Biskup Mate Uzinić stao u obranu ateističke protukršćanske ideologije!

Piše: Alen Fućak

I dok smo čin podrške rodnim studijima od strane petoro katoličkih profesora još nekako mogli svrstati pod propust Crkve, činjenica da je u njihovu obranu, kao i u obranu ateističke protukršćanske ideologije stao biskup Uzinić jasno daje do znanja da Crkva u Hrvatskoj ima ozbiljan problem i da unutar nje djeluje struja koja želi Crkvu podijeliti, posvjetovnjačiti i odmaknuti od crkvenog nauka. A, tu se ne radi o teoriji nego o praksi zavjere…

Rodna afera izazvala podjelu u Crkvi: Skupini od petero katoličkih profesora priključio se i jedan biskup

Afera Rodni studiji o kojoj je Dijalog.hr pisao u više navrata zaključno s tekstom “Rekonstrukcija afere Rodni studiji”, a koja je ukazala na ozbiljan odmak dijela katoličkih intelektualaca u Hrvatskoj od crkvenog nauka dobila je svoj novi zamah.

Naime, Večernji list je na svojoj naslovnici u ponedjeljak 9. rujna donio vijest kako Crkva smjenjuje čelne ljude crkvenih fakulteta.

U tekstu na trećoj stranici, ugledni novinar Darko Pavičić navodi kako je, prema neslužbenoj informaciji iz dobro obaviještenih crkvenih krugova, prihvaćena ostavka dvojice dekana teoloških fakulteta, prof.dr.sc. Ivana Šestaka s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti i prof.dr.sc. Josipa Šimunovića s Katoličkog bogoslovnog fakulteta, te kako je potraga za novim dekanima u tijeku.

U tekstu se također navodi kako će određene sankcije snositi i svi sudionici ove afere.

Preostalo troje sudionika su bivši dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta i član komisije Iustitia et pax prof.dr.sc. Tonči Matulić i njegove kolege s istog fakulteta, izv. prof.dr.sc. Ana Biočić te prof.dr.sc. Ante Crnčević.

Podsjetimo se kako su četvero profesora s teoloških fakulteta u različitim tijelima Sveučilišta u Zagrebu čak osam puta glasali za uvođenje Rodnih studija, a svo petero su zajedno dvadesetičetiri puta uoči i nakon sjednica spomenutih tijela dobili materijale o Rodnim studijima i o njihovom sadržaju su propustili obavijestiti HBK i mons. Kutlešu.

Činilo se kako je to logični epilog afere koja je ozbiljno uzdrmala Katoličku crkvu u Hrvatskoj i kako vjernici mogu biti mirni i s punim povjerenjem slijediti svoje duhovne pastire.

Međutim, isti taj dan, koji pada točno na 40. obljetnicu Nacionalnoga euharistijskoga kongresa u Mariji Bistrici, najvećega katoličkoga okupljanja u komunizmu, u emisiji Prvog programa Hrvatskog radija ‘Susret u dijalogu’ gostovao je riječki nadbiskup i metropolit Mate Uzinić i iznio niz teza koje ukazuju da čin spomenutih katoličkih intelektualaca nije bio slučajnost nego da unutar Crkve u Hrvatskoj paralelno djeluju dvije struje.

Ona brojnija, koja bezuvjetno slijedi Kristov nauk, a predvodi je nadbiskup Kutleša i ova druga kojoj pripadaju uskoro sankcionirani katolički intelektualci, a koja je spremna na kompromise s “pojavama koje su stvarnost našeg vremena”, kako u emisiji kaže sam njen zagovornik, nadbiskup Uzinić. Emisija se može poslušati ovdje.

Cijela emisija, iako ih se konkretno spominjalo u jednom manjem dijelu, bila je koncipirana kao obrana katoličkih profesora koji su podržali Rodne studije i kao obrana same teorije roda. Na početku emisije su se voditeljica i nadbiskup Uzinić naglašeno trudili istaknuti značaj dijaloga kako međureligijskog tako i unutarcrkvenog pa onda i sa svijetom unutar kojega živimo.

Nadbiskup je potom kritizirao utjecaj politike na vjerske zajednice da bi većina ostatka emisije bila posvećena područjima u kojima se politika i vjera isprepliću.

Urednica Blaženka Jančić ispitivala je Uzinića o tolerantnosti unutar Crkve, napadima na njega, zatim su povlačili paralele s papom Franjom da bi potom pročitala dijelove intervjua kojeg je teolog don Anton Šuljić dao Kršćanskoj obiteljskoj reviji ‘Kani’, i taj dio držimo važnim pa ćemo ga i mi prenijeti kako je u emisiji citiran;

“Dogodio se lom. Naime, određeni crkveni krugovi, zadovoljni svojom malom i uskom perspektivom, uljuljat će se u samozadovoljnom uživanju u makakvoj sigurnosti, obrednosti ili masovnosti, a kraj njih će promarširati rijeke ljudi koji im više i ne žele postaviti pitanja. Zašto? Zato što takvi krugovi ne vole postavljena pitanja, oni već imaju sve odgovore za sebe i svoje navijače. Raskol se dogodio najprije u našim strukturama i prije toga u glavama te smo sami od sebe udaljili one koji bi imali što pitati, poručiti, reći. No mi volimo, kako to običava reći papa Franjo, svoju svjetovnu duhovnost. Takvi više ne umijemo biti sugovornici, ali svijet i dalje treba one koji umiju biti slušatelji, makar i ne imali sve odgovore.”

Uzinić se složio s citatom uz opasku kako Crkva nije samo to i onda opet kao primjer naveo papu Franju. Ovdje moramo istaknuti kako je vrlo indikativan odabir baš ovog citata pa postavljamo pitanje je li to don Anton Šuljić najavljuje lom i raskol unutar Crkve u Hrvatskoj? Taj dio nisu komentirali ni gost, a ni voditeljica emisije.

Ove su teme svakako bile svojevrsna priprema i opravdanje za ozbiljne optužbe i opasne konstrukcije koje su uslijedile u nastavku emisije, pa krenimo redom.

Radikalizirana komisija HBK Iustitia et pax

U obrani rodne teorije nadbiskup Uzinić je otišao čak tako daleko da je ustvrdio kako su “radikalizirane skupine koje u ovom trenutku imaju veliki utjecaj na Crkvu utjecale i na priopćenje Komisije Hrvatske biskupske konferencije ‘Iustitia et pax’ o rodnoj ideologiji”  (“Neprihvatljivost ideologije roda i rodnih teorija u svrhu zaštite dostojanstva ljudske osobe“).

Ovom izjavom nadbiskup Uzinić direktno diskreditira Hrvatsku biskupsku konferenciju i spomenutu komisiju kao podložnu utjecaju radikaliziranih skupina, dakle i samu radikaliziranu.

Iako naglašava kako on nikoga ne proziva te kako je i sam dio HBK, ovakvom izjavom nadbiskup Uzinić čini baš suprotno i proziva svog kolegu nadbiskupa Hranića i ostale članove komisije za radikaliziranost. Isto tako, Uzinić jasno daje do znanja da se ne slaže sa stajalištem komisije koja kritizira rodnu ideologiju i rodne teorije. Zanimljiva je i terminologija koju koristi nadbiskup.

Radikalizirane skupine termin je koji se najčešće koristi za islamističke terorističke skupine. Definiciju radikalizacije sa stranica Europskog parlamenta može se pogledati ovdje.

Ne zna se na koje točno radikalizirane skupine nadbiskup misli, ali vrlo izgledno među njih ubraja i članove katoličkih zajednica poput pokreta za javnu molitvu krunice i sličnih koje vrlo često kritizira u svojim medijskim nastupima za koje mu je prostor u lijevo liberalnim medijima uvijek otvoren.

Prvi je ovo put da jedan hrvatski biskup poistovjećuje angažirane vjernike katolike, ‘naoružane’ samo krunicama u rukama, s islamističkim terorističkim skupinama.

Rodna ideologija i rodna teorija

Možemo konstatirati kako Uzinićev diskurs i terminologija u potpunosti podsjećaju na onu koju koriste pripadnici radikalno lijevih pokreta i pobornici woke kulture. Osim etiketiranja angažiranih vjernika, i način na koji koristi pojmove rodne teorija, rodna ideologija ili teorija zavjere identičan je onom kojeg koriste subverzivni ljevičari.

Pored same terminologije i mnogi stavovi koje je Uzinić iznosi u emisiji identični su onima na radikalnoj ljevici. Moment koji valja izdvojiti jest njegov odgovor na pitanje urednice je li Crkva pozvana donositi svoj sud o studijskim programima drugih fakulteta, na koje on odgovara kako jest, ali da taj sud ne treba utjecati na one koji donose odluke.

Ovakav odgovor ima ozbiljan logički problem. Čemu donositi sud ako on ne bi trebao imati nikakav utjecaj? Nadbiskup se na ovaj način zalaže za manji utjecaj Crkve u društvu.

Zanimljivi su i Uzinićevi navodi kako ne smijemo izjednačavati rodnu teoriju i rodnu ideologiju te kako bi i na katoličkim fakultetima trebali izučavati rodnu teoriju.

Ovom izjavom Uzinić nastavlja voditi woke diskurs koji pojam ‘rodna ideologija’ smatra sustavom religijskih i konzervativnih uvjerenja koji se koristi za protivljenje modernim društvenim stavovima o rodu ili, kako sam navodi, “stvarnostima ovog vremena”.

Istovremeno rodnu teoriju, poput subverzivnih apologeta, drži znanstvenom i analitičkom, usmjerenom na razumijevanje i objašnjavanje rodnih fenomena koju onda valjda kao znanstvenu disciplinu treba izučavati na teološkim fakultetima.

Ovakav stav uistinu je identičan modernim ateističkim pokretima i duboko se protivi nauku Katoličke Crkve i papi Franji na kojeg se Uzinić tako često poziva, a koji je izrijekom osudio rodnu teoriju. Objava pape Franje o rodnoj teoriji može se pogledati ovdje.

Ako pokušamo dublje istražiti ove pojmove i ući u njihovu bit, onda dolazimo do saznanja kako se neka teorija piše na temelju određenih pretpostavki koje su male hipoteze, jedna, dvije ili tri, koje sačinjavaju osnovnu teoriju tzv. ‘grand theory’ ili temeljni teorijski konstrukt. Iz konstrukta se dalje razvijaju neke teze. Dakle, teorija govori o temeljima.

Kad bismo ove teorijske činjenice primijenili na konkretan slučaj, trebali bismo ustvrditi kako je teorija da pojam rod (gender) razlikuje društveni od biološkog spola te kako osnovni kriterij određivanja roda nije objektivno biološko razlikovanje, nego subjektivna odluka.

Iz te teorije se dalje razvija niz misli poput onih kako u temeljna ljudska prava treba spadati i sloboda biranja vlastitoga spola, vlastite seksualne orijentacije, kao i sloboda odlučivanja želi li određeni pojedinac biti muško ili žensko, homoseksualac, biseksualac, transseksualac, transrodni pojedinac itd.

Možemo konstatirati kako se woke (rodni, lgbt, feministički) diskurs svim silama trudi oduprijeti svrstavanju skupa teza, odnosno ideja, koje promoviraju seksualne izopačenosti i psihološke devijacije pod ideologiju jer ideologija za njih ima negativan prizvuk. Mnogo im je prihvatljiviji naziv rodna teorija.

Međutim ako definicije rodne teorije i rodne ideologije promatramo izvan woke diskursa, onda možemo ustvrditi da ideologija proizlazi iz teorije, teorija je izvorište ideologije i njen sastavni dio, ili da je u konkretnom slučaju rodna ideologija isto što i rodna teorija.

No čak kad bismo i ostali u diskursu kojem se Uzinić očito priklonio i ako ga ne problematiziramo, riječki metropolit drži da je teorija koja podržava mogućnost da rod ili spol nisu odrednice Božjeg stvaranja, nego subjektivne odluke stvorenog bića, dostojna proučavanja na katoličkim fakultetima.

Moramo konstatirati kako je nadbiskup Uzinić iznova učinio korak, pa i više njih, naprijed u odnosu na katoličke intelektualce u čiju je obranu stao.

Znak jednakosti između rodne ideologije i Rodnih studija

Uzinić nadalje smatra da nije moguće staviti znak jednakosti između rodne ideologije i rodnih studija. Ako ovu tezu promatramo iz perspektive već objašnjenog diskursa odnosno terminologije koju koristi onda je to razumljivo.

Iako to nije izrijekom rekao, vjerojatno drži kako znak jednakosti možemo staviti samo ako umjesto ideologije upotrijebimo riječ teorija.

Kad pogledamo nazive kolegija koji su se trebali izučavati na Rodnim studijima vidimo da je tu sve puno teorija, Uziniću očito prihvatljivih; Feministička teorija, Feminističke teorije i pokreti, Opća povijest književnosti: Feminizam i književnost, Anglofono žensko pismo, Povijest tijeka i seksualnosti…

Teorija zavjere

Prije nego krenemo dalje sa završnom analizom Uzinićevog nastupa u emisiji 1. programa Hrvatskog radija, dužni smo objasniti pozadinu još jedne omiljene globalističke kovanice koju Mate Uzinić rado koristi pa je tako bilo i ovaj put, a riječ je o ‘teoriji zavjere’.

Tijekom pandemije covida ovom etiketom pokušavalo se diskreditirati i najcjenjenije znanstvenike koji nisu pristajali na nametnuti narativ poput akademika Pavelića ili prof.dr.sc. Tomislava Domazeta Loše, te mnogih drugih.

Ostat će zabilježeno kako je, za razliku od ostalih hrvatskih biskupa koji su se kao jedni od rijetkih u Europi tijekom pandemije zauzeli za slobodu izbora po pitanju cijepljenja i to objavili u službenom dokumentu, Nadbiskup Uzinić snažno promovirao cijepljenje djece do te mjere da je na simpoziju pod nazivom “Cijepljenje djece i mladih protiv Covid 19 – zaštita od bolesti i posljedica, protuepidemijski, psihološki i društveni doprinos” bio jedan od uvodničara.

Vrijeme je po ovom pitanju nadbiskupa Uzinića demantiralo jer se u međuvremenu pokazalo kako je cijepljenje djece protiv Covid 19 bilo potpuno nepotrebno i po zdravlje opasno, a sve češća pojava miokarditisa među cijepljenom djecom i mladima to potvrđuje…

Cijeli članak možete pročitati na poveznici ovdje.

Alen Fućak/dijalog.hr

Udruga Hrvatski Ratnik