Piše: Branko Smrekar
U spokoju naoko mirnog političkog življenja, prolazi i ovo, pomalo, antologijsko ljeto. Naime, nakon što je narod zadovoljan dosadašnjim načinom vladanja najveće stranke u Hrvata i po treći puta joj dao puno povjerenje, ona je, svojom milostivošću, oplemenjena novom političkom snagom: karakternom, nepokolebljivom, konzistentnom strankom, čvrstog domoljubnog stava, zavidne dosljednosti i obećavajuće vizije…
…vizije pronalaženja podvodnih hridi i načina njihove eliminacije.
Pravim osvježenjem na našem političkom nebu, koji me podsjeća na davnu reklamu za jedno ljetno nisko energetsko piće: ‘Osvježava, a ne deblja’.
Strankom, poštenih, besprijekornih, vrhunskih, elokventnih, složnih intelektualaca s mahom prestižnih visokih učilišta izvan Europske Unije, što daje ono toliko potrebno prožimanje ukupne ne samo uže Europske već, dapače, svjetske struke i znanosti te metodoloških pristupa stjecanja najviših stupnjeva obrazovanja.
Odličnika s bogatim, rukovodnim, gospodarskim iskustvom, posebno u području djelatnosti koje su im kao državnim dužnosnicima s punim povjerenjem stavljene u amanet.
Današnji vladajući konstrukt, uz već dugo razjedinjenu, sad već pomalo vječnu, pljesnivu, jalovu oporbu…, bez vizije uočavanja poteškoća, a pogotovo ne pronalaženju rješenja za izbavu iz blagodati u kojoj se nalazimo, garancija su našeg boljeg (malo) sutra.
Moja Domovina: partner suvremenog svijeta. Kako to gordo, a tako imaginarno zvuči!
Nema veze, važno je da je narod zadovoljan i sretan.
Podsjeća me to na jednu davnu ispraznicu: “Kolektivna sreća važnija je od sreće pojedinca”.
Je li moguće da smo izašli iz komunizma, ali on nije izašao iz nas? Ne znam, ja sam zadovoljan, a po glasovanju, vidim, i drugi.
Dobro nam je i praf nam budi.
Udruga Hrvatski Ratnik
Možda sam pismo iz studenog prošle godine trebao uputiti Radiću a ne Mlinariću! Koliko je to… 9 mjeseci!?
Bog i Hrvati