Posted by Hrvatski Ratnik
Kad je 1978. godine beogradski novinar Vladimir Marković, nakon intervjua s tadašnjim hrvatskim političkim disidentom dr. Franjom Tuđmanom, napisao kako je “u svim logorima u Hrvatskoj za vrijeme rata pogubljeno 60.000 ljudi, a ne 600.000 samo u Jasenovcu”, bio je sudskom presudom, uz asistenciju liječnika specijalista, proglašen neuračunljivim i poslan na prisilno liječenje u psihijatrijsku ustanovu. – Piše Igor Vukić te nastavlja…
Od svibnja 1979. do travnja 1982. bio je zatvoren na neuropsihijatrijskom odjelu beogradske zatvorske bolnice, zbog širenja lažnih vijesti.
Tako je prije 45 godina, u pitanju Jasenovca, presuđivao jugoslavenski komunistički režim. A i danas bi Srpska pravoslavna crkva i njezin dobri patrijarh Porfirije, srpska politika na čelu s Aleksandrom Vučićem i njegovim satelitom u Banjoj Luci Miloradom Dodikom te tzv. nacionalni intelektualci koje predvodi akademik SANU Vasilije Krestić, opet rado nabacivali luđačke košulje svima koji ne priznaju srpske žrtve u brojevima od 600.000, 700.000 pa i preko milijun, a pri tome su sve stradale u toj maloj hrvatskoj varošici Jasenovcu.
Posljednja žrtva je iz njihovih redova. Vladika Jovan Ćulibrk, episkop SPC-a koji stoluje u hrvatskome Pakracu, a koji je i sam jasenovački mitoman. Njegov je grijeh što se priključio hrvatskim mitomanima koji bi da je u logoru u Jasenovcu stradalo 83.000 ljudi. Ni taj broj naravno nije ozbiljan i znanstveno utemeljen, a nastao je na podacima iz jugoslavenskog popisa iz 1964. koji su podvaljeni Hrvatskoj, a što su odlično pokazali Nikola Banić i Mladen Koić u nedavno objavljenoj knjizi “Jasenovački popis, lažne žrtve”.
No bilo je dovoljno što je Ćulibrk jednom javno posumnjao u brojeve od 700.000 i veće, da ga stigne “prijateljska vatra”. Zatražena je i njegova smjena s vladičanske časti. Zapodjenuo se rat između mitomana i mitomanijaka. Ćulibrka podržavaju oni koji slično misle, primjerice, slabo obrazovani novinari iz Jutarnjeg lista, zatim Srpsko narodno vijeće iz Hrvatske, i Drago Pilsel.
Nije to neka jaka obrana i episkop-padobranac bi možda mogao odletjeti sa svoje pozicije, kao što to već neko vrijeme traže srpski akademici i profesori (Ćulibrk je, da pojasnimo, mirnodopski padobranac, naučio je skakati dugo nakon ratova 1990-ih u kojima nije sudjelovao i to nesudjelovanje je jedan od rijetkih pluseva koji se mogu dati njegovu radu).
Vrh srpske crkve, Sinod SPC-a, ovih se dana oglasio izjavom naglasivši da je svom kolegi Jovanu Ćulibrku još prije nekoliko godina “oduzeo pravo da se javno oglašava o tom pitanju”, što bi značilo da ne smije više govoriti o “samo” 83.000 žrtava. Ćulibrk se držao te zabrane i u tišini je radio oko Jasenovca.
Nedavno je ondje otvorio knjižnicu s literaturom o drugom svjetskom ratu u jednoj obnovljenoj kući. Redovito je organizirao gostovanje drugih srpskih i njima prijateljskih prelata u kojima se opetuju žalopojke o stotinama i stotinama tisuća srpskih žrtava. Organizirao je i redovite kvazi-znanstvene skupove o Jasenovcu u Zagrebu na kojima se okupljaju istomišljenici mitomani.
Međutim, njegovo javno govorenje snimljeno prije nekoliko godina opet je izvirilo iz bespuća interneta i sad su mitomanijaci u jakoj ofanzivi. Naljutio se na Ćulibrka Milorad Dodik koji je važan financijski faktor cijele mitomanijačke operacije.
Knjižnica u Jasenovcu napravljena je, pored hrvatskog novca, i donacijom iz Banje Luke. U tekstovima i priopćenjima kojima se napada i brani vladiku Jovana, sve pršti od velikih riječi: “povijesna znanost”, “istorijska nauka”, “istraživanje”, “ugled i zasluge”, “tolerancija”, “dijalog” i slično, iako ničega takvoga nema ni u koga umiješanog u tu smiješnu “polemiku”. Ne vrijedi na to ni trošiti previše riječi.
No zato bi Vlada Andreja Plenkovića iz svega mogla izvući vrijednu pouku. Još jednom se pokazuje da bez obzira na personalne promjene na vrhu srpskih institucija, protuhrvatska politička propaganda oslonjena na Jasenovac neće gubiti na intenzitetu. Ostat će manje-više u istom onom obliku u kojem je oblikovana u doba socijalizma s pojačanom pripremom pred ratove 1990-ih.
Ćulibrk je barem u jednome bio u pravu – srpski državni projekt mitomanstva o Jasenovcu ne posustaje. Srpska vlada dovela je i platila gosta iz Izraela, Gideona Greifa, pripremila mu materijal, knjigu koju je on samo potpisao. Srpska vlada pripremila je i platila izložbu o Jasenovcu u Ujedinjenim narodima.
U Beogradu je zbog pristajanje na hrvatske mitomanske brojeve žrtava (80.000 do 130.000 samo u Jasenovcu) smijenjen direktor Muzeja žrtava genocida, a novi direktor pazi da se ne zamjeri mitomanijacima.
Porfirije, Vučić i Dodik već su se javno obvezali na gradnju monumentalnog mauzoleja u selu Donja Gradina, i tako dalje, i tako dalje.
Uz uobičajene kontraobavještajne i sigurnosne postupke, najbolji odgovor Vlade RH bio bi da hitno potakne osnivanje istraživačko-znanstvene skupine koja bi, na temelju doista lako dostupnih dokumenata i drugih izvora, donijela realnu sliku zbivanja u jasenovačkom logoru.
Skupina bi moglo organizirati Ministarstvo kulture RH, a valja podsjetiti da je još 2017. tadašnje Plenkovićevo vijeće za suočavanje s prošlošću donijelo zaključak o potrebi stvaranja takva istraživačkog tima. Možda je predizborno vrijeme dobra prilika da se ispuni i to obećanje, ili barem da se razgovara o tom važnom pitanju nacionalne povijesti, ma koliko bilo osjetljivo.
Ne bi ga trebale zanemarivati ni druge stranke i skupine u hrvatskoj politici. Nije valjda da u Vladi Republike Hrvatske nema hrabrosti i volje da se pozabavi ovim vrućim krumpirom. Sam od sebe neće se ohladiti.
Privatne inicijative su dobre i poželjne, ali možda nisu dovoljne. Iako su već brojni pojedinci i udruge svojim radom pokazali da u Hrvatskom državnom arhivu i područnim arhivima postoji more dokumenata koji se odnose na Jasenovac, a koji su do prije nekoliko godina bili posve zanemareni.
Sve bi se to moglo ujediniti i sistematizirati u projektu s državnom potporom. Ispočetka će premijera i ministre malo sumnjičavo ispitivati iz Europske unije i nekih drugih zemalja zašto potiču, kolokvijalno rečeno, “revizionizam”, ali stvarni kontekst i namjere zaista nije teško objasniti. Mitomanijaci iz Srbije, a i mitomani iz Hrvatske sami nude odgovor.
Autor: Igor Vukić/Hrvatski tjednik
Udruga Hrvatski Ratnik
Što reći o ovoj bolnoj temi izim, odgovor je TVOR, iliti hladni, bezosjećajni i odlično strukturiran statistički program tkoji je u tzv. Jasenovačkom popisi žrtava Jasenovca pronašao oko 95% pogrešnih, ili medjusobno podudarajućih, podataka!
U takvoj prigodi i situaciji bi svaka država i njena vlast poduzela brze i stručne korake kako bi izpravila nešto što joj ne ide u prilog ili što ju nepotrebna, ali ipak težko, obterećuje.
Zašto Hrvatska to ne radi!? Zato što je Hrvatska trn u oku medjunarodnoj masoneriji, linija Washington, London, Jeruzalem (grad tkoji smo osnovali mi Hrvati, kao i državu IskraEl). Otimajući tzv. Srbe, kao i sve druge narode Biele rase od Hrvata, danas to rade s tzv. Bošnjacima, iz Hrvatskog tiela i bića Hrvate su uzpjeli, barem zasada, svesti na ovu biedu i jad, ostatke ostataka tkoja nije ni član medjunarodne zajednice jer je najvjerojatnije registrirana kao Hrvatska d.o.o (gmbH, Ltd), kao i sve njene institucije koje su isto tako registrirane kao poduzeća, pogodite čija, a ne kao država i državne institucije.
To je jadno i otužno stanje, te Hrvatska zbilja s kojom se moramo nositi i u njoj proaaći neki mogući izlaz i put k izstinskoj državi, vjeri i narodnom obstanku, a to možemo uzpjeti samo uz:”Brat uz brata, Hrvat uz Hrvata, pa što dragi Svevišnji Bog da i sreća junačka!”!
Za Boga, Dom i Rod! Ivica.
Tom prigodom, spomenimo i moje pismo Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović:
Poštovana gospođo predsjednice Republike Hrvatske,
Ne bih se upuštao u nabrajanje svih pozitivnih propisa RH koji reguliraju pravo na govor i iznošenje mišljenja a što bi trebalo biti temelj demokracije (“Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš”), te sukladnih propisa EU-e jer sam uvjeren da su Vam poznati ili lako dostupni i potpuno jasni. Navest ću samo Opću deklaraciju o ljudskim pravima, član 19. – „Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice“. Slijedom toga, htio bih Vam napomenuti da, suprotno tim deklarativnim pravima svakog pojedinca a koje bi država trebala štititi kao tekovine demokracije te biti iznad kojekakvih udruga, skupina ili drugih oblika udruživanja kolektivne svijesti te njihovih navodnih ovlasti u filtriranju različitih oblika društvenog izražavanja, ovi ipak, u suverenoj Hrvatskoj, uzimaju sebi pravo biti iznad pozitivnih propisa Države te time derogiraju samu suštinu njenog postojanja kao društvenopripadne utemeljenosti. U konkretnom primjeru, radi se o društvenoj mreži FACEBOOK koja sustavno, samoodredivši se svojim „društveno prihvatljivim normama“ vrlo često i sustavno blokira veliki broj Hrvatica i Hrvata koji tim putem izražavaju svoj stav, zagušenu istinu te suprotstavljeno mišljenje „društveno prihvatljivom“, što god to bilo. Vrijeme za nama pokazalo je da istina prije ili kasnije nađe put za izlazak na svjetlo dana a njeno gušenje niti jednom društvu nije donijelo ništa dobrog pa tako ni ovom novom, europskom i „nadnacionalnom“, posebice gradi li se na nijekanju ili iskrivljavanju istine koja nas je i dovela u ovu poziciju. Zbog iznošenja istine, rečena „društvena mreža“ i mene blokira vrlo često pa su i danas moji profili (2) još uvijek u blokadi (mogu vidjeti ali ne mogu postavljati) zbog navodnog „govora mržnje“ ili „neprimjerenog sadržaja“, što god to bilo. Obzirom da su sve moje objave javne, dostupne na toj društvenoj mreži a mnogi tekstovi objavljivani i na mrežnim stranicama kao objektivni politički osvrti, držim bespredmetnim opterećivati Vas detaljnijim prikazom osim ustanovljavanjem nastojanja sprječavanja formiranja nacionalne svijesti Hrvata u Hrvatskoj. Parafrazirajući jednu hrvatsku intelektualku, nije EU čitala naše propise već su to radile osobe u Hrvatskoj, imenom i prezimenom, tako niti središnjica FACEBOOK-a ne čita sve hrvatske objave već to sustavno rade neke osobe u Hrvatskoj, imenom i prezimenom, te na sve načine blokiraju hrvatsku svijest i težnju za istinom. Osobno držim da to nisu hrvatski prijatelji niti vole išta hrvatskog no to je pak podložno raspravi i argumentaciji te suprotstavljenom stavu.
Poštovana, koristim ovu priliku izraziti Vam i podršku u suradnji s gospodinom Čičkom u vezi Jasenovca no moj osobni stav koji je, držim, jednak stavu svih mislećih Hrvata koji se Hrvatima osjećaju, da bi „mješovito povjerenstvo“ u istraživanju Jasenovca na tragu političke korektnosti bilo veliki promašaj kako za društvenopolitička zbivanja u Hrvatskoj te njenog pozicioniranja u svijetu, tako i Vašeg pozicioniranja u idućim godinama u kojima bismo Vas trebali svakim danom sve više, te da bi jedino dugoročno ispravno i korisno bilo da cijeli taj posao obave stručni međunarodni forenzički timovi pod hrvatskom nazočnošću naših eksperata a što bi bio i iskaz suverenosti države bez podilaženja dnevnoj i tihoj politici. U tom okviru, obzirom da ste i šibenska nevjesta, predlažem Vam da na isti način budete i pokroviteljica akcije forenzičara koja bi i na otoku Žirju, u jami Gradina, jednoj od tisuća prešućenih hrvatskih grobnica, obavila istraživanje i pregled zemnih ostataka, kako se navodi i nekoliko tisuća tijela, zaboravljenih i prešućenih od komunističkih vlasti.
Srdačan Vam pozdrav i mnogo umješnosti u daljnjem promoviranju jedine nam Domovine Hrvatske!
Hrvatskim pozdravom,
Mario Škorin