Je li Andrej Plenković saveznik ‘srpskog sveta’ u Hrvatskoj?

Piše: Vjekoslav Krsnik

Andrej Plenković je odradio zadaću da relativizacijom Domovinskog rata promijeni hrvatski odnos prema velikosrpskoj agresiji, odnosno da ju svede na građanski rat i time je doveo Hrvatsku u poziciju gubitnika u poratnom razdoblju. Mladen Bajić je 2006. Srbiji potpisao jurisdiksciju nad hrvatskim braniteljima osumnjičenim za ratne zločine i zbog toga je naprasno smijenjen istražitelj zločina na Ovčari Nikola Kajkić…

Posljednja epizoda u prodoru projekta ‘srpskog sveta’, kao inačice velikosrpske politike u Hrvatskoj, otkrićem da je srbijanski poduzetnik s hrvatskom putovnicom, Saša Pozder, produžena ruka srbijanske obavještajne službe BIA samo je potvrdila tezu koja izgleda nevjerojatna, da je saveznik tog ‘srpskog sveta’ u Hrvatskoj glavom i bradom predsjednik Vlade, i predsjednik stožerne političke stranke HDZ-a, Andrej Plenković.

Uvodno treba podsjetiti na dvije izjave Andreja Plenkovića koje je dao nakon preuzimanja vodstva u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Prva je da će prvo promijeniti HDZ, a zatim i Hrvatsku, a druga je “mogu što hoću”.

Jasno je da je njegova najava da će nakon HDZ-a promijeniti i Hrvatsku dio zadaće koju je dobio u Bruxellesu, jer se Europska unija nije nikad do kraja pomirila što je Hrvatska razbila njezinu ideju o tzv. Zapadnom Balkanu, pa se taj projekt eurounijskih birokrata nastoji plasirati u novim promijenjenim političkim okolnostima.

Projekt naravno uključuje rehabilitaciju Srbije kao novog starog lidera na Balkanu, a Andrej Plenović je dobio zadaću da u tom pravcu formulira hrvatsku državnu politiku, prije svega relativizacijom Domovinskog rata kao temeljnog kamena hrvatske državnosti.

Ako je Hrvatski sabor usvojio Deklaraciju o Domovinskom ratu u kojoj je naglašeno da su Srbija, Crna Gora i JNA izvršile oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku uz oružanu pobunu jednog dijela srpskog pučanstva u Hrvatskoj, neminovno je postaviti pitanje zašto Andrej Plenković kao predsjednik hrvatske Vlade, u svim važnijim istupima vezanim za Domovinski rat, uporno i namjerno izbjegava spomenuti tu najvažniju činjenicu.

Koji je motiv iza takvog njegovog odnosa prema Domovinskom ratu koji je, i po ocjenu Međunarodnog suda pravde u tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid, službeno ocijenjen kao međudržavni sukob.

Motiv leži u namjeri Europske unije da se relativiziraju svi ratovi koje je Srbija vodila nakon raspada komunističke Jugoslavije, a Plenković je tu da promijeni hrvatski odnos prema velikosrpskoj agresiji, odnosno da ju se svede na građanski rat kako bi se Srbija oslobodila od svake odgovornosti u toj agresiji.

Zato je Andrej Plenković prije nekoliko godina na međunarodnom skupu u Dubrovniku izjavio da su se na ovom prostoru vodili “neki sukobi” a ne da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije.

Protiv sintagme ‘velikosrpaka agresija’ osobito ustrajava srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, koji je i sam u njoj sudjelovao, a Andrej Plenković, kao civilni dezerter u Domovinskom ratu, poslušno slijedi Vučićeve zahtjeve. To je rezultiralo i drugim postupcima službene hrvatske politike prema Domovinskom ratu.

Zvuči šokantno da je Andrej Plenković išao tako daleko da je, čak u najavljenom ali zbog pandemije 2020. godine otkazanom službenom posjetu Beogradu, iz razgovora sa srbijanskim predsjednikom Vučićem bio isključio najbolniji neriješeni problem iz Domovinskog rata o nestalim civilima i braniteljima.

Svojom sustavnom politikom popuštanja Beogradu, koja doduše nije počela s Andrejom Plenkovićem nego je u manjoj ili većoj mjeri bila prihvaćena i od prijašanjih vlada, Hrvatska se dovela u poziciju gubitnika u poratnom razdoblju.

Tako je došlo do toga da je jednim sramotnim sporazumom, što ga je 2006. godine sklopio sa srbijanskim tužiteljem za ratne zločine Vladimirom Vukćevićem tadašnji državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić, što nota bene nije potvrđeno u Hrvatskome saboru, Srbija dobila jurisdiksciju nad hrvatskim braniteljima osumnjičenim za ratne zločine, a uz to srbijansko pravosuđe preuzelo je progon srbijanskih državljana osumnjičenih za ratne zločine u Hrvatskoj, uključujući onaj najstrašniji na Ovčari.

Zbog toga je u Hrvatskoj naprasno smijenjen istražitelj zločina na Ovčari Nikola Kajkić. Na temelju takvog kapitulantskog sporazuma srbijansko tužiteljstvo ne samo da je podiglo optužnice nego je i osudilo nekoliko hrvatskih branitelja, kao što su bili slučajevi Purda i Marić, dok s druge strane hrvatski DORH nije pokrenuo postupak protiv niti jednog srbijanskog generala člana Generalštaba JNA.

Što je još značajnije, u tom sporazumu postoji članak po kojemu ga svaka strana može otkazati, ali to naravno nije, u ovih osam godina koliko je na vlasti, palo na pamet ni samom Andreju Plenkoviću niti HDZ-u kao vodećoj stranci u parlamentu.

S takvom izdajničkom politikom, odnosno otvorenim suučesništvom hrvatske vlade, ali na određeni način i oporbe, posebice jugonostalgičarskog SDP-a, ‘srpski svet’ je nastavio penetraciju u Hrvatskoj. Pri tome je glavni operativac vođa ‘pete kolone’ Milorad Pupovac sa svojim SDSS-om, strankom koju je utemeljio osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić.

Andrej Plenković je najnovijom odlukom da dodijeli Miloradu Pupovcu  iz Državnog proračuna novac za otvaranje čak 40 navodno kulturnih centara za srpsku manjinu, iako Milorad Pupovac ima potporu tek 12 posto te manjine, sasvim otvoreno stao na stranu ekspanzije ‘srpskog sveta’ u Hrvatskoj.

Poklonici i realizatori politike ‘srpskog sveta’ infiltrirani su u sve važnije institucije države, a prije svega u medije na čelu s Hrvatskom radiotelevizijom koja brižno izbjegava da se o toj temi uopće govori a kamoli slobodno diskutira.

Prije nekoliko godina je SOA, za koju je svojedobno američka CIA ocijenila da se uopće ne bavi temeljnim obavještajnim radom u zaštiti države nego služi kao instrument političkih obračuna unutar Hrvatske, objavila da je četništvo u porastu. Nakon toga je SOA jednostavno zamukla iako je četništvo sa ‘srpskim svetom’ dokazalo da velikosrpska ideja ne slabi nego, dapače, opasno raste, što su demonstrirali patrijarh SPC-e Porfirija izjavom da se granice mogu mijenjati, te sam Aleksandar Vučić izjavom u Dubrovniku kako službena Srbija drukčije gleda na rat u kojem je poražena.

Ekspanzija ‘srpskog sveta’ konačno se dokazala i s najnovijom aferom u koju je na čelu s bivšim ministrom Vilijem Berošem uključena preko Hrvoja Petrača hrvatska mafija povezana sa srbijanskom mafijom, a u pozadini sa srbijanskom obavještajnom agencijom BIA-om.

O svemu tome Andrej Plenković šuti kao zaliven i ne štiti, kao predsjednik Vlade, hrvatske državne i nacionalne interese, pa nije teško odgovoriti na postavljeno pitanje u naslovu: Je li Andrej Plenković saveznik ‘srpskog sveta’ u Hrvatskoj?

---

‘Srpski svet’ ante portas

Kome još nije jasno: Hrvatskom je zavladao tzv. ‘srpski svet’. Imaju svoje igrače u svim porama društva, institucijama, sudbenoj vlasti, medijima, nevladinim udrugama, pa sve do Sabora i Vlade.

Srbija javno i tajno financira svoje rezidente postavljene na strateška mjesta, upotrebljava javni i ilegalni novac koji distribuira svojem podzemlju, a koje je vezano s našim podzemljem, a kao što se vidi i s najvišim strukturama vlasti u samoj Vladi i ministarstvima (najnoviji primjer: Beroš-Pozder-Petrač).

Njihov ključni igrač Pupovac i njegova sranka (osnovana od ratnog zločinca), izgradila je 40 tzv. kulturnih centara diljem Hrvatske, NAŠIM NOVCIMA(!), a svima je jasno da su to i obavještajni centri koji su posijani s očitom nakanom prikupljanja i distribuiranja njima važnog sadržaja i podataka.

SOA je odavno upozoravala na jačanje četničkog pokreta u srcu Hrvatske, ali odgovora vlastodržaca nema. Baš suprotno. Vučić se šepuri Dubrovnikom, kojeg i dalje svojataju kao svoj, drži lekcije Plenkoviću i smije se svima nama u lice umjesto da je procesuiran kao ratni huškač i zločinac, te da se zatraži ratna odšteta od Srbije, on se slika s našim Premijerom kao da su pravi prijatelji.

I dok se sve to tolerira naši vlastodršci uhićuju našu mladež i ratne veterane koji nose LEGALNE majice s oznakama HOS-a, najhrabrije LEGALNE postrojbe iz Domovinskog rata i zabranjuje domoljubne pjesme, i time de facto kriminaliziraju Domovinski rat.

Pa do kada, izabrani vlastodršci, mislite gaziti po svim nama svetim stvarima?!

Za čiji račun i u čiju korist žrtvujete nas, građane Hrvatske?

Probudite se, počnite čistiti zlo koje se širi Hrvatskom poput metastaza. Ako ne krenete odmah, nebu dobro, ne bu.

Udruga Hrvatski Ratnik