O bračnom paru Kekin i predsjedničkom kandidatu Jonjiću!

Objavljuje Hrvatski Ratnik

Danas je opet na redu Ivica Marijačić, glavni urednik Hrvatskog tjednika, ali ovaj put su u pitanju dvije zanimljive objave: Prva je o supružnicima Kekin kojima je Nikica Jelavić poručio da lažu, a druga je o Tomislavu Jonjiću, nezavisnom kandidatu, koji je bojkotiran od glavnostrujaških medija skupio i predao najviše potpisa od svih kandidata izuzme li se dvojac Milanović/Primorac kojima su stranke već ranije pripremile potpise….

Kekin ipak mora nekome položiti račune

Milutin Mile Kekin, pjevač skupine Hladno pivo i muž ljevičarske kandidatkinje za predsjednicu RH Ivane Kekin, nakon objave da se sastao s Nikicom Jelavićem, čovjekom koji je svojedobno punio crne kronike i iz njih izišao pravomoćno slobodan, povukao se i prepustio svojoj histeričnoj ženi i licemjernoj buržujki (koja se razmeće skupim stanom u Zagrebu, vilom u Istri, i namještajem) da objašnjava javnosti kako je to bio neželjeni susret njezina muža s osobom koja se krivo predstavila.

Sam Nikica Jelavić poručio je supružnicima Kekin da lažu, pozvao ih da kažu istinu, a ako ne će, on će.

Bit će zanimljivo pratiti ishod ove zamršene priče koja kao da je preslikana iz američkih policijskih TV serija.

Milutin Mile Kekin poznat je i po dociranju Hrvatima o povijesti jer kao bosanski Srbin, doseljen u Zagreb, nije mogao skrivati svoje antihrvatske osjećaje pa je u jednome svom pjesmuljku poručio je da su njegovi pobijedili 1945. godine. Dakle, veličao je zločinačku jugokomunistilčku okupaciju Hrvatske i partizanski pokret koji je počinio najveće i najkrvavije masovne zločine nad Hrvatima, pjevao je u slavu onih koje su Hrvati morali pobijediti 90-ih da bi imali svoju slobodu i svoju državu. Zbog toga Kekina nitko nije pozvao na odgovornost.

Kao strastveni pristaša zločinačke totalitarne ideologije i propale države, i svoju ženu Ivanu vjerojatno je lako obrlatio i zatrovao još radikalnijom mržnjom prema Hrvatskoj što se vidjelo prije nekoliko dana kada je jedno kriminalno ratno ubojstvo djevojčice Aleksandre Zec pretvorila u etničko.

Zato je i napisala tekst ‘**bite se 90.’ u kojemu insinuira i pljuje po Hrvatskoj i hrvatskome narodu koji je 90-ih ostvario svoje ciljeve u pravednoj borbi protiv velikosrpske agresije.

Budući da se sada nakon objave o susretu s Jelavićem povukao, možemo samo nagađati o čemu se zapravo radi. Ako su 1945. pobijedili Kekinovi, dakle oni koji su ubijajući Hrvate otimali im stanove i kuće u Zagrebu, te ne znajući čemu služe kade u kupaonicama, držali u njima svinje, …možda i u pozadini sadašnje afere stoje isti ‘pobjednički’ obrasci kao i 1945. kod njegovih ‘slavnih’ predaka, s tim što, za razliku od njih, on ipak mora nekome položiti račune.

Fascinantan podvig bojkotiranog kandidata Jonjića

Jonjić je predao najviše potpisa, izuzmu li se Primorac i Milanović kojima su stranke ranije pripremile potpise!

Pitali smo Državno izborno povjerenstvo da nam kažu koliko su točno pravovaljanih potpisa predali potvrđeni kandidati za predsjedničke izbore.

Ljubazno nam je odgovoreno da su kod svakoga od njih osmero brojali do 10 tisuća valjanih, a dalje ih nije zanimalo.

Odgovor na pitanje koliko su potpisa uopće predali kandidati nismo dobili.

Ono što se vidjelo na fotografijama jest da je neovisni kandidat Tomislav Jonjić, izuzmu li se kandidati HDZ-a i SDP-a kojima su glasovi ranije prikupljeni u strankama, predao uvjerljivo najviše potpisa potpore građana.

Sa svojim timom potpise je predao u šest kutija, dva puta više od kandidatkinje Branke Lozo, iza koje je stajala stranka, ali i zanimljiva potpora svih režimskih i ljevičarskih medija, i nekoliko puta više od ostalih konkurenata koji su ranije predali dovoljan broj ne trudeći se postići što veći rezultat.

Zanimljivo je da je Jonjić dobio i još desetak tisuća potpisa iz dijaspore, međutim sa zakašnjenjem pa se, naravno, ne mogu računati.

Uspjeh Tomislava Jonjića je još fascinantiniji zna li se da je cijelo vrijeme jedini bio pod medijskim embargom. Ostalih sedmero su ‘noćili’ u redakcijama medija, a Jonjić nije dobio ni sekunde.

Plenković je zabranio glavnim medijima da ugošćuju Jonjića. Jedan od urednika na HTV-u je priznao pojedincima iz Jonjićeva tima da su svakoga urednika suočili s neizbježnim otkazom ako ugosti Jonjića. Sugerirano im je da oko ostalih imena nema zabrana, a naročito da forsiraju HDZ-ove satelitske kandidate kako bi omeli Jonjića, što se uostalom i vidjelo. Na takav medijski bojkot jednoga između sebe, ostali kandidati su sramotno šutjeli.

Unatoč tom bojkotu, građani su Jonjiću dali najviše potpisa jer su prepoznali da jedini ima konkretan program. Prosječan hrvatski orijentiran birač može potpisati sve ili gotovo sve što govore i kandidati Selak Raspudić, Bulj, Lozo…, napokon to nisu ni neprijatelji ni protivnici, nego suparnici, ali samo Jonjić ima optimalan zbir iskustva, obrazovanja, biografije i rezultata za tu dužnost.

Naravno, činjenica da je, nakon Primorca i Milanovića, predao najviše potpisa, ne mora ništa značiti u pogledu rezultata izbora, ali nije ni beznačajna.

No kada bi se ti kandidati dogovorili, odnosno odustali u korist onoga za kojega ocjene da ga birači najviše cijene, Pantovčak bi dobio napokon hrvatsku osobu na čelu države. Ne učine li to, ne dogovore li se, to će značiti da je nekima misija suprotna: da Pantovčak ne dobije hrvatskoga predsjednika.

Ivica Marijačić / Facebook

Udruga Hrvatski Ratnik