Nasljeđe Jugoslavije iliti kakvo stado takva i livada!

Piše: Josip Žgela

Suština Jugoslavije je, barem u teoriji, bila ravnopravnost svih njezinih naroda i narodnosti s riješenim nacionalnim pitanjem prvih i poštivanjem prava drugih. No, istina je puno kompleksnija. Jugoslavija je manje-više predstavljala mimikriju za ‘sve Srbe u jednoj državi’ te mjestima u državnim službama: vojsci, policiji, obrazovnom sustavu… koja su bila rezervirana za njih i njima sklone. To je bila suština Prve Jugoslavije…

No ljevičari baš ne pričaju o monarhiji jer su u srcu komunisti.

U Drugoj Jugoslaviji otpor Beogradu je prvenstveno pružala Ljubljana, a ne Zagreb. Koliko je Ljubljana vodila računa o svojoj republici svjedoči to da je Primorsku naseljavala ljudima iz Bele krajine (etnički hrvatski kraj) i nije razmišljala da joj trebaju ‘braća iz drugih republika i pokrajina’.

Hrvatska obrnuta logika

Ali u Hrvatskoj je bila neka obrnuta logika. Zato danas svi mi znamo za ‘Istra i Rijeka ovo i ono’, ali pitajte zato ljude u slovenskim istarskim gradovima Kopru, Portorožu, Izoli, Piranu, Ilirskoj Bistrici, Kozini… znaju li oni da žive u Istri; velika većina ne zna.

A jeste li čuli da se netko iz IDS-a ili ljevice u Hrvatskoj buni zbog toga? Jok!

Ali zato nije problem pored toga prešućivanja i dalje ‘grmjeti’ kako su hrvatski dio Istre i Rijeka ‘primjer Hrvatskoj’ i da nas to ‘čini više Europom’.

Kojih li gluposti!!! Što to ne kažu onima u ‘deželi’? Sve je to jedna velika LAŽ i OBMANA domaćih jugonostalgičara. To je nasljeđe Jugoslavije. Miješanje naroda, politika mješovitih brakova, ‘sve je naše’ i sl.

Samo to je bilo sprovođeno u Hrvatskoj, ali Ljubljana je znala što se iza toga skriva pa zato nema vlastite ‘istarske glavobolje’. I nitko ju zbog toga ne proziva.

I sve ove činjenice nećete čuti od lijevih agitpropovaca zaodjenutih u ‘socijaldemokrate’, ‘naprednjaka’, ‘ljudskopravaša’, feministica – zaštitnika migranata i sl.

Kakvo stada takva i livada

U Jugoslaviji su progonili vjeru i vjernike, osobito katolike. Danas ti isti ljevičari su, za razliku od prije, extra tolerantni prema svim vjerama, osim prema katolicima.

Njima uopće ne smeta kada iz Pokreta svjesnosti Krišne po trgovima plešu i glasno pjevaju uz glasnu glazbu, kada Jehovini svjedoci otvoreno propovijedaju svoja vjerska učenja, kada to isto čine razne protestantske grupe, ili jako su uviđavni prema svim pravoslavnim Crkvama osim Hrvatskoj, premda je ova zadnja dobila sudski pravorijek od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da treba biti registrirana.

Dvostruki kriteriji

Ali i u ovom slučaju vrijede dvostruki kriteriji. Ne smetaju njima migranti koji vrše klanjanje ili namaz na Zrinjevcu u Zagrebu ili drugim javnim mjestima u Hrvatskoj, ali kada katolici potpuno legalno upravljaju molitve svome Bogu, onda prozivaju policiju, DORH… da ih uklone.

I nitko da položi račun zbog svega pobrojanog. I dokle tako? Dokle ćemo mi tolerirati ono što odavno zaslužuje da ima sudski epilog i da odgovara za svoje zlo?

Mi stalno i stalno i opet stalno trebamo ponavljati ove činjenice, a osobito ljevičarima i jugonostalgičarima, i pozivati ih na javna sučeljavanja. Oni se pozivaju i u podcast Velebit i Bujicu, i u druge javne emisije s hrvatskim suverenističkim pojedincima i njihovim Udružbama raznih tipova, ali se ti Yu-ljevičari ne odazivaju.

Dijalog bez dijaloga

Kada ih se poziva na izravne duele pred kamerama oglušuju se, ali na N1, Tv Nova, Al Jazeera Balkans, RTL, HRT i dr. non stop vrte jedno te isto i uvijek sa samima sobom tj. između samih sebe. I taj svoj monolog zovu dijalogom.

Odbijaju javna sučeljavanja oko tvrdnji napisanih u knjizi ‘Jasenovački popis-lažne žrtve’ autora Nikole Banića i Mladena Koića, premda oni stalno na to pozivaju, čak i na sudu.

Sve to odbacuju i oni iz srbijanskog društvenog života. I predstavnici Crkve Srbije su bili pozivani na razgovore od strane hrvatskih domoljuba po raznim pitanjima, ali ili ne odgovaraju ili se stalno ispričavaju zbog spriječenosti.

Zato kada treba govoriti i nastupati bez prisustva hrvatskih prosuverenista onda kao da trče. Jako zanimljivo! Ali to tako više ne može biti!!! Kada smo mi čuli ljevičare da spominju Autonomnu Pokrajinu Vojvodinu? Kada smo ih čuli da njezine stanovnike zovu Vojvođankama i Vojvođanima? A upravo je Vojvodina sa svojom autonomijom bila jedan od ugaonih kamenova bivše SFRJ. Kao i Kosovo.

Pa kada smo čuli iste te da spominju Kosovo kao republiku i samostalnu državu? Zašto isti izbjegavaju pojmove regija u drugim zemljama bivše SFRJ poput Timočke krajine, Bačke, Banata, istočnog Srijema, Sandžaka, Boke, Svebarja, Prekmurja, Bele krajine, Kranjske, Štajerske, Koruške, Primorske…

Zašto im nije problem spominjati ‘Republiku Srpsku’, a izbjegavaju većinski hrvatski prostor u BiH zvati Herceg-Bosnom, što je potpuno ispravan pojam za taj prostor. Zašto im je problem hrvatske županije, poput Hercegbosanske, nazvati njenim imenom?

Udruga Hrvatski Ratnik