Objavljuje Hrvatski Ratnik
Ovaj današnji tekst ću napraviti malo drukćije nego inače. Naime, budući je Udruga, ne svojom krivnjom, stavljena na mailing listu zajedno s par stotina drugih udruga, pojedinaca i institucija, danas donosimo svježu prepisku bivšeg predsjednika Ive Josipovića i naše blogerice Lili Benčik, pa vi ‘djeco’ sami odlučite tko je u pravu i, naravno, pozivam vas da iskomentirate zanimljivu prepisku dvoje ljudi suprotnih pogleda na našu povijest…
S time što mi kao Hrvatski Ratnici, pripadnici Oružanih snaga RH u Domovinskom ratu, moramo napomenuti da smo se mi borili i izborili za Hrvatsku protiv sljednika tih istih partizana, dok su se Ivin otac i većina drugih partizana borili protiv Hrvatske a za Jugoslaviju.
Da nije tako ne bi NDH bila jedina država u svijetu koja je ugašena i nestala nakon Drugog svjetskog rata, baš kao i oni partizani, poput mučki ubijenog Andrije Hebranga, koji su željeli sačuvati Hrvatsku kao nezavisnu državu u njenim povijesnim granicama.
Zašto smo se mi 90-ih morali boriti za Hrvatsku ako su nam ju partizani stvorili???
Piše: Lili Benčik
Zanimljivo je da ja, koja eto nisam napisala gomilu bezvrijednih i manipulativnih knjiga, vas kao pravnika i doktora znanosti moram podsjećati na povijesne i društvene činjenice, koje su javno dostupne i opće poznate.
Komunizam kao ideologija, državno i društveno uređenje i komunisti nisu uspjeli u svojoj zamišljenoj misiji stvaranja pravednog društva, jednakosti svih ljudi, ostvariti ništa od tog društva za koje su se navodno borili! Toliko su se zdušno borili da su u tom žaru borbe ubijali i svoje članove i pripadnike komunističkog pokreta.
Zar se ne sjećate parole “Komunizam jede vlastitu djecu”? Ili vam vaš ćaća, veliki komunist, na nju nije ukazao!?
Pozdravljate sa SFSN, niti su komunisti i NOB donijeli smrt fašizmu, niti su donijeli slobodu narodu. Umjesto slobode donijeli su teror, strah, jednoumlje i smrt za sve one koji ne pristaju uz njih.
Ja potječem iz antifašističke obitelji, ne komunističke. Moj Nono sudjelovao je u Proštinskoj buni, jedinoj pravoj i prvoj antifašističkoj pobuni seljaka protiv terora i ugnjetavanja talijanskih fašista. Njegovo ime navedeno je u knjizi Miroslav Bertoša: Proština 1921 (Pula 1972.) Biblioteka ‘Istarski mozaik’. Meni ne možete imputirati fašizam!
1945. mog Nona partizani su htjeli baciti u fojbu kao kolaboracionista jer je znao njemački i talijanski i time spasio selo i suseljane od Nijemaca i talijanskih fašista.
Komunistička partija stvorila je režim koji je po svojem načinu vladanja jednak fašizmu i nacizmu. A komunisti su se pretvorili u najveće zločince u povijesti čovječanstva ubijajući i vlastiti narod.
Nije točna vaša tvrdnja: “Nisu ubijali Hrvate nego neprijatelje, zločince i izdajnike. Bio je rat i partizani su, na žalost, kao i svi drugi sudionici rata, ubijali da ne bi bili ubijeni, a partizani i da pobijede zločince: njemačke i talijanske okupatore i njihove sluge ustaše i četnike. Zapravo, ustaše su ubile puno više Hrvata i to pravih domoljuba. I sami znate, puno je više Hrvata bilo u partizanima nego u ustašama.”
Aha, ubijanje tijekom rata, ali vi ne pišete o ubijanju koje se nastavilo u miru, nakon prestanka ratnih operacija i tijekom cijelog trajanja Jugoslavije. To ne kažem ja, nego rezolucije i deklaracije EU Parlamenta i Vijeća EU, koje vi u potpunosti zanemarujete i pravite se da ne postoje.
Komunizam je gori, pokvareniji i licemjerniji od fašizma i nacizma, jer je svoje zločine pomno sakrivao u jame i rudnike, svjedoke ubijao i izigravao režim koji gradi humano društvo.
Pa da vas malo podsjetim, i ne samo vas nego i cijelu ‘družinu’ kako vi kažete, na dokumente koji potvrđuju moje navode:
- Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1096 o mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava iz 1996. izglasana 27. lipnja 1996. Cilj Rezolucije bio je da s jedne strane pomogne zemljama srednje i istočne Europe u procesu tranzicije iz bivših komunističkih totalitarnih režima u demokraciju, a s druge strane da Vijeće Europe pomogne tim zemljama da uspješno prevladavaju svoju totalitarnu baštinu bez kršenja ljudskih prava.
Znači Rezolucija je pravedna i humana jer preporuča lustraciju i kažnjavanje osoba koje su u komunističkom režimu teško kršili ljudska prava, a da se u današnje vrijeme ne krše njihova ljudska prava.
- Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima iz 2006. izglasana na temelju Crne knjige komunizma, po kojoj je prema procjeni o broju ljudi ubijenih od strane komunističke vladavine u navedenim zemljama (Afrika i istočna Europa su navedene zbirno):
Kina: 65 milijuna
Sovjetski Savez: 20 milijuna
Afrika: 1.7 milijuna
Afganistan: 1,5 milijuna
Sjeverna Koreja: 2 milijuna
Kambodža: 2 milijuna
Istočna Europa: milijun
Vijetnam: milijun
Latinska Amerika: 150.000
Knjiga je izvorno objavljena 1997. godine u Francuskoj pod naslovom, “Le Livre noir du communisme: Crimes, terreur, repression”. Crna knjiga komunizma je u različitim zemljama izazvala rasprave i pojavu pojma ‘Crveni holokaust’.
Na osnovu te Rezolucije Hrvatski Sabor izglasao je Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. – 1990. godine, NN 76/2006, u kojoj se konstatira da počinitelji masovnih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa zločinima koje je počinio nacizam i fašizam.
Kao posljedica nekažnjavanja zločina komunizma, vrlo je niska svijest u javnosti bivših komunističkih zemalja, pa i hrvatske javnosti, o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima, što je očito kod vas slučaj. Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti, jer ih i danas smatraju opravdanim i žale što posao nisu odradili do kraja, odnosno sve protivnike komunizma poubijali: “Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika!” kako je izjavio saborski zastupnik SDP-a Nenad Stazić.
3. Rezolucija EU Parlamenta o izjednačavanju zločina komunizma sa zločinima fašizma i nacizma izglasana 19. rujna 2019. s kojom se konstatira kako prevladava doktrina o jednom zlu, nacističkom totalitarnom režimu na čelu s Hitlerom, kojega su pobijedili zapadni saveznici i Sovjetski savez.
Međutim, namjerno je zaboravljeno da su 1939. Sovjeti započeli Drugi svjetski rat kao nacistički saveznici. Tjedan dana nakon potpisivanja Molotov-Ribbentropovog pakta u Moskvi, 23. kolovoza 1939. (kada je Europa podijeljena između Staljina i Hitlera), dva totalitarna režima, koja su bila dostojna jednih i drugih – nacistički i sovjetsko-komunistički, započela su najkrvaviji ljudski rat u povijesti, dok je početak rata u kolektivnom sjećanju većine Europljana povezan samo s nacističkim napadom na Poljsku, iako su očite povijesne činjenice da je Crvena armija samo nekoliko tjedana kasnije napala Poljsku s istoka, i kako su zapovjednici nacista i Crvene armije zajedno podigli čaše šampanjca za pobjedu u Brestu u jesen 1939. godine!
https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
U Rezoluciji se snažno i nedvosmisleno osuđuju svi zločini, masovna ubojstva, genocid i deportacije koje su dovele do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koja su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi, s uvjerenjem da je krajnji cilj otkrivanja i procjenjivanja zločina počinjenih od komunističkih totalitarnih režima pomirenje koje se može postići prihvaćanjem odgovornosti, traženjem oprosta i jačanjem moralne obnove.
Međutim teško je to provedivo s obzirom na strukture koje predstavljate vi g. Josipoviću, koji sve te Rezolucije ne priznajete, koji zločine ne priznajete i koji i dalje tvrdite da su vaši bili u pravu ubijati nakon završetka rata i ratnih operacija.
Teško provedivo i s obzirom da su na vlasti djeca komunizma, koji naravno neće priznati da su njihovi roditelji ili čak djedovi zločinci. Teško je i s obzirom na komunističku buržoaziju, koja se u komunizmu obogatila i koja to svoje bogatstvo i moć ne ispušta iz ruku.
E sada, da ne kažete da izmišljam, ja sam svjedok vremena i stvaranja komunističke buržoazije. Nakon rata sva je imovina pretvorena u državno ili tzv. društveno vlasništvo.
Zakoni o nacionalizaciji i eksproprijaciji:
– Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća (3) · Prva objava: FNJ 98-677/1946 iz 6.12.1946
– Zakon o eksproprijaciji, Prva objava: NN 111-338/1947 iz 17.12.1947
U vile, kuće i stanove Židova, Talijana i Nijemaca uselili su se zaslužni prvoborci, partijski komesari i ostali ‘zaslužni’ pripadnici NOB-a. Također i oni polupismeni članovi NOO koji su postali kotarski i općinski službenici i suci, po diktatu Komunističke partije, koji su predstavljali vlast i naravno za to bili nagrađeni stanovima i položajima.
Direktori velikih firmi koje su nacionalizacijom oduzete vlasnicima postavljeni su po diktatu Partije, ne po stručnosti i sposobnosti, također su činili tu komunističku buržoaziju.
Dakako, taj način raspodjele dobara nije bio ni blizu u skladu sa parolom “tvornice radnicima, zemlja seljacima”. Seljake su natjerali u seljačke zadruge i oduzeli im njihovu zemlju.
Eksperiment sa samoupravljanjem bio je mazanje očiju radnicima, da oni kao upravljaju poduzećima, a sve odluke donosili su direktori i Partijska organizacija, i onda samo slali na potvrđivanje na Radnički savjet.
Komunistička partija odlučivala je o svemu, o životu i smrti svakog pojedinca. Dokumenti pokazuju da je KPJ u poslijeratnoj vladavini ograničila građanske i političke slobode, privatno vlasništvo, slobodno tržište, slobodu govora i mišljenja, potiskivala je tradicionalne vrijednosti poput religije i nacionalne-etničke baštine. Svi oni koji tu politiku nisu podržavali ubijani su, ili bili progonjeni, politički i sudski.
To ‘demokratsko, pravno i pravedno društvo’ je ubijalo politički nepodobne i neistomišljenike po svijetu, a zadnje je je bilo 1989. godine kada je u Njemačkoj ubijen Anto Đapić, stric hrvatskog političara Ante Đapića iz Osijeka.
To ‘demokratsko, pravno i pravedno društvo’ oslobođenjem od fašizma i nacizma u komunističkim zemljama nije donijelo slobodu, nego nove progone, nove logore, nove zabrane i ograničavanja slobode i ljudskih prava samo u ime neke druge ideologije. Rasni zakoni zamijenjeni su ideološkim. Tko nije prihvatio komunističku ideologiju bio je meta te ‘slobode’.
U ime te ‘slobode’ ubijeno je 536.833 ljudi bačenih u jame, rudnike i neobilježena grobišta na više od 940 lokaliteta u cijeloj Hrvatskoj, po popisu MUP-a, i oko 600 po slovenskoj evidenciji na teritoriju Slovenije.
U ime te ‘slobode’ ubijeno je 663 svećenika i 30 časnih sestara što je dokumentirao don Anto Baković u knjizi Hrvatski martirologij XX. stoljeća. Don Anto Baković je sedamnaest godina skupljao građu o biskupima, svećenicima, redovnicima, bogoslovima, sjemeništarcima i časnim sestrama Crkve u Hrvata – žrtvama komunističkog režima.
Po brojnosti mučenika – crkvenih osoba autor je usporedio stradanja u sedam država istočne Europe te došao do značajnog podatka da je u razdoblju II svjetskog rata te u poslijeratnom razdoblju mali hrvatski narod (današnje dvije države, Hrvatska i BIH) dao najveći broj mučenika od svih zemalja koje su stenjale pod komunizmom.
Kakav je to zločinački komunizam bio kod nas Hrvata vidljivo je po usporedbi da je na 5 milijuna Hrvata ubijeno 663 svećenika, a u Slovačkoj, koja također ima 5 milijuna katolika, stradalo je samo 14 crkvenih osoba!?
To ‘humano komunističko društvo’ istjeralo je oko 200.000 autohtonih Talijana iz Istre i Primorja, i oko 100.000 Nijemaca (Podunavskih Švaba).
To ‘humano komunističko društvo’ nije ubijalo samo Hrvate, jer su bili ‘neprijatelji, zločinci i izdajnici’ (ne znam koga su to izdali), nego su i folksdojčere – Nijemce proglasili kolektivnim krivcima. Komunistička vlast u Jugoslaviji konfiscirala im je imovinu i zatvorila njih oko 170.000 u logore u kojima je, prema njemačkim izvorima, ubijeno 64.000 ljudi. Većina njih, oko 51.000, bili su djeca, žene i starci koji su umrli u logorima (1944–48). Većina preostalih Nijemaca iselila se iz Jugoslavije.
U kontekstu logora V. Geiger – I. Jurković, 1993., str. 75-77, 38, opisuju stradanja Nijemaca.
Njemačka evangelička crkva je proglašena za fašističku organizaciju i njeni su članovi žestoko progonjeni u poslijeratnom periodu. Evangelički biskup u Zagrebu, dr. Philipp Popp, osuđen je i likvidiran po nalogu prijekog suda, a imovina Njemačke evangeličke crkve je konfiscirana.
Anton Tafferner, pomoću tzv. Bonske dokumentacije, klasificirao je 54 jugoslavenska logora za Nijemce. Prva skupina od osam logora bila je koncentracijska po svojoj prirodi i najozloglašenija, i kroz njih je prošlo i umrlo na desetke tisuća ljudi. U tu skupinu uvrstio je Molin, Veliku Kikindu, Kruševlje, Gakovo, Knićanin, Mitrovicu, Jarek i Krndiju.
U Pančevu su partizani masovno silovali i zlostavljali mlade Njemice, a par stotina ih je likvidirano nakon što su se među partizanima proširile spolne bolesti.
Imanja Nijemaca podijeljena su, što je vidljivo po popisu iz 1948. godine, tako da su 71,97% kolonista činili Srbi, čak 17,80% činili su Crnogorci, svega oko 5% Makedonaca i jedva 3% Hrvata. Broj Muslimana i Slovenaca bio je mizeran, ispod 1%, među novopridošlim kolonistima u Slavoniji i Vojvodini.
Mržnju prema vjeri i svemu vezano uz vjeru usadili su komunisti jer su htjeli zamijeniti vjeru komunističkom ideologijom, a Katoličku crkvu Komunističkom partijom. Tito je izigravao boga kojemu se i dan danas idu klanjati, slaviti i moliti u Kumrovec!
Kako im to nije uspijevalo pobili su 663 svećenika i 30 časnih sestara, kao što sam već navela u tekstu.
Komunisti i njihovi sljedbenici, iz mržnje prema vjeri koju nisu uspjeli zamijeniti, sada ne mogu više ubijati fizički, ali i dalje pokušavaju degutantnim tekstovima, svakakvim tiradama, neprimjerenim rječnikom, vrijeđanjem, ponižavanjem i gaženjem ljudskog dostojanstva vjernike ubijati psihički, kršeći pri tome njihova ljudska prava o slobodi izbora i slobodi vjeroispovijesti.
Jadni su i bijedni rugajući se vjernicima, a oni vjeruju Titu, slave ga i klanjaju mu se kao božanstvu, iako je dokazano da je bio zločinac.
Rugaju se i kritiziraju svećenike da ne žive moralno, da su pedofili i da troše crkveni novac za svoje potrebe, a ne priznaju da su Titovi komunisti opljačkali imovinu Židova, Talijana i Nijemaca koje su pobili ili istjerali iz Jugoslavije, da su nametali i danas nameću komunističku ideologiju kao jedino pravednu i jedino moguću.
Optužuju svećenike za pedofiliju, a oni su ubijali bez milosti žene i djecu. I danas broje veliki borci za ljudska prava i prava žena koliko žena ubiju godišnje, a ne spominju koliko žena i koliko djece je ubijeno u velikosrpskoj agresiji 1991-1995.
Ne spominju koliko žena i djece su komunisti ubili nakon rata 1945-1948 na Križnom putu i u logorima smrti od gladi, žeđi i bolesti.
Puno toga bi se još moglo nabrojiti, ali i ovo daje sliku pokvarenosti, zla i mržnje komunizma! Komunistička partija htjela je izigravati Boga, zamijeniti vjeru u narodu, ali nije uspjela!
Jugoslavija je propala, komunizam je totalno promašen, a vjera i Katolička crkva su opstale usprkos masovnom ubijanju svećenika i časnih sestara!
Stoga vas pozdravljam s Bog i Hrvati!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Piše: Ivo Josipović
Gđo Benčik, ma, mislim si, može li se na nesuvislosti pokušati odgovarati suvislo. Tim prije jer sam vam već prije pokazao da ste indoktrinirana neznalica i ignorantica. Dobro je da niste napisali nikakvu, pa makar i bezvrjednu i manipulativnu knjigu. Sudeći po ovome što pišete samo bi takvu i mogli napisati.
Vidim, vi i cijela grupa ustašića ste se uzrujali na stari hrvatski pobjednički pozdrav, SFSN. Neka, i treba, barem da ne spavate sa snovima propalog ustaškog projekta.
Iza komunističkog (našeg, ne korejskog ili staljinovog) nije ostalo sjećanje na odsustvo demokracije i političkih sloboda. Ostalo je sjećanje na neke zločine. Ali je ostalo i sjećanje na pobjedu nad fašistima (uključivši izdajnike ustaše) i na kasniji ozbiljan razvoj, obrazovanje dostupno svima, prava radnika, dostupnost zdravstva, tvornice kakve danas, na žalost, više nemamo. Razgrabili ih i upropastili ‘domojubi’.
…Naš je socijalizam, koliko ga je god vrijeme pregazilo, ostavio hrvatskom društvu ideju socijalne pravde koju i suvremena Hrvatska prihvaća, iako ne uvijek s uspješnim rješenjima.
Iza ustaša je ostao samo zločin i ništa više. Ono što vi nazivate povijesnim i društvenim činjenicama koje su javne i opće poznate, reducirana su, selektivna i ideologizirana (zla) povijest. Neću vam opet objašnjavati o vlasti, zločinima i povijesnom kontekstu koji vi uporno izbjegavate. Niti ću vas podsjećati da gotovo da nema u svijetu, posebno u vrijeme rata, vlasti koja nije činila zločine (što naravno ne opravdava one komunističke!). A vi vidite samo te zločine.
I nemojte glumiti antifašisticu i pozivati se na rodbinu. Vaša je pozicija vrlo jasna: proustaška. Čak su i crkve (naravno, i katolička) činile nezamislive zločine: poticale ratove, spaljivale ljude na lomačama, provodile torturu…
Ali, gledajući povijesni kontekst mnoge od tih vlasti pa i crkava vrednujemo pozitivno zbog onog dobrog što su ostavili čovječanstvu, a ono loše znamo, ali i razumijemo u povijesnom kontekstu. Ustaštvo nije ostavilo baš ništa pozitivnog.
Opet se selektivno pozivate na različite pravne, političke I povijesne izvore. Legendarno je vaše ‘razumijevanje’ hrvatskog Ustava, koje ste u ovom zadnjem pamfletiću ipak ispustili.
Neću vas više pozivati da konzultirate općepriznate svjetske enciklopedije, kad već ne želite potražiti ozbiljne knjige koje govore o povijesti. Vi to ne želite jer ne podržavaju vašu ‘istinu’. One ne daju crno-bijelu sliku povijesti, nemam je ni ja.
Jedino na čemu inzistiram, a vi inzistirate suprotno, je da je antifašizam (partizani) bio na pravoj strani povijesti, ustaše na krivoj. I kad već govorite o činjenicama, činjenica je da je velika većina Hrvata bila na strani antifašizma i partizana. Činjenica je i da demokratski svijet cijeni hrvatske partizane a prezire ustaše. I po tome, antifašizam ima pozitivnu ocjenu povijesti, ustašluk negativnu.
Ni poratna povijest nije crno-bijela, i nju treba gledati u povijesnom kontekstu, ne opravdavajući one koji su činili kakve zločine. Takvih je bilo, ne samo u komunističkim zemljama, nego i u onim koji se diče demokracijom.
Zločin je bio i terorizam kojim se, eto i danas, hvale neki koji misle da su se njime borili za Hrvatsku. Baš je bilo domoljubno stavljati bombe uokolo i ubijati nedužne ljude! Ali, to prelazi okvire ove naše mini-rasprave.
Možda vaša istina, ustašoljubni nauk, ima prođu u krugu ustašića koji, ne znam zašto, na silu uvlače u svoj internetski krug i one koji ne dijele njihovo mišljenje i ne žele čitati njihove budalaštine. Valjda misle da time čine neki truc. Meni ne, osim što se zgražam nad takvim bezobrazlukom.
Čak me ove davorije Paveliću, Juri, Bobanu, Luburiću, ponekad i zabavljaju svojom glupošću. Istina je, vi ste pismeniji od ostatka ekipe, I više ste literature pročitali. Trudite se, no ne ide vam. Zato jer niste ništa pametniji od ostalih ustašića ni manje zaluđeni propalom ideologijom.
I nemam ideju da vas prosvijetlim. Znam da to nije moguće. Zapravo, pitam se ima li ova povremena simultanka s ustašoidima ikakva smisla. Vjerojatno nema. Zato i ne reagiram uvijek i odmah, čim netko poput vas zabaljezga nešto na internetu.
Nekada ne reagiram uopće, što je možda najboji izbor. Zato vas još jednom, možda zauvijek, kao i sve ustašiće pozdravljam starim hrvatskim pobjedničkim pozdravom, znate kojim: SFSN!
Piše: Lili Benčik
Josipoviću, vaš pozdrav prije svega nije stari hrvatski pozdrav, već jugo-komunističko zločinački pozdrav koji je iza sebe ostavio za Hrvate veliki krvavi trag 1945. i 1991. godine. Hrvatski branitelji su ga potukli 1995. pa je nestao skupa s vašom propalom Jugoslavijom i komunističkom ideologijom.
Mi se, naravno, nikada nećemo približiti po stavovima jer su potpuno oprečni, po staroj hrvatskoj poslovici koja u više varijanti glasi: “Ja drumom, vi šumom” ili “Ja u kope, vi u špade” (ako poznate karte za briškulu i trešetu).
Vama je svaki Hrvat, vjernik i domoljub po klišeju ustaša, kao i velikosrbima i eks Jugoslavenima iako na pr. nije imao nikakva dodira s ustaštvom! Po tome ste i postali predmet sprdnje u javnosti.
U privitku vam šaljem primjere i pozdravljam s povijesno dokazanim starim hrvatskim pozdravom BOG I HRVATI, koji je opstao i povijesno je tisuću godina stariji od vašeg propalog SFSN!
Naime Bog i Hrvati potječe iz 7. stoljeća kada je Sv. Papa Agaton (678-681) sklopio s Hrvatima prvi međunarodni mirovni ugovor. U svome djelu ‘De administrando imperio’, bizantski car Konstantin Porfirogenet, koji je kao suvremenik prvoga hrvatskog kralja Tomislava ( 912.- 959.), je napisao:
“Hrvati poslije krštenja postaviše vlastoručni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleše sv. Petru da nikada neće provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati, već da će radije živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. A od Pape su za to dobili molitvu (obećanje) da će se za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, učenik Kristov, obdarit će ih pobjedom.”
Koliko su ispunili tu zakletvu vidi se iz povijesti! Hrvati nisu nikada bili osvajači, uvijek su branili svoja ognjišta i svoj dom. Točno po Isusovom govoru na Maslinskoj gori: “Blago mirotvorcima, jer će se zvati Božji sinovi! (Mt 5,9).” Zato su primili i naročitu Božju zaštitu, pa su se kroz svoju tešku povijest, na povijesnim vjetrometinama, udarani i potiskivani sa svih strana, zahvaljujući vjeri i Katoličkoj crkvi, ipak uspjeli održati kao narod sve do danas.
Ne zahvaljujući SFSN, nego povijesno zahvaljujući pokrštavanju i vjernosti Katoličkoj crkvi preko koje smo postali dio europskih naroda, jer smo i kao narod počeli proživljavati kršćanski misterij koji je svojim bogatstvom posvetio tolike hrvatske sinove i kćeri, a onda podigao brojne Crkve koje su postale najtrajniji i najrječitiji svjedoci naše duhovne kulture.
Nigdje na svijetu nema 10 velebnih Kalvarija kao u Istri gdje su se Hrvati prvi pokrštavali i koji su zahvaljujući istarskom katoličkom svećenstvu opstali, sačuvali svoj jezik i identitet.
Čak je Kalvarija u Sv. Petru u Šumi ugrađena u Kružni tok! Ne zahvaljujući Titu i komunizmu, a ni SFSN, nego Bogu i vjernom svećenstvu koje je poteklo iz hrvatskog naroda u Istri i živjelo s narodom.
Kao što sam već pisala, Tito nije uspio postati bog, iako mu se vi i vama slični i dan danas klanjate i slavite ga.
Ah da, pokušao je on i prekinuo diplomatske odnose s Vatikanom 1952. zbog Nadbiskupa Alojzija Stepinca kojega je Papa imenovao Kardinalom, a Tito od njega tražio da se odrekne Vatikana!?
S obzirom na to da komunistički režim nije u tome uspio, a bez obzira na niz represivnih mjera koje je poduzimao (zatvaranja i ubijanja svećenika, osude i zatvaranje nadbiskupa Stepinca, izbacivanje vjeronauka iz državnih škola, zabrane crkvenog tiska, oduzimanje crkvene imovine i sl.) pokušao je razbiti jedinstvo Katoličke crkve osnivanjem staleških svećeničkih udruženja uz pomoć svećenika sklonih režimu i drugih svećenika koji su podlegli političkom pritisku ili su pridobijeni raznim povlasticama.
Kada su biskupi, uz potporu Vatikana, zabranili osnivanje tih udruženja i uključivanje svećenstva u njih, Tito je optužio Vatikan za miješanje u unutarnje stvari Jugoslavije i prekinuo diplomatske odnose s Vatikanom da bi se na kraju pragmatički ipak otišao pokloniti Papi Pavlu VI u Vatikan 29. ožujka 1971.
Tako komunistička ideologija nije uspjela zamijeniti vjeru! Komunistička partija Jugoslavije nije uspjela zamijeniti Katoličku crkvu.
Stoga iako sam sigurna da je vaše znanje o vjeri i Katoličkoj crkvi nakaradno: “Stigla svježa bunika” (kao reakcija na propovijed biskupa Barišića) što nije uspio popraviti ni vaš savjetnik za vjerska pitanja Stjepo Stephen Bartulica, pozdravljam s BOG I HRVATI!
Piše: Ivo Josipović
Gđo Benčik, baš nemate duha, ne razumijete čak ni ovu blagu ironiju s parafrazom jednog drugog ne-hrvatskog pozdrava, znate kojeg, gadi mi se i citirati ga. Dakle, zaista, SFSN nije stari, ali je hrvatski pozdrav, za razliku od onog drugog to je i pobjednički pozdrav. I njime je pozdravljalo puuuuno više Hrvata nego s onim drugim, navodno hrvatskim pozdravom.
Što se tiče ovih karikaturica, simpatične su. Ima ih još, raznih. Nisu neko umjetničko djelo, ali dobro reflektiraju i moju politiku, ali i komplekse ustašića (kakvih u ovoj grupi ima puno), koji ovdje u prepisci ‘viču’ da su ponosni ustaše, a onda tvrde da ustaša nema pa se, kao, rugaju s mojim tezama o ustašluku.
Evo, ustašićima koji žive u inozemstvu, posebno u Njemačkoj i Austriji preporučam da odu na neki prometni trg i ponosno zaviču da su ustaše, uz prigodno urlanje onogZDS!
Čitam nastavak besmislica koje pišete o povijesti. Da, puno ste toga pročitali, selektivno, ili bez ikakva razumijevanja. Suze su mi od smijeha navrle kada ste konstatirali da se hrvatstvo u Istri u i nakon rata sačuvano zahvaljujući svećenicima, valjda i molitvi.
Nikako ne umanjujem doprinos nekih vrlo zaslužnih svećenika za očuvanje hrvatstva, posebno onih, nije ih bilo malo u Istri, koji su surađivali s partizanima. Na žalost, bilo je, posebno u drugim djelovima Hrvatske a i u BiH, puno i onih koji su se bili uortačili s ustašama, pojedini čak i s oružjem u rukama. Neki su to skupo platili teškim stradanjem.
Vaše viđenje Titova posjeta Papi naprosto je smiješno, uopće ne znam kako bih o tome s vama bilo moguće ozbiljno raspravljati. Puno ste pročitali, sve znate a apsolutno ništa ne razumijete. Da li zato što ne možete razumjeti, ili zato što nećete razumjeti, ne želim suditi.
Konačno, u prilog teze za se od fašizma hrvatsvo u Istri obranilo molitvom, evo i jedne recentne poveznice iz Otporaša:
I na kraju, neizbježni stari hrvatski pozdrav, SFSN!
Piše: Lili Benčik
Ma g. Josipoviću, vi ne možete shvatiti ni prihvatiti da je vaše mišljenje i vaš svjetonazor samo vaš. Ne razumijete pojmove pluralizma i demokracije, nego na ovoj mail listi namećete vaše mišljenje kao jedino moguće i jedino ispravno. E nije! Svi imamo jednako pravo na svoje mišljenje.
To pravo utvrđeno je Općom deklaracijom o ljudskim pravima koja je usvojena i proglašena od Opće skupštine UN Rezolucijom 217 A (III), 10. prosinca 1948.
Članak 18. Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje poučavanjem, bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredima.
Članak 19. Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.”
Ta prava ugrađena su i u Ustav RH.
A vi tu nama namećete svoje jedoumlje??? To jednoumlje vas određuje! Vi ne možete van toga ništa drugo odgovoriti! Vama nikakve škole ni doktorati nisu i neće prosvijetliti mozak da prihvatite različitosti.
Vi se hranite ustaštvom, što bi vi uopće odgovorili da nemate ustaštva? Pa vi nemate nikakve druge argumente osim ustaštva.
EU Rezolucije i Deklaracije uopće ne komentirate, vi samo po ustaštvu. To je je tako jadno, ispod svakog nivoa jednog doktora znanosti. Ustaštvo vam je poštapalica i jedini argument. Postali ste ridikul s tim ustaštvom, sprdaju se s vama.
Uostalom i vaš komunizam izjednačen je s ustaštvom po Rezoluciji EU Parlamenta od 19.9.2019. tako da pljujući po ustaštvu, pljujete i po sebi, kada su izjednačeni.
Članak 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi.
E da što se tiče Istre pokazali ste da pojma nemate ni o ulozi svećenstva ni o povijesti Istre. Tvrditi da je istarsko svećenstvo sačuvalo hrvatski identitet Istre – molitvom je čisti diletantizam! Pa to vi ni ne možete znati jer je vjera za vas nepoznanica.
Istarsko svećenstvo je poteklo iz naroda, živjelo s narodom, radilo s narodom, podučavalo narod, oplemenjivalo ga, pomagalo materijalno i tješilo moralno. Da, između ostalog, i službom Božjom na hrvatskom, a ne na talijanskom jeziku.
Ne dopire to do vaše svijesti, vaše vas jednoumno shvaćanje svijeta sputava u razumijevanju drugih i drugačijih ljudi od vas!
Ja ne da razumijem, nego znam, starija sam od vas i teško živjela u komunizmu za razliku od vas pripadnika komunističke elite koji ste sve dobivali na pladnju, a ja sam se za sve sama izborila.
Mene roditelji nisu mogli školovati, studirala sam uz rad i obitelj i plaćala izvanredni studij. Stan nisam dobila nego smo si ga sami svojim rukama napravili!
Nećete nikada ni razumjeti, jer moj svijet nije vaš, a ni vaš nije moj! Zbogom g. Josipoviću s Bog i Hrvati!
Piše: Ivo Josipović
Vi meni govorite o nametanju mišljenja!? Pa jeste li vi pri sebi! Na silu ste me uključili u ovu grupu, molio da me isključite. A vi? NE! Drvit ćemo svoje ustaške budalaštine tebi u truc! Da te preobratimo. E, NEĆETE! Na svaku vašu, doći će moja. Pa recite, nisu li pluralizam i demokracija to da slobodno iznosim i ono što se vama ne sviđa? Ili su pluralizam i demokracija na silu i protiv njegove volje nekome ulijevati ustašku pamet u glavu.
P.s. Baš ste zgodni kada tvrdite da je EU izjednačila antifašiste i ustaše. Ovo je zaista za antologiju gluposti!
Piše: Lili Benčik
Evo naš prikopametan, bivši prešidente ne zna za sadržaj Rezolucije EU Parlamenta od 19.9 2019. Nakon 5 godina nije za nju čuo, kao ni vladajuća bulumenta, jer im je to ustvari lustracija pa je ignoriraju.
Zamislite izjednačava sve totalitarne režime, a po njemu Jugoslavija nije bila totalitarna diktatura. Jer jugo-komunisti nisu bili komunisti, oni su bili antifašisti, bla, bla, bla…
https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))….
B. budući da su prije 80 godina, 23. kolovoza 1939., komunistički Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisale Ugovor o nenapadanju, poznat kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegove tajne protokole u kojima su podijelili Europu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između svoja dva totalitarna režima, otvorivši tako put za izbijanje Drugog svjetskog rata;
C. budući da je, kao izravna posljedica pakta Molotov-Ribbentrop, uz nacističko-sovjetski Sporazum o prijateljstvu i demarkaciji koji je uslijedio 28. rujna 1939., Republiku Poljsku prvo napao Hitler, a dva tjedna kasnije i Staljin, čime je ta zemlja lišena neovisnosti, a poljski narod suočen s nezapamćenom tragedijom; te da je komunistički Sovjetski Savez 30. studenog 1939. započeo agresiju na Finsku, a u lipnju 1940. okupirao i pripojio dijelove Rumunjske (teritoriji koji nisu nikad vraćeni) te pripojio nezavisne republike Litvu, Latviju i Estoniju;
D. budući da su nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke europske zemlje mogle provesti obnovu i započeti proces pomirenja, dok su druge europske zemlje ostale pod diktaturom, a neke i pod izravnom sovjetskom okupacijom ili utjecajem, još pola stoljeća te su im sloboda, suverenitet, dostojanstvo, ljudska prava i društveno-gospodarski razvoj i dalje bili uskraćeni;….
2. naglašava da je Drugi svjetski rat, najrazorniji rat u povijesti Europe, započeo kao neposredni rezultat zloglasnog nacističko-sovjetskog Sporazuma o nenapadanju od 23. kolovoza 1939., poznatog i kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegovih tajnih protokola, u kojima su ta dva totalitarna režima sa zajedničkim ciljem osvajanja svijeta podijelila Europu u dvije zone utjecaja;
3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
4. izražava svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teške kršenja ljudskih prava, pobrinuli se da ih se iznese pred sudove i zajamčilo da se takvi zločini više nikada ne ponove; naglašava važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez sjećanja ne može biti pomirenja te ponavlja svoj ujedinjeni stav protiv svakog oblika totalitarne vlasti, bez obzira na njezinu ideološku pozadinu;
18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i što otvara put iskrivljavanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
To je u kraćoj verziji, tko želi ima poveznicu, pa može pročitati cijelu Rezoluciju.
Tek toliko za ‘antologiju gluposti’.
Piše: Ivo Josipović
Ne samo da je znam, nego je, za razliku od vas, i razumijem.
Vjerojatno se nastavlja i dalje…….
Udruga Hrvatski Ratnik
Odgovor Hodak Mariji:
Da je OTAC DOMOVINE, inače povjesničar nad povjesničarima, imao iole državničke mudrosti, koliko je imao vremena u svom “pontifikatu”, tada bi raskrinkao najogavniju obamu/LAŽOTINU, zvanu JASENOVAČKI MIT, kojom LAŽI, nas HRVATE po vertikali i horizontali
“pobjedničko koljčka BAGRA” u bivšem ratu od 1945/6., neprestano, poglavito danas udara po glavi..
Zašto OTAC DOMOVINE to učinio nije..?!
Ništa nije slučajno.
Nije to učinio stoga jer mu to niti na kraj pameti bilo nije!
Zato jer tada, između ostaloga, djeca ubojica, IZRODA, izdajica i zločinaca nad Hrvatima ne bi nikada poput LIGNJE, NAŠMRKANOG ili ustašoidno partizanskog Cigana, Anemičniog and company, imali priliku biti MONTIRANA na najviše pozicije…u 🇭🇷..
Nije to učinio stoga,
jer bi Hrvatska bila NEOVISNA DRŽAVA, imala bi proHRVATSKU vlast.
Da je samo TO učinio OTAC DOMOVINE, spasio bi mnoge branitelje, koji i zbog JASENOVAČKE LAŽOTINE dan danas dižu ruku na sebe..
Također, ne bi slušali ili čitali. STERILNA prepucavanja između dvoje frustriranih “pametnjakovića” i “mudrijaša”, čije “svađe” u konačnici idu u prilog sadašnjem KATASTOFALNOM stanju Hrvatske države, Hrvatske Nacije..
Davno sam mislio da povijest pripada povjesničarima za proučavanje, a nama za poduku kako stvarati bolju sadašnjost i uvjete za još bolju budućnost. Mislio sam da je ustaštvo kao najveća hrvatska sramota definitivno pospremljeno u prošlost i zaborav. Isto tako sam se nadao da smo sve naopakosti totalitarnog “komunizma” uz opravdanu osudu pospremili u zaborav. No aveti prošlosti, izgleda da su makar privremeno opet oživjele da bi pothranjivale jedne druge koristeći se štetočinskom politikom i upravljanjem aktualnih hrvatskih vlasti. Izgleda da će tek budućnost morati ovo sređivanje odnosa u društvu uzeti u svoje ruke ili te budućnosti kao Hrvati nećemo ni imati.
Narod koji ne poznaje svoju prošlost osuđen je na lutanje u budućnosti. Povijest je učiteljica života, da bi imali budućnost moramo poznavati svoju prošlost, raščistiti sve nedoumice i laži, i podvući crtu. Samo istina je bitna čak i ako je bolna.
Najžalosnije od svega ,je to što su ustašići birali ovu nakazu za predsjednika