Hrvatski Ratnik nikoga ne mrzi i ne psuje Boga ni svetinje
https://t.me/hrvatskiratnik [email protected]

Laži i obmane Stjepana Mesića i družine u Kumrovcu 2024. godine!

Piše: Lili Benčik

‘Dan mladosti’ okupio je u Kumrovcu posjetitelje prosječne životne dobi od 89 godina!? Kaže drug Stipe u svom govoru u Kumrovcu da komunizma nije bilo, da je to bila NOB? “I tu nema komunizma, bila je to NOB! Kakve ‘žrtve komunizma’ kada komunizma tada nije niti bilo… Bila je to samo borba za čovjeka – BORBA ZA SLOBODU!” Nas pionire učili su u Jugoslaviji da je avangarda radnika i seljaka, KPJ na čelu s drugom Titom…

Kaže drug Stipe, u svom govoru u Kumrovcu, da komunizma nije bilo, da je to bila NOB? Piše li to drug Stipe neku novu povijest NOB-e u kojoj negira ulogu Josipa Broza Tita kao predsjednika KPJ u vođenju NOB-e?

“Oni koji revidiraju povijest, moćni i preglasni trebali bi objasniti tko je ubio 80.000 ljudi, žena i djece u Jasenovcu samo zato što su različiti. Katolička crkva u Jasenovac, na dan obilježavanja proboja, pošalje jednog svećenika dok na Macelj dođu brojni biskupi, svećenici i časne sestre.

Mi imamo statističke podatke koliko je za vrijeme NDH u četiri godine ubijeno antifašista i ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma.

I tu nema komunizma: BILA JE TO NOB!

Kakve ‘žrtve komunizma’ kada komunizma tada nije niti bilo…

Bila je to samo borba za čovjeka – BORBA ZA SLOBODU!”

https://sabh.hr/spomen-na-josipa-broza-tita-najveceg-sina-s-ovih-prostora/

Nas pionire osmoškolce učili su u školi u Jugoslaviji da je avangarda radnika i seljaka, Komunistička partija Jugoslavije na čelu sa drugom Titom, povela narode i narodnosti Jugoslavije u Narodno-oslobodilačku borbu!

Mi smo kao osmoškolci znali cijeli tijek NOB-e, sve ofenzive, a sada bivši predsjednik lupeta da nije bilo komunista, da je to bila NOB.

To je neki novi drug Stipe!? Od komunista do ustaše. Od negiranja Jasenovca do optuživanja za Jasenovac. Od veličanja Tita do negiranja Tita! Čista manipulacija, obmanjivanje javnosti, a vjerodostojnost nula.

Kako on voli tužakati zbog izgovorene riječi neka samo tuži pa ću mu na sudu predočiti tone knjiga u kojima piše da je, pripremajući oružani ustanak, Politbiro Centralnog komiteta KPJ u Beogradu, 27. lipnja 1941., donio odluku o osnivanju Glavnog štaba Narodno oslobodilačkog pokreta Jugoslavije za čijeg je zapovjednika imenovan generalni sekretar KPJ, Josip Broz Tito.

KPJ je službeno odlučila donijeti odluku o pokretanju oružanog ustanka 4. srpnja, dan koji je kasnije u SFRJ slavljen kao Dan borca. Žikica Jovanović Španac ispalio je prvi hitac 7. srpnja, na datum koji je kasnije proglašen Danom ustanka u SR Srbiji. 12. srpnja KPJ je proglasom pozvala narode Jugoslavije na oružanu borbu.

Članovi Glavnog štaba, uz Tita, bili su članovi Politbiroa KPJ: Milovan Đilas, Edvard Kardelj, Rade Končar, Franc Leskošek, Ivan Milutinović i Aleksandar Ranković, te istaknuti komunistički vođe Sreten Žujović, Ivo Lola Ribar i Svetozar Vukmanović – Tempo.

Vrhovni štab od kraja siječnja 1942. boravi je u Foči. Tu je donesena odluka da se uz partizanske jedinice, koje su pod kontrolom komunističke partije preko komesara i zapovjednika koje imenuje Vrhovni štab, prime i četnici koji su samo kokardu na kapi zamijenili crvenom zvijezdom.

Četnička zlodjela opisao je Adil Zulfikarpašić u knjizi ‘Put u Foču’. Adil Zulfikarpašić bio je visokopozicionirani član partizanskoga pokreta koji je putovao u Foču u Vrhovni štab na sastanak s Titom. Na putu je saznao da su mu četnici ubili brata i počinili strašne pokolje muslimana.

“Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca – objašnjava nam Božović – kapetan Sergije Mihajlović i komandant mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su da se svi muškarci muslimani pohapse. Poslije su svi oni koji su bili veći od konjičkog karabina poklani. Ali ljudi su ubijani svuda: i po kućama, dvorištu, ulicama. Kasnije je red došao na žene i na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da se to spriječi razrezivali bi im trbuhe, onda bi tijela potonula.”

“Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba.” – rekao mu je Tito kad je tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.

“Ali to nije protusrpska politika. To je protukoljačka politika.” – odgovorio je Zulfikarpašić.

“Ti izgledaš slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš.” – odgovorio mu je Tito opraštajući se.

Očito drug Stipe računa na kratko pamćenje i nepoznavanje povijesnih činjenica.

Čisti povijesni revizionizam za isprane mozgove, jer treba skinuti odgovornost komunista za počinjene zločine.

Pa da njega i javnost malo podsjetim na povijesne činjenice: i to logičnim slijedom:

1.Tko je vodio Narodnooslobodilačku borbu 1941-1945. godine?
Komunistička partija Jugoslavije.

2. Tko je vodio Komunističku partiju Jugoslavije?
Josip Broz Tito.

3.Tko je bio doživotni predsjednik Jugoslavije?
Josip Broz Tito.

4.Tko je bio vrhovni zapovjednik Jugoslavenske vojske JNA?
Maršal Josip Broz Tito.

5.Tko je vladao u Jugoslaviji, koja stranka?
Komunistička partija Jugoslavije, s predsjednikom Josipom Brozom Titom.

6. Koji društveni sistem je vladao u Jugoslaviji?
Komunistički s Komunističkom partijom na čelu, koji su preimenovali u socijalistički. Na 6. kongresu u Zagrebu 1952. Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) promijenila  je naziv u Savez komunista Jugoslavije (SKJ).

7. Što je bila Narodnooslobodilačka borba?
Oslobodilački rat i komunistička revolucija za novo komunističko društveno uređenje.

I nakon ovih nespornih povijesnih činjenica, koje su im naravno dobro poznate, kako uredništvo portala sabh.hr može onakve Mesićeve nebuloze uopće objaviti? Pa to je ponižavanje Josipa Broza Tita, a ne njegovo veličanje. Sam sebi proturječi u reviziji povijesti NOB-e kojom se kao ponosi.

Od kuda Stipi to negiranje uloge Komunističke partije Jugoslavije (KPJ)?  

Negira Stipe komunizam zbog zločina, zbog Rezolucije EU Parlamenta od 19. 9. 2019. koji je komunizam, kao totalitarni režim i način vladanja, izjednačio s fašizmom i nacizmom.

Dokumenti pokazuju da je KPJ u poslije ratnoj vladavini znatno ograničila građanske i političke slobode, privatno vlasništvo, slobodno tržište te potiskivala tradicionalne vrijednosti poput religije i nacionalne/etničke baštine. Svi oni koji tu politiku nisu podržavali ubijani su ili su bili progonjeni politički i sudski.

Evo, drug Stipe ne zna za žrtve komunizma: “Ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma…”, ali zna za žrtve ‘antifašiste.

E sada me zbunio, ja više ne znam na koje to antifašiste misli drug Stipe, ove kameleone kao što je on ili ove borce NOB-e rođene nakon završetka NOB-e iz SABA RH?

Poznate su žrtve 2. svjetskog rata, iako ih ex-komunisti kao on umnažaju i multipliciraju, ipak se istina probija.

Zločini komunizma koje drug Stipe negira itekako su dokumentirani u Martirologiju don Ante Bakovića (Goražde, 4. srpnja 1931. – Zagreb, 26. siječnja 2017.)

Ovaj hrvatski katolički svećenik i hrvatski domoljub u bivšoj državi robijao je ukupno deset godina u sedam zatvora, a kasnije je djelovao kao publicist, novinar, reformator i demograf.

Punih 17 godina radio je na enciklopedijskom izdanju Martirologija, u kojemu je na 1100 stranica iznio dokumentirane podatke o 664 ubijena svećenika i mučenika Crkve u Hrvata u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća.

Napisao je i knjigu Drinske mučenice u kojoj je opisao svoje osobno svjedočenje o mučeničkoj smrti časnih sestara koje su beatificirane 24. rujna 2011. u sarajevskoj dvorani Zetra.

Okružni narodni sud u Zadru osudio je 28. prosinca 1946. zemljoradnika Josu Begonju iz Privlake (Zadar) na dvije godine lišavanja slobode s prisilnim radom, i dvije godine gubitka političkih prava zbog “krivičnog djela protiv općih narodnih interesa”, jer je u ljeto 1946. govorio među narodom da mu se ukazala Gospa, “u namjeri da stvori kod drugih uvjerenje o nesigurnosti današnjeg poretka, a u cilju ometanja napretka, obnove i izgradnje naše zemlje, te stvaranja nepovjerenja prema našoj narodnoj vlasti i u cilju ličnog korišćenja”.

Mate Rupić, Vladimir Geiger (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Dalmacija, Slavonski Brod – Zagreb, 2011….

Cijeli članak možete pročitati na poveznici ovdje.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Udruga Hrvatski Ratnik

Jedan komentar
Ostavite vaš komentar

Jedan komentar
  1. Bravo, Lili! Hvala ti za sve što činiš i neka ti dragi Bog da obilje zdravlja, snage i pozitivne energije.