Hrvatski Ratnik nikoga ne mrzi i ne psuje Boga ni svetinje
https://t.me/hrvatskiratnik [email protected]

Mesićevo dilanje dokumenata i Plenkovićev ‘Srpski svet’!

Piše: Lili Benčik

Kao što je Mesić dijelio ‘šakom i kapom’ državne dokumente Hagu, tako Plenković dijeli ‘šakom i kapom’ hrvatske novce ‘Srpskom svetu’!? A što je po tom pitanju činio i čini Hrvatski Sabor? Što je po tom pitanju poduzelo i poduzima Hrvatsko pravosuđe? Što je po tom pitanju činio i čini hrvatski narod? Što su po tom pitanju činili i čine članovi HDZ-a? Što je po tom pitanju činila i čini oporba u hrvatskom političkom životu?

I što su na kraju činile i čine silne braniteljske udruge?

Jesu li se u Domovinskom ratu borili protiv velikosrpske agresije, ili da bi sada financirali Srpski svet? A radi se o izdaji hrvatskih nacionalnih interesa! Radi se o direktnoj razgradnji države Hrvatske, što je ovim vladajućima na kraju i cilj!

Da se u prvom momentu, kada je Stjepan Mesić doveo englesku novinarsku ekipu u arhiv dr. Tuđmana i skinuo pečat, odmah djelovalo i zatražilo njegovu smjenu ne bi bilo ni detuđmanizacije ni urušavanja hrvatske državotvornosti.

Ne bi bilo ni Haga, ni razbijanja i uništavanja Hrvatske vojske! Ne bi bilo ni blaćenja Domovinskog rata i hajke na hrvatske branitelje!

Ne bi bilo ni samoubojstava više od 3 500 hrvatskih branitelja, koji su se ubili razočarani neprijateljskim i izdajničkim vođenjem države Hrvatske!

A imali su mogućnost po članku 129. Ustava RH. Ustavni sud odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike.

Po članku 105.Ustava RH: “Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika. O odgovornosti Predsjednika Republike odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske dvotrećinskom većinom svih sudaca.”

Očito je da je tadašnji predsjednik Mesić počinio izdaju hrvatskih nacionalnih interesa jer su posljedice njegova neselektivnog dijeljenja državnih dokumenata bile strašne po državu Hrvatsku i omogućile kaznene progone i osude generala Hrvatske pobjedničke vojske u Hagu.

No ni to mu nije bilo dovoljno, već se javio kao zaštićeni svjedok na strani tužiteljstva u Hagu, pa se čak postavilo i pitanje odgovornosti samog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

Hrvatsku, koja se branila od velikosrpske agresije, time se izjednačavalo po zločinu s brutalnim srpskim agresorom. A sve to u skladu sa Memorandumom SANU 2, kojega još i dan danas provode neodgovorne i izdajničke hrvatske Vlade i Predsjednici države, svi nakon smrti dr. Franje Tuđmana!

Samo za usporedbu kako se štite državni interesi pokazuje Srbija koja je od Haga tražila tajnost sjednica i zacrnjivanje dokumenata koji bi je mogli kompromitirati i Hag joj je to odobrio!

https://www.icty.org/x/cases/stanisic_simatovic/tdec/bcs/120718_4.pdf

Isto potvrđuje i Pero Kovačević, stručnjak za međunarodno pravo, ekspert za hrvatsko nacionalno zakonodavstvo u predmetu Gotovina, Čermak i Markač, i suradnik u timu obrane generala Slobodana Praljka u Hagu. Rekao je da je Srbija surađivala s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju isključivo kad je na to bila prisiljena.

“Izbjegavala je dostavljanje službene dokumentacije Haagu, kada ih je dostavljala tražila je i dobivala dozvolu da se bitni dokumenti zatamne u mnogim dijelovima. Odugovlačila je s izručenjem svojih državljana sudu u Haagu. Sad jednako radi lakrdiju u suđenju Vojislavu Šešelju za nepoštivanje Suda zbog javnog objavljivanja dokaza sa suđenja u Haagu koji su označeni kao tajni.”

https://direktno.hr/direkt/europska-neperspektiva-srbije-kovacevic-nista-od-nalozenog-nije-ucinjeno-stitili-su-karadzica-i-mladica-a-rade-i-lakrdiju-u-sudenju-seselju-289867/#google_vignette

Po članku 31. Ustava RH ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Imovinska korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se.

Ni sada nije kasno da Mesić odgovara za svoja nedjela, samo da ima političke volje za optužiti ga! Ali očito nema, jer Mesić i danas baljezga o ustaštvu, a gle apsurda, u Australiji je pjevao ‘ustaške pjesme’ i naravno ‘izgubio’ čekove koje su mu Hrvati, koji žive u Australiji, dali za obranu Hrvatske!

A drugi dio izdaje hrvatskih nacionalnih interesa, sada se to javno vidi, rezultat su HDZ-ovih predsjednika Vlade od Sanadera do Plenkovića!

Donošenjem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina počinje diskriminacija većinskog hrvatskog naroda. Manjinama se daju veća prava nego što im po Ustavu pripadaju. NN 155/2002, 80/2010.

Kao direktna posljedica tog Ustavnog zakona, manjine imaju zagarantiranih 8 mjesta u Saboru, članak 19, imaju pravo prvenstva kod zapošljavanja, po članku 22. stavak 4. Pravo prednosti pripadnika nacionalnih manjina pri zapošljavanju je diskriminirajuće u odnosu na matični hrvatski narod. To je čista diskriminacija pri zapošljavanju i nije u skladu s Ustavom RH, što znači da je protuustavno.

Diskriminirajući su i članci u statutima pojedinih općina i gradova, upravo zato što nisu u skladu s Ustavom RH, Poveljom Europske unije i Direktive Vijeća EU 2000/78/EZ – Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja.

U statutima grada Novigrad-Cittanova, grada Rovinja-Rovigno, grada Pula-Pola, grada Buje-Buie.

Znači da se ne može ni natjecati za radna mjesto pripadnik većinskog hrvatskog naroda koji ne zna talijanski jezik. To je protuustavni članak, jer svi po Ustavu RH imamo jednaka prava na rad i slobodu rada.

Po Ustavu RH svi građani RH imaju jednako pravo pri zapošljavanju i prema tome isticanje prednosti pri zapošljavanju pripadnika nacionalne manjine je diskriminirajuće u odnosu na matični hrvatski narod.

Članak 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, je diskriminirajući ne samo prema Ustavu RH, već i prema Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava, Povelji Europske unije o temeljnim pravima i Direktivi Vijeća EU za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja…

Cijeli članak možete pročitati na poveznici ovdje.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Udruga Hrvatski Ratnik

Jedan komentar
Ostavite vaš komentar

Jedan komentar
  1. više od 3 500 hrvatskih branitelja, koji su se ubili razočarani neprijateljskim i izdajničkim vođenjem države Hrvatske!……, djelomično točno ali pravi razlozi su nešto drugo, dovoljno je upitati se tko je kriv za ovo što se dogodilo i dalje se događa????, razgovarao sam sa nekoliko branitelja i svi su naveli isto zašto namjeravaju da si oduzmu živote….,P.S o tome ne mogu govoriti na njima je da to kažu