Piše: Lili Benčik
Što je ostalo od lika i djela „druga Tita“? N I Š T A!!!
– Socijalistička Jugoslavija je nestala! Nema je! – Samoupravni socijalizam je nestao! Nema ga! – Komunistička partija Jugoslavije je nestala. Nema je! – JNA je nestala. Nema je! – Pokret nesvrstanih, nestao sa svjetske političke scene! Nema ga! – Sve ono što obilježava Savez društava J.B.Tito je nestalo !Nema više! Što se to onda slavi i obilježava?
Jedan bonvivanski život na visokoj nozi iza kojega nije ostalo ništa osim praznog kulta ličnosti, i zločini!
Je, ostalo je sudjelovanje u 2. svjetsku ratu na strani pobjednika i masovni poslijeratni zločini bez Suda i presude, mnoga do danas neotkrivena grobišta, jame-fojbe, rudnici i Križni put koji završava u Makedoniji.
Hrvatsko žrtvoslovno društvo ima prikupljenu građu o žrtvama ratnog i poratnog stradanja, radi se o podacima o više od 260 tisuća evidentiranih stradalih osoba i lokacijama s više od 600 masovnih grobišta samo u Hrvatskoj. Žrtve nisu bile samo vojnici, da bi se moglo pravdati kao osveta, već su među žrtvama prevladavali civili: žene, djeca, starci.
Ostalo je jednoumlje kao način razmišljanja. Ostala je mržnja prema svemu što predstavlja hrvatski identitet, pa i prema Katoličkoj crkvi. I ostao je pojam antifašizam koji je pretvoren u fašizam pod geslom „čuvanja tekovina NOB-a“.
Zločini komunizma nisu antifašizam! Klanje i ubijanje svećenika nije antifašizam! Ubijanje i bacanje ljudi u jame-fojbe nije antifašizam! Progoni i zatvaranje ljudi u logore i na Goli otok nije antifašizam.
Ti novokomponirani jugo-hrvatski antifašisti pozivaju se na antifašizam zapadnih Saveznika u 2. svjetskom ratu kao pobjednika nad fašizmom, ali Saveznici su nakon rata izgrađivali demokraciju, a ne represivni, diktatorski, totalitarni komunizam ili socijalizam.
Komunistički režim želio je apsolutno smanjiti utjecaj Crkve i klera u narodu ne birajući sredstva. Kad ne bi dovoljno uspjeli propagandnim djelovanjem uvjeriti narod „kako između svećenstva i fašista nema razlike“, tada bi primijenili mjere zastrašivanja, zlostavljanja i ubijanja.
Na taj način umjesto željno očekivane slobode narod je dočekalo novo zlo. Fašistički totalitarni režim ga je progonio po rasnoj i nacionalnoj osnovi, po hrvatskom jeziku, njegovoj tradiciji i identitetu, a komunistički po idejnoj i vjerskoj osnovi, i političkom opredjeljenju.
Jugo-komunisti su majstori prerušavanja. Osim što su komunističko ruho pretvorili u antifašističko, Dan mladosti dobiva ruho međunarodnog kulturnog dijaloga. Jer Tito je, morate priznati, „veoma kulturno“ davao naređenja za što bržu likvidaciju političkih protivnika.
Više možete pročitati na poveznici ovdje.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Udruga Hrvatski Ratnik