IDS i SDP ne shvaćaju da je podržavanje ex-juge negacija Hrvatske!

Piše: Lili Benčik

IDS i SDP nikako ne prihvaćaju i ne shvaćaju da je podržavanje jugo-vrijednosti, negacija hrvatske države. Komemoracija Viktoru Kancijaniću još uvijek izaziva prijepore kod sljednika yugo-titoističke ideologije. 2. srpnja 2024. godine 52. je obljetnica smrti Viktora Kancijanića, istarskog sina, hrvatskog rodoljuba i mučenika koji je ubijen kao član Bugojanske skupine 2. srpnja 1972. godine, negdje podno planine Raduše u BIH…

Spomen ploča podignuta je na groblju u Tinjanu, na inicijativu Borisa Mofardina i Župe Tinjan, Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” i Matice hrvatske uz žestoko protivljenje SDP-a i IDS-a, što nije ništa čudno obzirom na jugoslavensko naslijeđe te dvije stranke, pa im je svaki borac za hrvatsku državu, prema njihovoj nikad prežaljenoj Jugoslaviji (ne ponovila se nikada), terorist.

IDS i SDP nikako ne prihvaćaju i ne shvaćaju da je podržavanje jugo-vrijednosti, negacija hrvatske države.

Veoma brzo zaboravljaju da je JNA, koja je predstavljala Jugoslaviju, bila agresor na Hrvatsku. Tenkovi JNA obasipani cvijećem iz Beograda, glavnog grada Jugoslavije, krenuli su razarati i ubijati Vukovar. 1.600 tenkova JNA, 980 oruđa zemaljskog topništva i  350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi je u 87 dana ispalilo 6,5 milijuna projektila na Vukovar

Neka pogledaju na YouTube snimku kako su po razorenom i spaljenom Vukovaru pjevali “Aoj Slobo šalji nam salate, biće mesa, biće mesa, klaćemo Hrvate!”

E, ali to nije bio njihov rat! IDS nije u prvom valu ni prognanike i izbjeglice htio primiti. Ivan Jakovčić danas tu sramotu negira, ali činjenice ostaju. Može on blokirati istinu koliko god hoće, ali u Glasu Istre su zabilježene njegove riječi.

Za  IDS–ovo i SDP-ovo yugo-komunističko i titoističko naslijeđe Viktor Kancijanić je terorist jer se usudio sa svojom grupom napasti njihovu još uvijek i nikada prežaljenu JUGOSLAVIJU, a za istarske i hrvatske RODOLJUBE je hrvatski mučenik koji je svoj mladi život ugradio u tisućljetnoj borbi Hrvata za svoju državu.

Kako spomenik na Tinjanskom groblju nisu uspjeli srušiti, što im je bila namjera, IDS i SDP na svaki način nastoje onemogućiti bilo kakav spomen ili obljetnicu. Sitnih li duša koje se još uvijek nisu oslobodile yugo-titoizma i naučili životu u demokraciji.

Bugojanska skupina bila je akcija kodnog naziva Feniks-72 koja je počela u lipnju 1972. godine, a u njoj je sudjelovalo 19 pripadnika HRB-a. Gerilska skupina koja je austrijsko-jugoslavensku granicu prešla 20. lipnja 1972. godine poslije je nazvana i Bugojanska skupina jer se iskrcala u podnožju planine Raduše u blizini Bugojna u Bosni i Hercegovini.

U toj Bugojanskoj skupini sudjelovao je i Viktor Kancijanić – Veli Jože, kako mu je bilo kodno ime u Hrvatskom revolucionarnom bratstvu.

Viktor Kancijanić  je dokaz hrvatstva u Istri što IDS, a i SDP u Istri ne žele priznati. Istra je po njima multikulturalna i multietnička, sve multi samo da nije Hrvatska.

I to je ta politika koja je ustvari poražena! Rezultati popisa  stanovništva 2021. godine su poražavajući za tu politiku odnarođivanja Istre od hrvatskog identiteta. U 32 godine intenzivnog medijskog, političkog i gospodarskog uništavanja hrvatskog identiteta Istre nisu uspjeli. Istra se vratila hrvatskim korijenima.

U Istri po popisu stanovništva živi 76,40 % Hrvata, 5,01% Talijana, 5,13 % Istrijana – regionalno opredijeljenih koji bi Republiku Istru, 2, 96 % Srba. To je u brojkama ovako: od 195.237 stanovnika u Istri Hrvata ima 149.152, Talijana 9.784, Istrijana 10.025 i Srba 5.778.

Kako IDS-u nije uspjelo odnarođivanje Istre preko istrijanizacije, sada pojačava pritisak dodatnom talijanizacijom. U Puli i Poreču ukidaju se hrvatski nazivi pojedinih ulica i mjesta i dodaju talijanski! Za koga? Za 9.784 Talijana, gdje samo dva mjesta u Istri imaju preko 30% Talijana. To su Grožnjan s 44,51% Talijana i Brtonigla s 35,72% Talijana.

Ta politika, iako poražena, ustrajna je u svom nametanju s pozicije vlasti.

2024. godine ponavlja se isto onemogućavanje komemoracije, čak još više! Ne smiju zabraniti javno, žive u državi Hrvatskoj pa sada to rade perfidnije (spod banka).

Kako? Dovoljan je dokaz onemogućavanja, zabranjivanja, što se sveta misa zadušnica ne služi u Crkvi u Tinjanu, gdje se svake godine održavala, već kod Kapele Božanskog milosrđa u Mofardinima.

Lokalni župnik Mladen Matika očito je podlegao pritisku načelnika općine Tinjan, Gorana Hrvatina i njegove ekipe (kojeg li apsurda – prezimena Hrvatin).

Prošle godine obratila sam se otvorenim pismom načelniku općine Goranu Hrvatinu zbog podmetanja i onemogućavanja komemoracije, jer očito je da IDS i SDP skupa s načelnikom općine ne mogu Borisu Mofardinu oprostiti kupnju dva grobna mjesta na lokalnom groblju u Tinjanu i podizanje spomenika Viktoru Kancijaniću, čime ih je onemogućio u rušenju spomenika. Dokaz za to imam napismeno od načelnika općine koji postavljanje spomenika smatra nasilnim činom.

Citiram: “Imate krive ljude na krivim pozicijama koji ne razumiju se u politiku već tjeraju nešto što nemoze uspjet u mjestu i vremenu gdje se nalaze. Ništa se ne radi na silu bar ha tako mislim!”

Vidi se da se Goran Hrvatin ne da se ne razumije u politiku, ni u mjesto i vrijeme gdje se nalazi, već ne priznaje državu Hrvatsku. On misli da je još uvijek u Jugoslaviji, a ne u Hrvatskoj. I čak kaže da Boris Mofardin tjera nešto što ne može uspjeti, a to je Hrvatska, jer Viktor Kancijanić je Hrvat koji se borio protiv Jugoslavije za Hrvatsku.

To su mentalni jugoslaveni koji iako žive u državi Hrvatskoj i koriste sve benefite koje im je ta država omogućila, pa i vlast putem demokratskih izbora, ne priznaju Hrvatsku i njene vrijednosti. Hrvatska je naprosto nešto što “NE MOŽE USPJETI!”

Cijeli članak možete pročitati na poveznici ovdje.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Udruga Hrvatski Ratnik