Piše: Lili Benčik
15. siječnja prije 32 godine Hrvatska je međunarodno priznata kao samostalna i demokratska država. Za slobodnu i samostalnu Hrvatsku život je dalo 15.840 branitelja čija su imena uklesana u Kenotaf crkve Sveta Mati Slobode u Zagrebu. To su bili dani Ponosa i slave koje, zahvaljujući hrvatskim braniteljima, čuvamo u srcu. Dr. Franjo Tuđman tada je rekao “Imamo Hrvatsku!”. Imamo ali kakvu? Ne onakvu za koju su živote dali branitelji s popisa na kenotafu…
15. siječnja prije 32 godine Hrvatska je međunarodno priznata kao samostalna i demokratska država.
Za slobodnu i samostalnu Hrvatsku život je dalo 15.840 branitelja čija su imena uklesana u Kenotaf crkve Sveta Mati Slobode u Zagrebu. Svaki branitelj je predstavljen imenom, inicijalom očeva imena, prezimenom, godinom rođenja i godinom pogibije. Tako kenotaf, od povijesnog zaborava, čuva spomen na svakog branitelja poginulog u obrambenom Domovinskom ratu.
Današnji dan je spomendan kojim se obilježava i odaje počast međunarodnom priznanju Republike Hrvatske. To su bili dani Ponosa i slave koje, zahvaljujući hrvatskim braniteljima, čuvamo u srcu i sjećanju.
Dr. Franjo Tuđman tada je rekao “Imamo Hrvatsku!”.
Imamo, ali kakvu?
Ne onakvu za koju su živote dali branitelji s popisa na kenotafu. Ne onakvu kakvu su željeli graditi preživjeli hrvatski branitelji.
Ne onakvu kakvu su željeli prognanici koji su ostali bez domova i kompletne imovine.
Ne onakvu kakva je po Ustavu trebala biti: “suverena i demokratska u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.”
Dok su branitelji krvarili na ratištu, jugo-komunisti su preuzeli sve državne i društvene institucije. Hrvatski branitelji su marginalizirani, neutralizirani raznim udrugama i mrvicama koje su im vladajući bacali sa svojih bogatih stolova pozicija moći, a kojeg li apsurda, koje su im upravo oni omogućili.
Smrću prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, izbornim smicalicama i lošim izbornim zakonodavstvom ponovno su se na vlast vratile stare jugo-udbaške strukture i počele razgradnju mlade demokracije gradeći hibrid Jugoslavije.
Stjepan Mesić kao novoizabrani predsjednik države i Ivica Račan kao predsjednik Vlade žustro su počeli s detuđmanizacijom, odnosno rušenjem svih hrvatskih vrednota i vraćanjem jugo-komunističkog vrijednosnog sustava.
Usprkos Odluke o razdruživanju od Jugoslavije i nepriznavanju jugoslavenskih pravnih akata, od 8. listopada 1991., kršeći Ustav, registrirana je:
- Srpska pravoslavna crkva, koja je nositelj velikosrpske ideologije,
- registriran je Savez boraca Jugoslavije, koji je nositelj titoizma i NOB-a,
- registrirana je stranka SDSS, koju su u okupiranom Vukovaru osnovali ratni zločinac Goran Hadžić i Vojislav Stanimirović, gradonačelnik okupiranog Vukovara, koja je nositelj velikosrpske agresije u miru.
- Stjepan Mesić je veleizdajnički svjedočio u Hagu za tužiteljstvo, protiv države kojoj je bio predsjednik, umirovio je 12 ratnih generala i onesposobio pobjedničku Hrvatsku vojsku.
- Ivica Račan je odmah po razdruživanju od Jugoslavije za male novce prodao državne zlatne poluge koje predstavljaju financijsku sigurnost svakoj državi. Prodao je banke, velike državne firme kao npr. INU i uveo nas u dužničko ropstvo.
Tako su te političke “elite” počele progoniti i slati hrvatske generale na haški sud, šikanirati hrvatske branitelje, uništavati pobjedničku Hrvatsku vojsku, klevetati i omalovažavati Domovinski rat, pa skoro da agresije nije ni bilo već “tamo neki sukobi”.
Dopustile su te vladajuće “elite” osnivanje raznih protuhrvatskih udruga, dali manjinama veća prava nego što u svim demokratskim zemljama imaju, naravno na štetu hrvatskog naroda, što je sve izazvalo 3.500 samoubojstava hrvatskih branitelja!?
Korupcijom, kriminalom i grabeži uništava se materijalna snaga države a da nitko za ta nedjela ne snosi odgovornost i ne bude kažnjen. Političke elite zaštićene su od progona. Pravna država ne funkcionira, ili sudi po jugo-zakonima. Školski sustav ne spominje Domovinski rat već se i dalje uči jugo-povijest, a mladi zbog besperspektivnosti iseljavaju iz Hrvatske.
U tih 32 godine smanjen je broj stanovnika u Hrvatskoj za skoro milijun. Od 4.784.265 stanovnika 1991. na 3.871.833 stanovnika 2021. godine, što je manje za 912 432 stanovnika.
A tek antihrvatski mediji kojima su sve hrvatske vrijednosti predmet sprdnje, ponižavanja i omalovažavanja…
Cijeli članak možete pročitati na poveznici ovdje.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Udruga Hrvatski Ratnik