Hebo ti praznik kad su svi ljuti na njega!

Objavljuje Hrvatski Ratnik

Učiteljica nas je pitala znamo li što je to 1. maj? I svi su šutjeli, samo sam se ja javio: “To je dan kada bi tata trebao primiti plaću, ali ju nije primio! Nije ni 1. travnja, ni 1. ožujka, ni veljače, siječnja… U prosincu je posudio novce za prasence od tetka, ali mu još nije vratio novce, i kad god zove mi moramo reći da tata nije tu iako se skrije u ve-ceu, kao da tetak može vidjeti kroz slušalicu.” Učiteljica mi lupila čvrgu i rekla da sjednem…

Objasnila nam je da je riječ o prazniku rada i rekla da svatko od nas, kada ga prozove, ustane i kaže čime mu se roditelji bave i što bi voljeli biti kad odrastemo?

Kada je došao red na mene rekao sam: “Moj tata privremeno radi, leži na tračnicama. Svako jutro se obuče kao da ide na posao u staru firmu, koju je sad kupio striček Luka koji je nekada bio portir, i ode s kolegama da malo leže na pruzi, a mama zalupi vrata i kaže: “Dabogda vam naletio teretni iz Siska kad niste htjeli s Lukom u stranku…”

Mama je završila neki teški fakultet, ali u tubi za diplomu sad drži flašu rakije za koju tata ne zna, pa otpije nekoliko ‘semestara’ čim on izađe iz stana.

Poslije se svađa sa susjedom čiji muž često pijan piški u liftu… a on radi u nekom ministarstvu kao ekspert za nešto.

Inače, mama je nekada radila u banci, ali joj je šefica dala otkaz zato što se ispostavilo da ima previše škole da bi ostala na radnom mjestu koje se sviđalo šefičinoj kozmetičarki, i premale grudi da bi je prebacili na šalter.

Htjela je prodati tatinog starog ‘juga’ i dedin ‘Orden rada sa zlatnim vijencem’ i skupiti novce za neku ‘četvorku’. Rekli su joj da za te pare ne može srediti ni kurje oči, a kamoli da nabaci tranzicione grudi.

Na sreću ona susjeda nije zlopamtilo pa ponekad pozove mamu da joj za 500 kuna očisti stan, opere i ispegla veš, okreči sobu… i oriba lift kad se susjed ‘ekspert’ vrati s posla.

Nije susjedi teško da to i sama napravi, ali nema vremena od kada se zainatila da završi srednju školu.

Kaže da uspješnog muža mora pratiti i ambiciozna žena, a i ne može je drugačije ubaciti kod sebe u ministarstvo kao savjetnicu.

Što se onog dijela “što bih volio biti kad odrastem” tiče, tu sam baš bio u nedoumici! Mislim, dvojim da li da postanem tajkun, kao Đurin tata, u čijoj firmi razrednica popodne radi kao sekretarica, pa joj se i u školi ponekad omakne da stričeku Jozi kaze ‘šefe’, ili da postanem političar?

Kada smo bili mali, Đurin tata, striček Jozo, često je išao u Gradišku, valjda su tamo imali vikendicu, ali mama nikada nije htjela da vodi i Đuru kada bi vikendima išla u posjetu. Koliko sam shvatio, on se tamo aktivno bavio poljoprivredom i izgleda da mu je baš super išlo čim je poslije nekoliko godina kupio nekoliko firmi, pa za njega danas rade čak i nekoliko stričeka policajaca, koji su nekada dolazili po njega da ga vode u vikendicu, a on im lupa čvrge, tjera ih da rade sklekove i ne daje im plaću.

Stvarno ne znam da li to ili da idem u veleposlanike? Tata je više za ovo drugo, naročito otkad su javili da je neka polugola teta pokušala ući u Sabor, a on dreknuo na televizor: “Ostavite je na miru, čula žena da je politika kurva, pa došla kod svojih! Eto, sad imate kvorum!”

“Dobro je, sine, izgleda da j..u još nekog osim nas u mozak.” Okrenuo se prema meni i pomilovao me po glavi, dodavši: “U veleposlanike će tebe tata, u veleposlanike, ali da koji put pozoveš i tatu u taj veleposlanički klub kad vam dođu ovakve delegacije u uzvratne posjete.”

Moj uzor je striček Vlado, on se tuče i psuje za plaću i nitko ga ne tjera u kut kao mene.

Inače, izgleda da se situacija kod tate na poslu popravlja, otkad im je bio u posjeti neki fini striček Rasim, tata se više ne vraća onoliko ukočen kući, dobili su neke anatomske uloške za dugotrajno ležanje na tračnicama pa sad kaže da mogu tako i do penzije!

Mama i dalje navija za onaj teretni iz Siska, hvatajući se za ‘diplomu sve češće, a ja za tu penziju koju tata spominje, kaže to je sigurna lova na koju mogu računati ukoliko se ostvari mamina želja?

Eto, priznajem da mi ni poslije svega nije ništa jasnije zašto je taj 1. maj toliko važan datum kad od cijele obitelji radi samo baka, umjesto da se kod kuće odmara i gleda španjolske serije? Mada, nije joj loše, po cijeli dan sjedi ispred nekog WC-a i daje ljudima toalet papir u zamjenu za neku siću. Kaže da često sretne i neke od svojih bivših studenata, oni joj daju više para nego što treba, i ne traže kusur.

Otpjevao sam mami i tati pjesmu koju nas je učiteljica naučila: “Da nam živi, živi rad!” Dobio sam šamarčinu od tate, a mama me je gađala diplomom.

Tek sad ništa ne razumijem, zašto slavimo nešto što nas sve nervira? Hebo ti praznik kad su svi ljuti na njega! 

Izvor: t.me/MiuSvijetuISTINE

Udruga Hrvatski Ratnik