Piše: Lili Benčik
Jugoslavija je bila najzločinačkija država od svih komunističkih država Europe, pa čak i od SSSR-a, u odnosu počinjenih zločina prema broju stanovnika. I ne samo od svih komunističkih država Europe nego i od, stalno optuživane i obilježene pretjeranim i umnoženim zločinima, NDH, a da nitko ne spomene Nedićevu Srbiju koja je prva u Europi proglasila JUDENFREI. 29. kolovoza 1942. general Alexander Löhr Srbiju je proglasio ‘Judenfrei’…
I što je još gore i nevjerojatnije da nikome ne padne na pamet osuditi komunističke zločine počinjene u Jugoslaviji kao da je to nešto najnormalnije. Zločinci su nakon masovnih zločina i likvidacija hvaljeni i slavljeni kao narodni heroji, bili nagrađivani kao zaslužni članovi društva i zajednice!
Ali zločin je zločin! Ma tko ga počinio, i u kojem režimu i s kime, ostaje zločin!
I nakon pada Komunizma ostaju zatajeni, ušutkani i nekažnjeni.
I gle apsurda i licemjerja “jugoslavenski komunizam je bio ‘humani’ antifašizam s ljudskim licem!?” Kojim, onim iz HUDE JAME, ili istarskih FOJBI!?
Zločinačka komunistička ideologija likvidiranja neistomišljenika
Prema nalazu Državnih komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Hrvatske i Slovenije iz 90-tih godina prošlog stoljeća (službeni podaci dokumentirani) u Jugoslaviji je bila razvijena ‘industrija zločina’ kakva nigdje u drugim komunističkim zemljama nije postojala.
Poznata je Deklaracija Centralnog komiteta Komunističke partije Slovenije od 16. rujna 1941. godine u kojoj je navedeno taksativno koga sve treba LIKVIDIRATI.
Komunistički sustav u Jugoslaviji bio je najzločinačkiji od svih europskih komunističkih sustava. I to je, kako se vidi iz Deklaracije, bilo unaprijed planirano, a ne kako je predsjednik SAABA Franjo Habulin rekao: “Na kraju rata dogodila se mrlja…“
“Tito je perfidno naredio da ubijaju Slovenci-Slovence, Hrvati-Hrvate a Srbi-Srbe, jer ako ubijaju drugi narodi dolazi do kohezije i zbližavanja, ljudi se ujedinjuju protiv zajedničkog neprijatelja, a ovako je to najgori oblik zločina, jer se teško otkriva, zavlada zavjet šutnje, skrivaju se zločini da bi se posijalo dugoročno sjeme zla, da bi mogli bolje vladati. To je razlog zašto se nismo suočili s dubinom komunističkih zločina i zato smo danas u još žešćoj okupaciji od vremena Jugoslavije.”
Partizanski general Franjo Tuđman uveo je komemoraciju na Bleiburgu. Ivica Račan se poklonio žrtvama Bleiburga, a Zoran Milanović je ukinuo Pokroviteljstvo države komemoraciji na Bleiburgu, dok je Plenković nametnuo Austriji zabranu bilo kakve komemoracije, tako da su Austrijanci skinuli i hrvatski grb, iako se isti takav nalazi svugdje po bivšoj Austro-ugarskoj monarhiji!
Štitili su oni svoje ubojice, ukinuli i zaustavili sve napore za dosezanje povijesne istine i otklonili svaki pokušaj nacionalnoga pomirenja.
Od početka 2000-tih započinje kampanja obezvrjeđivanja i kriminaliziranja Domovinskog rata. Naravno, uslijedilo je novo komunističko proljeće, (Mesić, Josipović, Milanović, Pusić i brojni drugi antihrvatski raspoloženi lažni ‘antifašistički’ kadrovi, po čemu ispada da je svaka Hrvatska koja nije u rukama komunista fašistička, ustaška država.
Nigdje spomena komunističkih zločina, koji su bili masovniji i brutalniji i od fašističkih i od ustaških.
A Titovi egzekutori 1945. nisu gledali “je li to bio bio muškarac, žena, dijete ili starac” pa su tako pobili 536 833 ljudi.
Andrej Plenković je od HDZ-a stvorio lijevo-liberalnu stranku o čemu svjedoči veliki broj njegovih kontinuiranih političkih poteza…
Hrvatske žrtve Jugoslavije
U Hrvatskoj je nađeno do 2000 godine, kada je komisija ukinuta, 850 grobišta. U Sloveniji je nađeno 620 grobišta s najviše hrvatskih kostiju. Ukupno 1.450 masovnih do sada otkrivenih grobišta dokazuju industriju zločina, sistemski organizirani zločini.
Samo u Zagrebu je oko 130 prikrivenih grobišta, po samom gradu i u podsljemenskoj zoni.
Prema martirologiju don Ante Bakovića poimence, sa slikama, dokumentirano je ubijenih 664 svećenika s još 200 svećenika ubijenih u Sloveniji. U usporedbi sa Slovačkom, koja je po broju stanovnika i površini približna Hrvatskoj, gdje je ubijeno 14 svećenika!?
U Jugoslaviji je ubijeno više svećenika nego u svim komunističkim zemljama zajedno uključivši i SSSR.
Likvidacijama u iseljeništvu je ubijeno 88 Hrvata od strane jugoslavenske tajne službe UDBE.
Od 1945-1990. je bilo 30.000 tisuća montiranih sudskih političkih procesa i, kako su bili skupni, osuđeno je 100-120 tisuća ljudi.
Logori su bili na Golom otoku, Sv. Grguru, Staroj Gradiški, Lepoglavi, Požegi…
Franjo Tuđman je bio mudar čovjek i svjestan ove neželjene i neočekivane situacije. Vjerovao je ipak u ‘hrvatsko pomirenje’ i zaista ga je iskreno promicao. Znao je da je rat s velikosrpskim pretenzijama za hrvatskom zemljom neizbježan pa nije želio da se dogodi i ‘raskol’ u tijelu hrvatskoga naroda, koji je uz to bio i razoružan. Sjetimo se, samo dva tjedna prije Tuđmanove pobjede na izborima, oružje Teritorijalne obrane Hrvatske drug Ivica Račan predao je na ‘čuvanje’ Jugoslavenskoj narodnoj armiji, koja je ubrzo zajedno s četničkim hordama napala razoružanu Hrvatsku.
U rat su krenuli hrvatski domoljubi, a ‘djeca komunizma’ su uglavnom bila na sigurnom mjestu, daleko od ratišta, pa i daleko od Hrvatske, na raznim studijima u Europi ili negdje drugdje, u diplomaciji, ovisno tko je bio čiji sin ili kćer. A oni drugi ‘crveni tateki i njihovi sineki’, vršili su žestoki pritisak na Tuđmana da provede žurnu privatizaciju. Radila je ta ‘peta kolona’ iz petnih žila protiv Tuđmana i protiv Hrvatske.
Prisjetimo se, 1994. godine pokušaja državnog udara, svrgavanja Tuđmana od strane Mesića i Manolića. Bilo je to čak godinu dana prije ‘Bljeska’ i ‘Oluje’. Kroz kakve li nas je ‘scile i haribde’ vodio tih dana hrvatski junak dr. Franjo Tuđman.
Nakon smrti dr. Franje Tuđmana, jugo-komunisti polako počinju preuzimati i HDZ i hrvatsku državu. Uništili su gotovo sva obilježja Hrvatske kao države hrvatskog naroda i njegova identiteta, od naziva Hrvatskog državnog sabora, imena Hrvatske vojske, Oltara Domovine, kulture, školstva do Pravosuđa koje nije u službi hrvatskog naroda nego Titovih pionira.
Sjajnu pobjedu u Domovinskom ratu pretvorili su s petom kolonom u jugo-četničku okupaciju Hrvatske, točno po Memorandumu SANU 2. Bez ispaljenog metka okupirali okupirali su medije, pranjem novca pokupovali zemljišta po Jadranskoj obali, preuzeli školstvo i kulturu. Odgajaju naše mlade u uvjerenju da je Bl. Alojzije Stepinac bio zločinac!?
Šerbedžija i Lepa Brena okupirali su kulturu, dovode u Hrvatsku istočnjačku opančarsku kulturu cajki i literarni šund. Magdalena Vodopija s Dežulovićem i Ivančićem je Sajam knjiga u Puli pretvorila u veličanje jugo-opančarske književnosti, a to sve ne bi bilo moguće bez potpore Vlade RH.
Cijeli članak možete pročitati na poveznici ovdje.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Udruga Hrvatski Ratnik
Osobno se ne bavim povješću i politikom, pa ću pisati samo kao osoba koja je živjela u onom i ovom režimu. Stalno se vraćate u prošlost i partizane, te Jugoslaviju. Kako me politika nije zanimala, nije mi bilo bitno nositi ničije knjižice ili iskaznice, ja sam u Jugoslaviji, kao hrvatica normalno živjela. Nikome nije smetalo ovo moje prvo prezime i nitko me nije nazivao pogrdnim imenima. Da je u Jugoslaviji olujno nevrijeme odnijelo mi dio krova, bilo bi drugi dan sve popravito kao da se ništa nije dogodilo. Uvijek i iznova ću se pitati, je li domovinski rat bio za ovo što danas imamo. I zato pustite partizane, ako su oni ubijali, ovi rade puno gore, sve pokradoše, iseliše narod, trbuhom za kruhom, napraviše sirotinju od srednjeg staleža. I ovo je sad pošteno i povijest će lijepo pisati o izgubljenim životima. Za što? Za korumpirane izdajice koji slušaju druge. Ovo je čisti kapitalizam ili još gore feudalizam.
Vrloj gđi L. Benčik klanjam se do poda.
Koje strašne i snažne Istine ona hrabro iznosi na svjetlo dana?! To je za primjer nama svima i čitavoj Hrvatskoj da ne smijemo više šutiti i živjeti u mraku i iažima, raljama djece komunizma.