Piše: Josip Žgela
Intelektualni napad na ljevicu se odnosi ponajviše po pitanju bivše Jugoslavije. No, ne samo Druge, već i one Prve. Zašto? Zato što je u monarhističkoj bio službeno ‘srpsko-hrvatsko-slovenački’ jezik. Bio je jedan ‘jugoslavenski’ narod triju plemena, a do 1929. ‘jedan narod’ triju imena. Po posljednjem popisu više od 900 ljudi u Hrvatskoj se izjasnilo Jugoslavenima pa bi ih trebalo priupitati da se izjasne o rješenjima od prije Druge Jugoslavije…
Ali i Banovine Hrvatske.
Ono što im stalno imamo ponavljati je da je Dresdenski kongres iz 1928. osuđivao velikosrpsku hegemoniju u Kraljevini SHS i čak tražio, tj. ozbiljno razmišljao o njezinom raspadu. Davao je prava narodima na samoodređenje do odcjepljenja priznavajući Makedonce i Crnogorce.
Taj povijesni događaj i njegova stajališta jugonostalgičari potpuno prešućuju. Zašto? Pa zato jer su oni zapravo ‘pješadija srpskog sveta’ kroz mimikriju exYugoljublja. Nije li tako?
Da nije zašto bi prešućivali nešto što je stožerno za, po njima, partiju ‘ovih prostora’?
Dakako, drugi povijesni, mada raniji, događaj je potpisivanje Rapalskog ugovora dne 12. studenoga 1920. Tim ugovorom je službeni Beograd (njihov u srcu glavni grad i metropola ‘regije’) današnju ‘Primorsku’, na zapadu ‘dežele’, prepustio Kraljevini Italiji kao što je i veći dio Sjevernog hrvatskog primorja s brojnim otocima predao pod vlast službenom Rimu.
Ukupno je barem 7.000 km2 predao zapadnojadranskom susjedu s oko 500-600.000 Hrvata i Slovenaca kojima nisu bila zajamčena nikakva prava. Zadar je, primjerice, dat Talijanskoj kraljevini tim Ugovorom, a ne nikakvim Rimskim ugovorima iz ’41.
Mnogi to ne znaju, ili znaju ali se prave mutavi, a osobito oni kojima se bavimo u ovom tekstu. Isti ti lijevo-liberalni progresivisti gromoglasno šute o iseljavanju oko 60.000 Hrvata iz današnje Istarske županije nakon izdaje Beograda. Najviše ih je otišlo u hrvatske ravničarske krajeve prema Zagrebu, Osijeku i Subotici. Velika većina se nije vratila.
Također šute o 30.000 novodoseljenika s Apeninskog poluotoka u hrvatske krajeve.
Šute o zvjerstvima fašista u ta vremena. Ustanci u Proštini i Labinštini su bili prvenstveno socijalne, a ne nacionalno-oslobodilačke prirode, nažalost.
Isti ti šute da se nakon Drugog svjetskog rata na područje Rijeke i današnje Istarske županije masovno naseljavalo nehrvatsko stanovništvo iz drugih nam republika i pokrajina.
Zato su nam ti dijelovi zapadne Hrvatske ‘noćna mora’, osobito na početku devedesetih. Nije li tako?
Idemo se podsjetiti što se dogodilo prilikom Tuđmanovog govora ’90 u Pazinu kada se nije isticala niti jedna hrvatska zastava i kada je budući prvi predsjednik samostalne države Hrvatske izviždan. Ima sve na YouTubeu. Kamera pamti ako ljudi ne pamte!
Jesmo li se upitali katkada zašto dvojac SDP-IDS već 34 odnosno 31 godinu tamo drži vlast? Kao da su se pretplatili!!! Jer ‘kakvo stado takva i livada’.
Džaba projekti i investiranja u taj kraj. Opet Zagreb ne valja, opet ih se krade, opet im se sve uzima ili ‘otima’, stalno nešto nije kako valja.
Kada je probijen drugi tunel kroz Učku, jedan radnik zapadno od spomenute planine je to prokomentirao “A ča će mi to, ča ja iman od teg”. Dobro Franjo naš reče: “Istro sirotice naša”.
Ili kada Ahmetovićka provali kako to ‘hrvatski navijači’ na utakmici Vatrenih na poljudskom stadionu iz svega grla, a još više srca pjevahu pjesmu ‘Lijepa li si’, u kojoj se među hrvatskim regijama u Hrvatskoj i BiH spominje i Herceg-Bosna kao srce ponosno!
Da, to je nama naša bivša Yuga u amanet ostavila, da nam SDP i IDS, Možemo i ostala ‘deca komunizma’ sole pamet i govore što mi trebamo govoriti, pjevati, razmišljati i osjećati.
Reklo bi se ‘demokratska diktatura i autoritativnost’!
A ima toga još…
Ono što nam jugonostalgičari prešućuju je što je bila suština Jugoslavije i zbog toga nam se lažno predstavljaju…
Udruga Hrvatski Ratnik
Apsolutno točno! Čekamo nastavak članka.