Piše: Josip Žgela
Ne ulazeći u detalje oko povijesnog konteksta Vojvodine važno je istaći da je ovaj dokument sušta suprotnost Memorandumu 2. ‘Memorandum za Vojvodinu’, kao i ‘Memorandum za budućnost Vojvodine’, su u izravnoj suprotnosti s agendom ‘srpski svet’. Predstavnici hrvatskog naroda u Vojvodini stalno ističu kako je AP Vojvodina od vitalnog hrvatskog interesa te da u njoj stvari budu uređene po europskim standardima…
‘Memorandum za Vojvodinu’ kao protusredstvo za Memorandum 2 ili agendu ‘srpski svet’
Pri samom kraju 2019. godine predstavnici devet političkih stranaka i organizacija u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini su usvojili zajednički dokument ‘Memorandum za Vojvodinu’.
Među potpisnicima istoimenog dokumenta su predstavnici Lige socijaldemokrata Vojvodine, Vojvođanske Partije, našeg Demokratskoga Saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV), Alijanse Vojvođanskih Rumunja, Crnogorske Partije, Saveza Slovaka Vojvodine, Zajedno za Vojvodinu, Liberalno-demokratskog Pokreta Vojvodine i Foruma V-21.
Malo ranije u studenom iste godine je potpisan ‘Memorandum za budućnost Vojvodine’ od strane prije spomenutih LSV-a, VP-a i DSHV-a.
U oba ova dokumenata je istaknuto da Vojvodina nije problem već rješenje. I da Vojvodina nije problem već pitanje. Osobito predstavnici hrvatskog naroda u Vojvodini stalno ističu kako je Autonomna pokrajina Vojvodina od vitalnog hrvatskog interesa te da u njoj stvari budu uređene po europskim standardima a što jamči i prosperitet Hrvata u Vojvodini.
Predstavnici VP-a su i tom prilikom, kao što stalno rade, istakli da je Vojvodini nužno povratiti puni politički i ekonomski suverenitet (u smislu vojvođanske republike unutar Srbije) što je uvjet prosperiteta svih Vojvođana/nki.
U prosinačkom dokumentu je istaknuta Vojvodina kao pokrajina 27 nacija, među njima i Hrvata, koji trebaju u njoj kao zajedničkom domu živjeti u miru i skladu a što i jest sama esencija vojvođanskog karaktera.
Usto, Vojvodina je definirana, osim multinacionalnom i multikonfesionalnom, i multikulruralnom i višejezičnom pokrajinom. U AP Vojvodini ima šest službenih jezika, a to su pored srpskog i hrvatski, mađarski, slovački, rumunjski i rusinski.
Memorandum poziva na povratak visokog stupnja autonomije pa i do statusa republike unutar visokodecentralitirane i regionalizirane Srbije. U dokumentu se poziva službene srbijanske vlasti na prestanak miješanja u unutarnje stvari susjednih država pod izlikom ‘zaštite Srba u njima’.
Jasno se priznaju postojeće granice novonastalih samostalnih država na tlu bivše Jugoslavije nakon njezinog raspada i poziva na njihovo trajno poštivanje.
Budućnost Vojvodine i takve neagresivne i normalizirane Srbije se vidi u EU a i NATO-u. Jasno se daje do znanja da bez prihvaćanja takvih iznesenih postulata nema puta u europsku budućnost Srbiji, ali ni Vojvodini u sklopu takve Srbije.
Želi se postići da Vojvodina, kao moderna europska regija (službeno autonomna pokrajina), bude dom svih svojih građana, ali i naroda/nacija bez obzira na vjeru, jezik, kulturu i druge osobitosti.
Takva Vojvodina znači osim političke stabilnosti i ekonomski prosperitet i bolji život svojih ljudi, ali i razvijanje dobrosusjedskih odnosa s okruženjem pa tako i s Hrvatskom.
Ne ulazeći sada u detalje oko povijesnog konteksta Vojvodine važno je istaći da je ovaj dokument sušta suprotnost Memorandumu 2. Memorandum za Vojvodinu kao i Memorandum za budućnost Vojvodine su u izravnoj suprotnosti s agendom ‘srpski svet’. I to je svojevrsni ‘zid obrane’ susjednih država od strane velikosrpskog državnog projekta.
Stoga je spomenutim (pro)vojvođanskim memorandumima nužno pružiti pozornost, upoznavati svekoliku hrvatsku i inu javnost o njima te dati tome svemu i vlastiti doprinos, te uznastojati pomoći i samim donosiocima istih što veći uspjeh na tom polju rada.
Nije to nikakvo miješanje u tuđe poslove jer se ovdje radi o zaštiti vlastitog integriteta i mira te stabilnosti na JI Europe, a tiče se i poboljšanja položaja te trajnog rješenja hrvatskoga nacionalnog pitanja u AP Vojvodini a i šire (npr. u užoj Srbiji).
A Republika Hrvatska ima ustavnu obvezu voditi računa i skrb za hrvatski narod izvan njenih granica.
I u tom kontekstu trebamo gledati ulogu Hrvatske i drugih zemalja pa i šire oko ovoga ‘vojvođanskoga’ pitanja umjesto zatvarati oči pred realnošću ispred ‘praga’ umjesto “ne bih se štel mešati”, što je već odavno postalo besmisleno i degutantno. Osim za neoliberalnu ljevicu koja je sama postala ‘podsmjeh’.
I koliko li ćemo samo olakšati breme hrvatskom puku govoreći i o (pro) vojvođanskim a posredno i (pro) hrvatskim snagama i (prihvatljivo) vojvođanskim memorandumima umjesto samo o (veliko) srpskim Memorandumuma 1 i 2 u formi agende ‘srpski svet’.
Dajmo mi o o agendi ‘snažnoautonomna Vojvodina’ ili ‘Vojvodina republika’ pa će i nama se vidljivije i snažnije nazirati svjetlo na kraju tunela. Pa neka i iziđemo konačno iz tunela mračna na prekrasnu svjetlost danju.
Udruga Hrvatski Ratnik
S RIJEČI NA DJELA!!!