Piše: Miro Perković
Ovo je nešto što jednostavno moram podijeliti budući sam ipak bio prilično zatečen viđenim i trenutno mi je kroz glavu proletjela čudnovata teorija koja povezuje one komarce što ih je čelnik naše metropole, koji se od nedavno odaziva na Mili Trpudupac, uvezao iz Italije i još ih platio našim novcem, i one bocke što ih naš Minimi ministar dobavi kako bi nas spasio od “najstrašnije pošasti” našeg doba. A ja kao pravi teoretičar zavjere pravo u sridu.
Ovo malo neozbiljnosti u uvodu ne znači da je priča neozbiljna, dapače.
Naime, neki dan sam svratio u dućan kod frenda Maria na malo ćakule, kad u dućan uđe jedna gospođa malo jače građe, žena u ranim tridesetim, obučena u haljinu do iznad koljena. I ništa tu ne bi bilo čudno da žena nije imala zavoj na nozi i niz nekakvih ružnih oteklina promjera između 2 i 4 cm.
Mario, koji ju očito poznaje otprije, za razliku od mene, nakon par minuta ju upita kakve su joj to otekline po nogama? Žena se okrenu prema njemu i reče kako su to otekline od uboda komaraca. Mario se počeša po ćelavom fenjeru i onako baš zatečen upita:
“Kakvi su to komarci, neke grdosije, i di su te tako izgrizli?”
“Ma, neki dan sam krenula urediti vrt i živicu iza kuće, ono predveče, a komarci navalili k’o ludi. Ma u par minuta su me tako izgrizli da uopće nisam ništa niti napravila, pobjegla sam u kuću, a oni za mnom, jedva sam im utekla. Ne znam, samo znam da me je užasno svrbjelo, i da sam se češala do krvi.“ priča gospođa, a ja ubacim onako sa strane:
“Pametne neke krvopije.” na što me ona čudno pogleda i nastavi priču:
“Otišla sam ujutro kod svoje doktorice i ona se začudila kad je vidjela na što mi liče noge, sada su još dobre kakve su bile. Odmah mi je propisala antibiotik i rekla da bi to mogla biti virusna infekcija i kako se ne smijem češati. Sestra mi je otekline namazala nekom kremon i zavila mi ovu najveću da ne bih još veću štetu napravila češanjem. I zabranila mi da se češem, veli trpi.”
Marijeve teleće oči će mi još dugo ostati u sjećanju, gleda i ne trepće:
“Au, ovdje u našoj Dubravi?”
“Da, ni ja nikada prije nisam imala ovakve reakcije na komarce, a i čini mi se da ih nikad prije nije bilo toliko.“ reče gospođa, a ja ne bi bio ja da se nisam ubacio:
“To su valjda oni Tomaševićevi, uvozni. Gospođo, jeste se cijepili?” Pogleda me s čuđenjem i reče:
“Tri puta, ali kakve to veze ima?”
“Onako, samo pitam. Da vam cjepivo nije srozalo imunitet?”, rekoh, a ona uopće ne shvaćajući zašto to pitam dobaci:
“Cjepivo je najveće postignuće u povjesti medicine, kaj hoćeš reći?”
“Ma ništa gospođo, sve pet, nemojte se ljutiti, kao da ništa nisam rekao.”, i izađem iz dućana. Oni su ostali još par minuta razgovarajući o haljini kakvu treba za nekakve svatove, a meni lampa gori…
Mili Trpudupac, poznat i kao Tomislav Tomašević – Senf, Sorošev stipendist i plaćenik, zajedno sa svojom kamarilom, uvozi sterilne genetski modificirane komarce s opravdanjem kako to radi da se smanji broj komaraca u Zagrebu, budući sterilni mužjaci neće moći oploditi ženku pa će tako reducirati koloniju malih krvopija.
Međutim, meni na um dođoše druge misli. Kako znam da iza tih komaraca stoji “filantrop i humanist” Bill Gates, upalio mi se alarm. Kako bilo što od nekoga tko želi likvidirati 7 milijarda ljudi na Zemlji može biti nama u korist, ‘beskorisnim izjelicama’? Smrdi do neba i natrag.
A što ako su ti komarci tu kako bi ubrzali odlazak u ‘vječna lovišta’, bockama protiv Covida, imunokompromitiranih ljudi, osobito onih starijih kojima je imunitet skoro potpuno devastiran? Samo pitam! Možda sam ipak samo obični teoretičar zavjere. Tko će ga znati?
A i brate, bodu beštije a i ima ih k’o nikad prije. Eto, baš danas me pošteno cijepili ti Senfovi komarci. Sreća je samo što se nisam zaštitio onim “Misli na druge, cijepi se!” spasonosnim pripravkom.
Photo by Pexels
Udruga Hrvatski Ratnik