Bitka koja je spasila Hercegovinu i Dalmaciju!

Objavljuje Hrvatski Ratnik

Na današnji dan, 13. travnja 1992. napadom srpskih snaga na planinski prijevoj Korićinu između Livna i Glamoča započela je bitka za Livno. Cilj srpskog napada bio je ovladati Livnom i spojiti se sa snagama u dolini Neretve. Ostvarenje tih planova dovelo bi u vrlo tešku situaciju cijelu Hercegovinu, Dalmaciju i grad Split. – podsjećnje na uspješnu obranu hrvatskih prostora od srpskog agresora donosi nam portal Hrvati Herceg-Bosne…

Livanjska bojišnica

Uloga livanjske bojišnice u proljeće 1992. bila je od strateške važnosti jer su na tom području hrvatske snage (lokalni dobrovoljci okupljeni u HVO-u i HOS-u) uspjele zaustaviti snažan napad velikosrpskih snaga te obraniti Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Tri dana nakon Kupresa, Srbi su udarili na prijevoj Korićina, a onda, deset dana kasnije, u odlučujućoj bitci, na Rujane i Čelebić. S jednostavnom idejom – ovladati Livnom i spojiti se sa snagama u dolini Neretve. Zaokružiti svoj plijen u Bosni i Hercegovini i istodobno izbiti na Vaganj i pod topničko-raketnu kontrolu staviti Split i Sinjsku krajinu.

Nakon poraza na livanjskoj bojišnici i u dolini Neretve, Srbi mijenjaju svoje planove i okreću se Bosanskoj Posavini s idejom povezivanja prostora od Drine preko Posavine sve do Banje Luke i okupiranih hrvatskih područja.

Jednako tako, događaji na livanjskoj bojišnici pokazali su da se rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini mora promatrati kao jedinstveno i neodvojivo ratište, te da se samo suradnjom i zajedništvom Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine moglo oduprijeti tada daleko nadmoćnijem neprijatelju. Crta razdvajanja uspostavljena uspješnom obranom Livna u proljeće 1992. ostala je nepromijenjena sve do kraja 1994. kada je srpska vojska počela gubiti osvojena područja.

Napad JNA išao je na dva pravca, cestom Glamoč – Livno na Korićinu i iz polja od sela Dolac prema Strmici. Napad je vodio pukovnik JNA Slavko Lisica. Glavni je udar bio na Korićinu na kojoj su im oštećena dva tenka i izbačen iz stroja veći broj vojnika.

Na samom sektoru Korićine napad su odbili pripadnici SHUB-a (svehrvatska udarna bojna) 4. gardijske brigade ‘Pauci’ predvođeni Rodolfom Barriom Saavedrom poznatijim kao Argentinac te skupina HOS-ovaca iz Dalmacije s kojima je bio i Irac Thomas Crowley. Za obranu šireg područja Livna bio je zadužen legendarni Ante Gotovina koji je ’92. bio postavljen za zapovjednika snaga HVO-a Općinskog stožera Livno.

Izvor: Hrvati Herceg-Bosne/Facebook

Foto: Narod.hr

Urednički komentar by Miro Perković

Ta obrana je bila od strateške važnosti i za Hrvatsku i za Bosnu i Hercegovinu. Nakon pada Kupresa u srpske ruke, tri dana ranije, vojno vodstvo tadašnje JNA procijenilo je da će im biti lakše preko Livna nego preko Tomislavgrada ovladati područjem sjeverozapadne Hercegovine, spojiti se sa snagama u dolini Neretve i tako zauzeti cijelu Hercegovinu te staviti Split i cijelu Dalmaciju pod svoju kontrolu.

Treba napomenuti da je tadašnji predsjednik predsjedništva BiH, Alija Izetbegović, i dalje govorio da to nije njihov rat i da neće njih napasti njihova JNA.

Činjenica je i da granice između Hercegovine i Dalmacije, gdje živi isti narod, nisu iscrtali Hrvati nego Turci i Mlečani, a komunisti usvojili kao granice tadašnjih republika unutar FNRJ, i to je danas službena granica između Hrvatske i BiH koja dijeli jedan narod u dvije države.

Udruga Hrvatski Ratnik