Objavljuje Hrvatski Ratnik
‘Donosioci odluka’ kao da žive na nekom drugom planetu, kunu se u generacijsku obnovu sela, a donijeli su strateški plan koji je nelogičan, štetan i podređen pogodovanju uskoj interesnoj skupini, i nema veze s unaprjeđenjem razvoja poljoprivrede. Ruralna područja suočena su s demografskim slomom, depopulacijom, opustošena su i mnoga nemaju osnovnu infrastrukturu. – pišu ‘Hrvatski krški pašnjaci’…
Po popisu stanovništva još iz 2021 g. čak 195 sela nema ni jednog jedinog stanovnika, a 700 sela je na pragu izumiranja.
Očito im je nepoznanica da je upravo zbog loših politika do sada s ruralnih područja iselilo preko 300.000 ljudi, i da su nam sela opustijela.
Štetnim pravilnicima i zakonima su potjerali ljude s njihovih ognjišta, onemogućili su normalan život na selu, rad i proizvodnju.
Na selu je postalo nezakonito držati blago, nezakonito i zabranjeno klanje, a klaonice su udaljene po 50 km. Nezakonito je i kažnjivo napasivanje blaga na pašnjacima koji se pošumljavaju čak i oko naših kuća.
Nezakonito je mnogo toga što bi trebalo biti zakonito.
Dok druge EU zemlje štite selo i seljaka poput Francuske, na primjer, koja je zakonom zaštitila ‘osjetilno’ naslijeđe svoga sela – miris balege, kukurikanje pijetla, prevoženje stajnjaka, zvuk traktora, gakanje guske… samo su neki od živopisnih zvukova i mirisa sela koje je Francuska zaštitila kao svoju prirodnu kulturnu baštinu – kod nas, nažalost, nije tako.
Na temelju dojave nekog susjeda komunalni redar izlazi na teren i piše poljoprivredniku kaznu zbog ‘protupravnog’ držanja stoke u selu, odlaganja stajnjaka, pa čak i naloge o premještanju svojih štala iz sela i deložacije.
Ako cestom vodite svoje blago na ispašu, policija vam piše kaznu, razno razni inspektori imaju isti cilj, a to je kažnjavanje, svi udaraju po jadnom seljaku.
Ovakav represivan način postupanja sa seljakom doveo je do pustošenja naših sela i masovnog iseljavanja ljudi s ruralnih područja.
Pričati o ‘generacijskoj obnovi sela’ s ovakvim zakonima i pravilnicima je krajnje licemjerno.
Da bi zaštitili svoj tradicionalni način života i rada poljoprivrednici su bili primorani podnijeti tužbe Ustavnom i Upravnom Sudu, te tražiti zaštitu kod EK.
Dakle, nije bilo ni volje ni razumijevanja da se pomogne seljaku da opstane na selu, da proizvodi i plasira svoj proizvod, u svemu tome opstruiran je od onih koji bi mu trebali pomoći, a ne odnemagati.
Izvor: Hrvatski krški pašnjaci/Facebook
Udruga Hrvatski Ratnik