Meloni, dalje svoje prste od naše Istre!

Piše: Lili Benčik

Upravo su Talijani istarskim Hrvatima oduzeli identitet u razdoblju od 1918.-1943. I ne samo identitet, nego su proglasili da su ‘Slavi-schiavi’ robovi i barbari. “Talijani iz Istre su otišli da bi zadržali identitet. To im Tito nije mogao oduzeti”, razvikala se talijanska premijerka Giorgia Meloni, ne spomenuvši da su upravo Talijani pod Mussolinijem Hrvatima i Slovencima u Istri oduzeli identitet i pretvoriti ih u roblje, i to u 20-om stoljeću…

Za Mussolinija su Hrvati i Slovenci bili Schiavi-robovi, Slavi-schiavi

‘Slavi-schiavi‘ ili Cigani “Quardate che Sloveno e sinonimo da Sempre di Zingano. Non vi scandalizzate Sloveni.” u prijevodu “Gledajte da je Slaven sinonim za Cigana. Nemojte se čuditi Slaveni.”

Očito je da se u suštini Talijani nikako ne mogu pomiriti s gubitkom teritorija, koji oni smatraju povijesno svojim, a usput ne priznaju zločine koje su počinili talijanski fašisti, ne priznaju talijanizaciju, jer je to za njih bilo normalno, pa to je ‘njihova zemlja’ (le nostre terre). Oni i dalje imaju općinske i gradske vlasti, istarskih i dalmatinskih općina i gradova u egzilu, koji slobodno dolaze u Hrvatsku.

Povijesni kontekst talijanskih posezanja za Istrom

Talijani se smatraju sljednicima Rimskog carstva i njegove kulturne baštine, mada to nije točno. Nakon pada Rima 476. godine, Italija je bila rascjepkana na brojne gradove-države i regionalne države……..

Fašizam Benita Mussolinija 1918-1943

“…U sukobu s rasom kao što je slavenska, inferiorna i barbarska, ne treba slijediti politiku slatkiša, već batine… Mi se ne bojimo više odricanja… talijanske granice bit će Brenner, Snježnik i Dinaridi (…) vjerujem da lakše mogu žrtvovati 500.000 barbarskih Slavena od 50.000 Talijana!”, grmio je Mussolini s govornice u pulskom kazalištu 21. rujna 1920.godine.

Međutim nije naišao na odobravanje, već je dobio dvije pljuske. Naime, “…kad je Mussolini izišao iz kazališta bila sam udaljena od njega desetak metara. Bio je uvjeren da će ga dočekati buran pljesak. Prevario se, jer ono što smo mu priredili rijetko je gdje doživio. Ljudi su bili ogorčeni, pokazali su mu šake i vikali: ‘Dolje Mussolini!’. A onda se dogodilo ono najvažnije: prišao mu je radnik i prilijepio mu dvije snažne pljuske, a zatim nestao među mnoštvom. Mussolini se sav tresao od bijesa i požurio prema automobilu.”, ispričala je Palmira Albanese još 70-tih godina novinaru Armandu Černjulu…….

Talijanski squadristi (fašistički jurišni odredi) ulaze u Pulu dvije godine prije potpisivanja Rapalskog ugovora.

Međutim Italija je nasilno ušla u Istru odmah po završetku 1. svjetskog rata, na prepad. U noći između 31. listopada na 1.studenog 1918.godine dvojica talijanskih diverzanata ušla su malom podmornicom u pulsku luku gdje je bila stacionirana hrvatska mornarica, preuzeta od Austro-Ugarske, i postavili podvodne mine na admiralski brod Viribus Unitis. Brod je potonuo u pulskoj luci povukavši na morsko dno 400 mornara većinom Hrvata, s admiralom Jankom Vukovićem Potkapelskim. Talijanske squadre ušle su u Pulu i Istru i odmah započele sa talijanizacijom i terorom prema domicilnom  hrvatskom stanovništvu.

Spaljen Narodni dom u Puli

13 i 14 srpnja  1920. zapaljeni su Narodni domovi u Puli i Trstu. Narodni dom u Puli izgorio je do temelja. Dakle prije potpisivanja Rapalskog ugovora,  spaljeno središte inteligencije i gospodarstva istarskih Hrvata. Požarom je bila uništena sva imovina hrvatskih društava smještenih u toj zgradi, među ostalim i oko 7.000 knjiga. Bila je to jedna od prvih fašističkih lomača knjiga u Europi, prvi izraz fašističkog terora koji će se ubrzo provoditi diljem Europe. Na lomačama se pale knjige pisane hrvatskim jezikom, ne zato jer imaju ‘neprihvatljiv sadržaj’, već zato jer je jezik kojim su pisane neprihvatljiv………

…Ne znam za takve metode kulturnog uzdizanje jednog naroda, da mu se kultura donosi paljenjem knjiga, zatvaranjem škola, zabranom korištenja materinjeg jezika, progonom intelektualaca, zatvaranjem tiskara i zabranom tiskanja novina i drugih medija.

“Od 169 hrvatskih osnovnih škola, dvije gimnazije, dva ženska učiteljstva, 343 hrvatska učitelja, sličan broj svećenika Hrvata, tri hrvatske tiskare i tri dnevna lista, dva tjednika na hrvatskom jeziku, više stotina prosvjetnih, športskih i omladinskih društava, gospodarskih zadruga i štedionica, niz narodnih domova po selima i gradićima, znatan broj općinskih uprava u rukama Hrvata – nije ostalo ništa… Imali smo sve što jedan narod samoniklo kulturan, ponosan, svjestan svoje narodnosti i narodne časti može imati… sve su nam otjerali, sve pozatvarali, sve uništili i spalili, sve povelje, sve kulturne spomenike, čak i hrvatske natpise na nadgrobnim pločama, sve, sve, sve, pa i časna imena otaca i djedova naših, sve su nam odnarodili, zatrli, iskrivili, upropastili.” (Ernest Radetić, ‘Istarski zapisi’)……

Prvi veliki ustanak protiv talijanskog fašističkog terora je pobuna seljaka Proštine početkom veljače 1921. godine, Proštinska buna……

Druga velika pobuna bila je gotovo istovremeno Labinska republika, pobuna rudara u Labinu 02. ožujka 1921. godine, kada su rudari preuzeli upravljanje rudnikom i prvi uveli samoupravu pod geslom ‘Kova je naša’ (jama je naša). Labinska republika trajala je oko mjesec dana dok nije ugušena!

Tim terorom izazvan je veliki egzodus oko 60.000 Hrvata iz Istre po cijelome svijetu, od Jugoslavije (preko granice na Sušaku u Zagreb, Višnjevac kraj Osijeka do Subotice,) Švedske, Sjeverne i Južne Amerike……

Meloni bi trebala podučavat uzrok, prisilnu talijanizaciju, negiranje postojanja hrvatskog entiteta u Istri i teror povezan s time i po Italiji, a ne samo posljedicu.

Kraljevim dekretom od 1. listopada 1923. (br. 2185) uvedena je u Julijskoj krajini, početkom školske godine 1923/1924., u prvim razredima «inojezičnih» škola obuka na talijanskom jeziku.

Autor te reforme je bio filozof i sveučilišni profesor Giovanni Gentile, pa je prema njemu zapamćena kao Gentileova reforma…..

Pored prisilne talijanizacije Talijani su otvorili i koncentracijske logore

U vrijeme talijanske okupacije u Istri i Hrvatskom primorju bilo je više logora: Lovran, Bakar, Kraljevica, Kampor i Molat. Ukupno je bilo zatočeno oko 23.000 interniraca, od čega 3.000 djece, a život je izgubilo 1.500 osoba……

Za zločine počinjene u ovim logorima, koji su bili gubilište nevinih, uglavnom žena i djece, nitko nije nikad odgovarao. Predsjednik zaklade Ferramonti, Carlo Spartaco Capogreco jedan od najpoznatijih stručnjaka za talijanski fašistički pokret, u svojoj knjizi ‘Mussolinijevi logori, internacija civila u fašističkoj Italiji 1940.- 1943.’ opisao je patnje fašističkih zatočenika na Rabu i Molatu, a izdanje te knjige šokiralo je Talijane.

On je jedini postavio 1998. spomen-ploču svim žrtvama logora Kampor u ime Fondazione Ferramonti na kojoj piše: “U spomen onima koji su 1942./1943. bili zatočeni, trpjeli i umirali po nalogu fašističke Italije”.

Uloga istarskog svećenstva u očuvanju hrvatskog identiteta Istre

Posijano sjeme fašističkog zla vraća se Talijanima. Ne može se drugima činiti zlo bez posljedica. U Bibliji Isus je rekao, po Mateju 26:52 KOK. “Vrati mač u korice”, reče mu Isus, “jer tko se mača laća, od mača će i poginuti.“

Uloga Katoličke crkve kao zaštitnice naroda je bila presudna! Katolička crkva jednako je štitila svo stanovništvo Istre…..

Italija je kapitulirala 8. rujna 1943.

Odmah nakon kapitulacije Italije, narod predvođen istarskim narodnjacima, počinje masovni narodni ustanak. 13. rujna donosi se Proglas kojim se zahtjeva prisajedinjenje Istre s maticom Hrvatskom……

Diplomatska borba za priključenje Istre Hrvatskoj, odnosno FNRJ

Kako nisu uspjeli riješiti pitanje zona A i B, jugoslavensko partijsko i državno vodstvo uvidjelo je da nemaju ni dokumenata, a ni osoba koji poznaju problematiku Istre i koje bi im vodile pregovore sa Saveznicima. Savjetovavši se s lokalnim predstavnicima tek formirane vlasti odlučili su da ipak pokušaju nagovoriti istaknute svećenike da im pomognu. Stoga je u Trstu, na inicijativu Ivana Motike i Dušana Diminića, održan sastanak 16. srpnja 1945. godine s mons. Božom Milanovićem na kojem su dogovoreni uvjeti međusobne suradnje…..

Egzodus Talijana nakon potpisivanja Pariškog mirovnog sporazuma

Talijani nikako ne mogu prihvatiti da su Pariškim mirovnim sporazumom izgubili teritorije koje su im poklonile sile Antante Londonskim ugovorom, pa je pod pritiskom talijanske desnice, esula i optanata u talijanskom parlamentu 30. ožujka 2004. godine izglasan Zakon o Danu sjećanja na iseljavanje iz tih teritorija nakon 2. svjetskog rata……

Zaključak

Retorika koja se čuje na Dan sjećanja u Italiji je, kao što smo vidjeli, često veoma neprimjerena. Osimskim sporazumima definirana su sva prava Talijanske nacionalne manjine u Istri i Hrvatskoj. Ta su im prava i potvrđena Ustavnim zakonom o nacionalnim manjinama koji je donio Hrvatski Sabor 29. srpnja 2011. godine.

Čitajući izjave u talijanskim medijima ispunjene netrpeljivošću i mržnjom zbog ‘gubitka teritorija’ kojeg Talijani smatraju svojim, jer se oni drže sljednicima starog Rima i Mletačke republike, njihova se retorika u odnosu prema Slavenima (Hrvatima i Slovencima) nije promjenila. Mi smo i dalje za njih ‘Slavi-schiavi’ ili Cigani “Quardate che Sloveno e sinonimo da Sempre di Zingano. Non vi scandalizzate Sloveni”. Slaven je sinonim za Cigana.

Talijanska nacionalna manjina u Istri i Hrvatskoj ima sva prava, čak i veća od hrvatskog stanovništva, jer kao manjina imaju prednost kod zapošljavanja. Imaju škole, fakultete na talijanskom jeziku, tisak, radio i TV emisije, dvojezičnost, svoja kulturno-umjetnička društva, pa čak i mise na talijanskom jeziku u lokalnim crkvama!

Sve su to Talijani oduzeli hrvatskom i slovenskom stanovništvu u vrijeme kada su bili na vlasti u Istri, otocima i gradu Zadru, između dva rata od 1918-1943. godine.

Mussolinijev fašizam i Titov komunizam jednako su označeni kao totalitarni zločinački režimi po Rezolucija Europskog parlamenta, od 19. rujna 2019., o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP).

Stoga, osim sjećanja i suosjećanja sa žrtvama nikakvim drugim namjerama i neprimjerenim izjavama nema mjesta ni opravdanja.

Cijeli članak možete pročitati na poveznici ovdje.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Udruga Hrvatski Ratnik