Hrvatski Ratnik nikoga ne mrzi i ne psuje Boga ni svetinje
https://t.me/hrvatskiratnik [email protected]

Amaterizam policije i DORH-a u sudskom postupku za iznudu!

Piše: Aleksandar Saša Savić

Prisustvovali smo sudskom procesu protiv Leona Lučića (i drugih) za kazneno djelo iznude u pokušaju i nanošenja teških tjelesnih ozljeda, a koji značajno propituje postupanje DORH-a i policije. Zašto je Lučić prvookrivljeni?! Pištoljima nigdje ‘ni traga ni glasa’! Gdje su ti pištolji? Zašto je policija zaustavila ‘operaciju klopka’? Svjedoci ‘priznali gubitak pamćenja’! Nejasno je zašto postupak traje toliko dugo i zašto se vodi u Gospiću…

Proces protiv TV zvijezde Leona Lučića postavlja brojna pitanja o radu DORH-a, policije i kaznenih sudova!

Prisustvovali smo sudskom procesu protiv Leona Lučića (i drugih) za kazneno djelo iznude u pokušaju i nanošenja teških tjelesnih ozljeda, a koji značajno propituje postupanje DORH-a i policije.

Naime, Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu je 14.04.2020. podiglo optužnicu protiv Leona Lučića (1. okrivljeni), Andrije Vrhovca (2. okrivljeni) i Darka Purgara (3. okrivljeni) zbog sumnje da su dana 10.01.2020. pokušali iznuditi poduzetnika Marija Dražića te da su nanijeli teške tjelesne ozljede Dražićevom prijatelju Marku Šintiću, koji je tog kritičnog dana bio u njegovoj pratnji.

Državno odvjetništvo u optužnici navodi da su okrivljenici Lučić i Vrhovac bili naoružani pištoljima koje su koristili za tjelesni napad.

U obrazloženju optužnice DO opisuje kako je oštećenog Dražića 07.01.2020. telefonski kontaktirala njemu nepoznata osoba (op.a. u istrazi je utvrđeno da je to bio 3. okrivljeni Darko Prugar), koja mu je rekla da mu pripremi iznos od 100.000 eura ukoliko “ne želi da upozna njega i njegovu obitelj”.

Dražić je nakon tog poziva pristupio u policijsku postaju Zaprešić i u cijelu situaciju uključio policiju koja je organizirala klopku.

Nakon više poziva i SMS poruka, dana 10.01.2020. u 10 sati, Dražić je zaprimio poziv od Prugara koji mu je naložio da s novcima dođe do naplatne postaje Lučko, a kasnije da se uključi na autocestu i da vozi do 29. kilometra, u blizini Draganića gdje se nalazi nadvožnjak.

Policija nije nastavila svoju akciju zbog ‘nenadležnosti’ (op.a. pretpostavljamo da zaprešićka policija nema pravo postupati na autocesti, no ne znamo detalje pa moguće griješimo u zaključku).

Dražić je ‘na put’ pošao sa svojim prijateljem Markom Šintićem kao pratnjom.

Prema optužnici, Dražić je zaustavio vozilo nakon spomenutog nadvožnjaka, neposredno nakon što je zaprimio posljednji poziv od Purgara koji ga je obavijestio da je ‘iza njega’.

Na nadvožnjaku su bile dvije osobe (op.a. Lučić i Vrhovac), dok je Vrhovac silazio s nadvožnjaka u pravcu Dražića, a kasnije je isto učinio i Lučić. Dražić je upitan je li ponio novac, a Šintiću je naloženo da izađe iz vozila, kada su Vrhovac i Lučić izvadili pištolje te je Vrhovac udario Dražića drškom pištolja po nosu i ustima, a Lučić je zamahnuo pištoljem prema Šintićevoj glavi koju je ovaj izmaknuo pa zaprimio udarac u ključnu kost.

Kasnije su Dražić i Šintić počeli bježati prema nadvožnjaku (penjući se na sam nadvožnjak), a Vrhovac i Lučić su ih sustigli i počela je tuča tijekom koje je Vrhovac s oba pištolja pobjegao, a Dražić i Šintić su savladali Lučića nakon čega je pozvana policija.

Lučić i Vrhovac su u inicijalnoj obrani porekli počinjenje kaznenih djela koja im se stavljaju na teret, a Purgar se branio šutnjom.

Dokument: cjelovita optužnica

Zašto je Lučić prvookrivljeni?!

Ključni svjedok tužiteljstva, oštećeni Mario Dražić, postojano tvrdi (točnije, potpuno je razvidno iz njegovih konzistentnih iskaza) da je telefonska i SMS komunikacija bila isključivo s Darkom Purgarom, a za kojeg izričito tvrdi da je bio kritičnog dana na kritičnoj lokaciji ‘iza njega’.

Po toj nekakvoj logici DORH je trebao u optužnici predstaviti Darka Purgara kao organizatora, odnosno idejnog začetnika navodnog kaznenog djela, čime bi on trebao biti 1. okrivljeni, a ne 3. okrivljeni.

Leon Lučić jeste optužen da je nanio teške tjelesne ozljede Marku Šintiću, ali ne radi se o pojedinačnoj optužnici za kazneno djelo nanošenja teških tjelesnih ozljeda, već je primat na kaznenom djelu pokušaja iznude, a ozljede su (op.a. možemo samo pretpostaviti – radi pragmatičnosti i ekonomičnosti postupanja) pridodane i, koliko smo mi razumjeli otpužnicu, terete samo i jedino Lučića.

Pištoljima nigdje ‘ni traga ni glasa’!!!

DORH je u optužnici naveo cijeli niz dokaza, no nigdje kao dokazi nisu predložena čak 2 pištolja za koje DORH u optužnici navodi da su korištena u kritičnom događaju!

Gdje su ti pištolji???

Kako je moguće da DORH uopće uzima u obzir oružje koje u istrazi nikad nije pronađeno i (još gore) navodi ih u optužnici u opisu činjeničnog stanja kao bitan dio obilježja navodno počinjenog kaznenog djela:

“(…) dakle, s ciljem da sebi pribave znatnu protupravnu imovinsku korist ozbiljnom prijetnjom da će izravno napasti na život i tijelo osobe te uz uporabu sile prisile drugog da nešto učini na štetu svoje imovine, a pritom je uporabljeno oružje…”

Jesu li žrtve mogle lagati o postojanju pištolja? Jesu!

Jesu li žrtve mogle zamijeniti nekakav drugi predmet za pištolje? Itekako jesu!

Dapače, ključni svjedok Dražić na suđenju izričito tvrdi da je to bio nekakav predmet koji liči na pištolj, ali iz njegovog poprilično dvojbenog iskaza proizlazi da on uopće nije siguran da je bio u pitanju pištolj, dok opet i on i drugi svjedok Šintić doista spominju pištolje.

Zakon o kaznenom postupku izričito propisuje“Državno odvjetništvo, istražitelj i policija neovisno i nepristrano razjašnjavaju sumnju o kaznenom djelu za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti. Ta tijela su dužna s jednakom pažnjom prikupljati podatke o krivnji i nedužnosti okrivljenika.

Također, Zakon propisuje da se u slučaju dvojbe vjera poklanja okrivljenome, dakle u dvojbi iskaza žrtve i okrivljenog sud će morati vjerovati okrivljenom. Napose, Zakon propisuje da DORH mora dokazati svaku svoju tvrdnju.

Dakle DORH nikako ne može oružje koje nije pronađeno (op.a. a time bi se logikom Zakona moralo smatrati da isto doslovno ne postoji) uvrstiti u optužnicu kao bitan dio, a posebno ne kao ključan dio obilježja navodno počinjenog kaznenog djela.

Zašto je policija zaustavila ‘operaciju klopka’???

Svima je jasno da svaka policijska postaja ima geografski određen teren svog djelovanja, no također je javno poznato da policija surađuje i s drugim policijskim postajama diljem Hrvatske, a čak i s policijama drugih država kada je u pitanju praćenje kriminalnih aktivnosti.

U najmanju ruku je bizarno da je zaprešićka policija primila na znanje sve detalje navodne ucjene i iznude u pokušaju, da je organizirala antikriminalnu akciju i onda doslovno ‘javi’ žrtvi da oni moraju odustati jer autocesta nije u njihovoj nadležnosti (op.a. inicijalni dogovor je bio da će se primopredaja novca odviti kod naplatne postaje Lučko, a kasnije je Purgar dao upute Dražiću o promjeni lokacije)!

Pa zar nije logično (i uvjereni smo da protokoli policije to imaju razrađeno) da policija u slučaju nenadležnosti odmah kontaktira drugu nadležnu policiju da preuzme nadzor???

A što da su se svi sudionici poubijali nasred autoceste??? Kakvo bizarno objašnjenje bi ministar ponudio narodu??? 

Uostalom, kako se prati kamion pun droge kroz 10 država???

Policija i DORH nisu vještačili Lučićev sat s GPS uređajem!!!

Izvor blizak istrazi pojasnio nam je kako je Lučiću nakon kritičnog događaja oduzet ‘pametni sat’ koji ima mogućnost GPS bilješki i koji bilježi otkucaje srca.

Izvor nam je također pojasnio da policija nije analizirala niti vještačila navedeni sat.

Iz optužnice je razvidno da niti DORH nije proveo navedeno (op.a. da jesu, predložili bi sigurno takvu analizu i vještački nalaz kao dokaz).

Iz sudskog spisa je razvidno kako je sud odbio prijedlog obrane da se navedeni sat vještači i to kao ‘neprikladan prijedlog’.

Zašto je takva analiza i vještačenje ne samo bitna, već i ključna?

Prvo, sat je oduzet Lučiću odmah nakon kritičnog događaja i čitavo vrijeme (i dan danas) je u posjedu policije što znači da Lučić ni na koji način nije mogao naknadno ‘petljati’ sa satom pa se zapis kritičnog dana u satu može smatrati vjerodostojnim!

Drugo, sat je zabilježio vrijeme (doslovno svaku sekundu), točnu geografsku poziciju kao i nadmorsku visinu čitavog tog kritičnog dana, a mjerač pulsa je pratio rad srca!

Pošto se ne zna precizno vrijeme kritičnog događaja i policija i DORH su mogli iskoristiti Lučićev sat da utvrde znatno preciznije kada se kritični događaj odvio i koliko je trajao!

Moglo se precizno utvrditi gdje je Lučić bio svake sekunde kritičnog događaja (op.a. iz analize bi se vidjelo je li se Lučić kretao kako tvrde žrtve ili su žrtve izmislile dio svoje priče), a bilješke pulsa bi mogle poslužiti zaključku je li Lučić bio u pojačanoj fizičkoj aktivnosti (trčanje, tjelesna borba) ili nije (primjerice je li stajao na jednom mjestu i promatrao kritični događaj).

Prema opisanom, Lučićev sat je apsolutno ključni element istrage, čitavo vrijeme je u posjedu policije i on je apsolutno trebao biti vještačen i od strane policije i od strane DORH-a!

Kontaktirali smo sudskog vještaka za informatiku koji nam je pojasnio kako se iz uređaja ‘izvezu’ zapisi koji se unose u računalni sustav pomoću kojeg se može izraditi izuzetno precizna mapa kretanja korisnika uređaja, a uključeni podaci su minimalno geografska dužina i širina u pojedinačnom vremenu, koje se bilježi čak u desetinkama, uz nadmorsku visinu svake geografske točke! Vještak je dodatno pojasnio da su mjerači otkucaja srca u takvim uređajima poprilično napredni i da s velikom pouzdanošću bilježe puls po kojem se može lako zaključiti je li korisnik primjerice stajao ili trčao (u našem slučaju tukao se)! Naglasio je da postupak nije jednostavan, ali nije niti posebno kompliciran i da ga učestalo i relativno brzo provodi!

Ako to nije ključni dokaz onda ne znamo što jeste…

Svjedoci ‘priznali’ na sudu ‘gubitak pamćenja’!!!

Tijekom sudskog postupka ispitani su svjedoci/žrtve Dražić i Šintić koji su često izjavljivali da se nekog detalja više ne sjećaju.

Obrana je prigovarala njihovim iskazima kao proturječnima u odnosu na one koje su dali DORH-u, no optužba je isticala kako njihov iskaz nije proturječan, već samo s manje detalja.

Video: ispitivanje svjedoka

Budući da je od kritičnog događaja prošlo četiri i pol godine može se razumjeti da određeni detalji nisu više ‘svježi’ u glavama žrtava, no obrana je postavljala izrazito precizna pitanja (op.a. iako nama nije bilo potpuno jasno zašto postavljaju ta pitanja pa zaključujemo da će razlog biti jasan u nekim od sljedećih ročišta), dok je sam Lučić nakon rasprave dao izjavu da svjedoci lažu i da će se to dokazati do kraja postupka.

Nejasno je zašto postupak traje toliko dugo i zašto se vodi u Gospiću???

Kritični događaj bio je u siječnju 2020. godine, DORH je u travnju iste godine podigao optužnicu, a sudski postupak krenuo je tek ovog ljeta (gotovo 4 i pol godine kasnije) i to u Gospiću umjesto u Karlovcu, budući je karlovački sud bio nadležan za vođenje postupka.

I oštećenici i okrivljenici su nam izjavili kako je katastrofalna činjenica da postupak toliko dugo traje i da je to najblaže rečeno neprimjereno!

Lučić je također zadobio teške tjelesne ozljede – i nikom ništa!!!

Izvor blizak istrazi otkrio nam je kako je Leon Lučić tijekom kritičnog događaja izgubio svijest i ‘probudio’ se u bolnici tek nakon par dana s teškim tjelesnim ozljedama (op.a. nemamo Lučićevu privolu pa nećemo navoditi detalje kako bismo izbjegli tužbu).

Kazneni zakon jasno opisuje upotrebu ‘prekomjerne sile’ prilikom samoobrane, što se definitivno ocrtava u ovom slučaju.

Naime (prema iskazu samih oštećenika) tijekom kritičnog događaja je Vrhovac navodno pobjegao, a ostao je samo Lučić protiv kojeg su se borili i Dražić i Šintić (op.a. internetskom pretragom ustanovili smo kako je Šintić MMA borac što njegove ruke čini oružjem), a činjenica da su se oni branili tako da je Lučić završio ‘u komi’ pretpostavlja njihova ofanzivna (a ne samo defanzivna) postupanja.

Zašto ih je policija nakon kritičnog događaja samo pustila, a ne ispitala u svojstvu osumnjičenika za nanošenje teških tjelesnih ozljeda (a kako tvrdi izvor blizak istrazi)?

Zašto niti policija niti DORH nije protiv njih pokrenula postupak (a zakon jasno predviđa takve okolnosti)?

Budimo jasni: poziva je bilo i sukoba je bilo – ali sve treba biti ‘odrađeno’ zakonito

Ne možemo prejudicirati ničiju krivnju (tako kaže Ustav RH, a on još uvijek nešto vrijedi, ma što mi mislili), a jasno je da ljudska priroda uvijek poklanja sentimente žrtvama, no Zakon je jasan – državne institucije dužne su istražiti apsolutno svaki pa i najmanji detalj te su dužne osigurati apsolutno sve dokaze ma kako im se beznačajnim činili!

Policija je zabilježila inkriminirajuće pozive (tonske snimke) i poruke (SMS) koje je  Purgar uputio Dražiću, a koje nemaju apsolutno nikakve veze s Lučićem i Vrhovcem!

Tjelesnih ozljeda je nedvojbeno bilo što ukazuje na vjerojatnost da su Dražić, Šintić i Lučić sudjelovali u tučnjavi (op.a. ne postoji u istrazi nikakav nedvojbeni dokaz da bi Vrhovac sudjelovao u tučnjavi, čak niti da je bio u kritično vrijeme na kritičnom mjestu – postoje iskazi žrtava koji u ovim okolnostima postaju dvojbeni), no apsolutno nikakvi nedvojbeni dokazi ne postoje tko je koga napao, tko se branio i na koji način i kojim redom su se trojica međusobno borili!

Policija i DORH imali su svaku mogućnost da ispitaju sva pitanja postavljena u ovom tekstu, no iz nekog razloga oni to nisu učinili…

Ako su Lučić i ostali krivi trebaju biti osuđeni i kažnjeni bez milosti, no postupanja državnih institucija moraju biti u punom opsegu zakona jer bi se na kraju vrlo lako moglo dogoditi da optužnica ‘padne u vodu’ bez da na kraju saznamo jesu li okrivljenici krivi i za što!

Suzdržat ćemo se od zaključaka, no postavit ćemo pitanja nadležnim službama i navedenim sudovima pa ćemo vas, po zaprimanju odgovora, informirati o novim saznanjima, a svakako ćemo nastaviti pratiti ovaj bizaran i intrigantan sudski postupak!

Aleksandar Saša Savić/Razglas.org

Udruga Hrvatski Ratnik

 

Bez komentara
Ostavite vaš komentar