Piše: Lili Benčik
U ovo vrijeme hajke na pozdrav “Za dom spremni“ svih onih koji nisu bili spremni sudjelovati u obrani mlade hrvatske demokracije od srpske i JNA agresije, nego su se kukavički skrivali po mišjim rupama, ili pobjegli iz Hrvatske, ovi mladi ljudi su bez obzira na narodnost i vjeroispovijest krenuli braniti svoj dom i domovinu, bez kalkuliranja, bez raznih interesa, bili oni Hrvati ili Muslimani, i ugradili svoje mlade živote u temelje hrvatske samostalnosti.
Satnija mornaričko-desantnog pješaštva Vange osnovana je u Medulinu kod Pule 30. listopada 1991. godine. Njene zadaće su bile zadane tadašnjom prisutnošću moćnog garnizona JNA u Puli, koji je u vrijeme Jugoslavije predstavljao jedno od najsnažnijih mornaričkih i zrakoplovnih baza.
Osnivanjem ratne luke HRM Pula, Vange zauzimaju položaj Punta Kristo-Zonka te utvrdu Barbariga kraj Fažane.
Pripadnici Mornaričko-desantnog pješaštva Vanga sudjeluju u borbama za obranu Dubrovnika, te 1993. godine u Operaciji Maslenica. Tu pred nadmoćnijim srpskim snagama, koje su pokušavale ponovo uspostaviti jedini izlaz “Republike Srpske Krajine” na more, satnija uspijeva održati položaje u Novigradu uz cijenu teških gubitaka.
Na dan 7.rujna 1992. godine poginuli su na Južnom bojištu iznad Dubrovnika: Adem Musa, Haris Hadžišehić, Petar Kuprešak, Niko Nisandžić i Senahid Meškić, a Mladen Mrvac iz Malog Lošinja par dana ranije.
Valter Radeka poginuo je 1992. godine na Livanjskom ratištu kada su neprijateljske snage krenule s Kupresa u osvajanje područja oko Splita. Specijalnim postrojbama Hrvatske ratne mornarice u teškoj bitki bila je priključena i izvidničko-diverzantska grupa iz Pule. Radeka je prvi pripadnik HRM-a s područja Istre koji je poginuo u Domovinskom ratu.
U veljači 1993., u namjeri neprijateljskih snaga za ponovnim prekidom komunikacije između sjevera i juga Hrvatske, u području Masleničkog ždrila na cesti Novigrad – Paljuv, nazvanom ‘cesta smrti’, pripadnici HRM-a, odnosno pripadnici Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Ugljan – Dugi Otok, Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Hvar – Zvir i Satnije mornaričko-desantnog pješaštva Pula – Vange, te pripadnici 2. i 4. gardijske brigade uspjeli su spriječiti neprijateljske napade. Tijekom tih aktivnosti, poginulo je devet pripadnika HRM-a te pet pripadnika 2. gardijske brigade OS RH.
U tim teškim borbama za obranu Novigrada, pripadnici Vange sačuvali su taj grad. Živote su u borbama izgubili Muharem Hamzić, Anđelko Kecman, Dragan Grabovac, Miljenko Kvesić, a trideset je suboraca ranjeno. O težini borbe govori i podatak da je tu svaki četvrti pripadnik jedinice izbačen iz stroja.
Godine 1994. satnija je ugašena, a do tada je kroz cijelu satniju prošlo oko 1.200 pripadnika od kojih je 11 poginulo, dok je 60 pripadnika bilo ranjeno.
Njihove obitelji izgubile su: majke sinove, djeca očeve, supruge muževe i hranitelje obitelji… da bi nakon rata njihova žrtva bila obezvrijeđena, omalovažavana i poklič pod kojim su krenuli u obranu domovine sotoniziran.
Sve to upravo od onih koji slobodnu Hrvatsku nisu ni htjeli ni željeli, od jugoslavena, jugofila, raznih pripadnika jugoslavenskih tajnih službi, njihovih nasljednika bez imalo morala i ljudskosti, “crnih, zelenih i žutih vragova“ koji danas uživaju plodove njihove hrabrosti i domoljublja.
Stoga im velika hvala!
Naslovna fotogafija: Vange u pulskoj luci prije polaska za Dubrovnik kolovoz 1992. godine.
Cijeli članak možete pročitati na poveznici ovdje.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Udruga Hrvatski Ratnik
Naklon do poda Pulskim Vangama, ali i gđi Lili Benčik, Istarskoj Moralnoj Vertikali. Tako se voli Domovina.
Živjela nam hrvatska Hrvatska.
Ovakva sjećanja treba što češće ponavljati jer je očito da je većina Hrvata zaboravila da je uopće. Bio obrambeni rat i da smo u ratu dali mnoge žrtve za stvaranje lijepe naše Hrvatske.