918. i službeno ozakonjena Kraljevina Hrvatska. (‘Zemlje krune kralja Zvonimira’) koje se rasprostrani od Istarskoga poluotoka sve do Zemuna u Istočnom Srijemu, Drine te kraja Boke prema Svebarju. Eto sada i toga znamo.
Kranjska, Štajerska, Koruška kao austrijske umjesto ‘slovenske’ pokrajine imale su opciju nakon rata odlučiti plebiscitom ili o ostanku pod Austrijom ili o ulasku u Hrvatsku. E kolika bi onda bila ta zemlja Hrvatska…
Ako ne znaš što je bilo… Otkrilo se nanovo pa sada znamo… A za one koji hrvatski smatraju istim sa srpskim valja im kazati da je 1918.-1941. u prvoj ‘jugozajedničkoj’ monarhiji službeni bio ‘srpsko-hrvatsko-slovenački’. Pitajmo ih gdje ono treće izostaviše.
Prodaja Dalmacije
Kada ti netko kaže da je 1941. ‘prodana’ Dalmacija, a ti mu reci da je prije bila prodaja u Rapallu 1920. pa i u Rimu 1924. od strane službenog Beograda, kada su pod vlast Rima došli hrvatski prostori Istra, Zadar, Lošinj, Cres, Lastovo i manji otočići, kao i ono između Pirana u Istri, pa Gorička i Gradiška do pred Austriju na sjeveru.
A 1924. desna obala Rječine prepusti se pod vlast Rima, a samo se od Rječine pa na istok povrati Hrvatskoj u sklopu Kraljevine SHS. Ali zato 9. rujna 1943. povrati NDH ono ustupljeno i od Rapalla, Rima i od 1924. i od 1941. Samo što Nijemci ono od dvadesetih ne htjedoše prihvatiti.
Subotica najveći hrvatski grad
Subotica pred stotinu godina bijaše najveći hrvatski grad. U njoj se osnovao najstariji hrvatski nogometni klub još 1901. pod imenom ‘Bačka’ i s hrvatskim povijesnim grbom u klupskom znakovlju.
Ako ne znaš, pitaj Zemun koji će ti reći da je u njemu bio ‘Hrvatski nogometni klub Hajduk’ kao i onaj u Splitu. I još par drugih HNK-a po današnjoj Vojvodini.
Znaj ako nisi znao i da se pojam ‘Bačka Hrvatska’ protezao na bivše kotareve Odžaci, Apatin, Sombor, Subotica još tridesetih godina prošlog stoljeća. Govorilo se tada ‘Stoji Subotica na pragu Domovine svoje Hrvatske’.
Banovina Hrvatska
- kolovoza 1939. formirala se Banovina Hrvatska, koja je osim većeg dijela današnje Hrvatske obuhvatila i veći dio današnje Herceg-Bosne (većinski hrvatski prostor u BiH), lijep komad ostatka BiH te dio sadašnje Autonomne Pokrajine Vojvodine, kao i cjelokupnu obalu od Pirana pa do Boke. Bila je veća otprilike za Republiku Kosovo od ove današnje Hrvatske. A 1941. Država Hrvatska je priključila osim drugih područja i dio bivšeg Novopazarskog sandžaka te Bele krajine.
Vojvodina i Kosovo
Ako ne znaš što je bilo… Znaš li da je Druga Jugoslavija, osobito od ustava iz 1974. bila sastavljena od osam federalnih jedinica, i to šest republika i dviju autonomnih pokrajina, Vojvodine i Kosova, koje su bile faktično republike van ingerencije Srbije? Ako nisi znao, sada i to možeš znati, ako hoćeš, a trebao bi htjeti!
Hrvatska je stekla, poput Slovenije, državnu samostalnost na temelju Ustava Jugoslavije od 1974., a ne nekakvom pobunom ili jednostranošću.
Ako možda ne znaš, službeni Beograd se na međunarodnoj mirovnoj konferenciji 1991./1992. u Londonu suglasio oko vraćanja stupnja autonomije Vojvodini i Kosovu, a nije to obećanje ispunio. Kosovo je u međuvremenu steklo samostalnost, a Vojvodina i danas kao autonomna pokrajina čeka rješenje svoga pitanja.
Minimum minimuma je u vraćanju stupnja autonomije iz vremena Ustava iz ’74, a može i više od toga. Trebao bi, kada smo kod toga, znati da Hrvatska na istoku osim sa Srbijom graniči i s Autonomnom Pokrajinom Vojvodinom koja je bitno drugačijeg karaktera i položaja od ostatka, tj. užesrbijanskog područja, južno od Save i Dunava.
Herceg-Bosna
Onda kada to znaš tako i govori! Prostor s većinskim hrvatskim narodom (konstitutivnim i državotvornim) u BiH slobodno zovi Herceg-Bosna, a ako te tko još nešto u vezi toga bude pitao, ti mu reci da pogleda kapitalnu knjigu iz 2022. ‘Na Olimpu Herceg-Bosne’, monografija hercegbosanskog sporta koja svjedoči o športskom identitetu Herceg-Bosne, ali i hrvatskog (konstitutivnog i državotvornog) naroda u cijeloj BiH u povezanosti sa športom u Hrvatskoj i svijetu.
Isto tako dobro znaj da u BiH unutar njezinog većeg entiteta (Federacija BiH) sastavljenog od deset kantona (federalnih jedinica-država) su tri hrvatska (Hercegbosanska, Zapadnohercegovačka i Posavska županija) te dva ‘mješovita’ hrvatsko-‘bošnjačka’ (Hercegovačko-neretvanska i Srednjobosanska županija) od kojeg je ova prva pretežito, a druga djelomično hrvatska.
Imamo i Radioteleviziju (Radio i Televiziju) Herceg-Bosne koja je u vlasništvu hrvatskih kantona, gradova i općina (ujedno i njezinih osnivača i financijera) u Federaciji BiH u BiH.
Što još trebamo znati
Hrvatski nam je jezik jedan od šest službenih u AP Vojvodini. Hrvati u Crnoj Gori su narod premda ‘manjinski’ poput Albanaca, Bošnjaka, Muslimana i dr. i nisu nikakva ‘nacionalna manjina’. Hrvati u današnjoj Sloveniji su autohton narod i po svim kriterijima bi trebali biti priznati zasebnim nacionalnim entitetom sa svim političkim i nacionalnim pravima u toj zemlji s njezinom financijskom potporom, dakako.
Ako ne znaš da je Venecija najblistaviji grad hrvatskog pečata, pitaj Rivu od Hrvatov’, sestiere Castello i crkvu sv. Petra u Castellu. Pitaj za knjigu ‘Razgovor ugodni naroda slovinskoga aliti rvackog’ autora fra Andrije Kačića Miošića te za druge slavne hrvatske knjige tiskane u Mletcima i ostala remek-djela Hrvata u gradu na lagunama.
Pitaj drevnu Serenissimu i reći će ti njezini sestieri i crkve, palače i gondole. Pitaj Venecijance za podrijetlo i spoznat ćeš da u žilama mnogih od njih krv hrvatska kola, jer su oni hrvatskoga roda izdanci i mladice.
I važno je da znamo da je Republika Hrvatska po vlastitom Ustavu dužna voditi brigu i skrb za hrvatski narod van njezinih granica. Da ne bi tko rekao da znao nije…
Pitaj i reći će ti morski vali, Golfo štono oni vele sam po sebi svjedok tom je…
Udruga Hrvatski Ratnik
Sve Točno!