Hrvatski Ratnik nikoga ne mrzi i ne psuje Boga ni svetinje
https://t.me/hrvatskiratnik [email protected]

Osvrt o hrvatskoj ratnoj povijesti i pokolju nad Zagrebom!

Objavljuje Hrvatski Ratnik

Nevjerojatno je koliko bogatu vojnu povijest imamo, ali je sramota da o tome jedva što znamo. I dok je naša vojna povijest razbacana po stranim muzejima, mi plaćamo da bi se Šerbedžija šetao Brijunima. Milijune bacamo na financiranje performansa Yugo-Yoge u Rijeci, na opskurno glasilo Srpske Novosti, na srpsko-četničku sektu zvanu SPC, na HAVC koji je sve samo ne hrvatski, na nevladine udruge koje…

I onda se čudimo zašto imamo to što imamo, potpuno pervertiranje ljudskih vrjednota gdje dobro prozivamo zlim, a zlo dobrim.

Sve države koje drže do sebe, njeguju i čuvaju svoju prošlost, imaju vojne muzeje. Na primjer, Njemačka ih ima 15, Francuska 30 itd. U pariškom baroknom kompleksu Les Invalides, zahvaljujući naporima bivšeg pukovnika NDH Josipa Aleksića (1902. – 2004.) postavljena je ploča posvećena hrvatskim postrojbama u Napoleonskim ratovima.

Josip Aleksić umro je u Zagrebu 2004. god. u 102. godini života. Hrvatska javnost nikad nije čula za njega. Toga nema na Wikipediji. U Zagrebu 26. svibnja 1941. osnovan je prvi hrvatski vojni muzej pod nazivom “Ratni muzej i arhiv”.

Tada je u više prostorija Ratnog muzeja i arhiva bila izložbeno postavljena veća zbirka naoružanja, vojnih odora, oklopa, ratnih stjegova itd. Izrađene su foto reprodukcije starih hrvatskih utvrda i zemljopisa. Napravljen je zapis o zbirkama i spomenicama hrvatske povijesti u inozemstvu.

Postrojba 45. Srpska divizija prva je ušla u Zagreb, a načelnik II. armije NOVJ, čiji je dio bila ta jedinica, bio je Beograđanin i Srbin Koča Popović koji je održao govor u glavnom gradu Hrvatske. Dolaskom Rankovićevih preobučenih četnika 8. svibnja 1945. u Zagreb, koji su zapravo bili pripadnici 45-te Srpske divizije s krajnjeg juga Srbije, te u okviru nje 20-te Srpske brigade i srpskih pripadnika Šeste ličke divizije, počinjeni su u svega nekoliko dana nevjerojatni pokolji nad Zagrepčanima i Zagrepčankama u kojima je ubijeno od 65-68 do 72 i pol tisuće građana Zagreba.

Rankovićevi i Kočini preobučeni četnici prije ulaska u Zagreb na kape su prišivali petokrake kako bi nesmetano činili zvjerstva i pokolje nad Hrvatima, Zagrepčankama i Zagrepčanima. Imali su popise svih osoba koje su namjeravali u Zagrebu likvidirati, pa su čim su u njega ušli samo prvog dana, 8. svibnja, likvidirali 11 tisuća stanovnika te su tako tijekom jednog tjedna poubijali 68 tisuća Zagrepčana i Zagrepčanki i 4 i pol tisuće ranjenika po zagrebačkim bolnicama, opljačkali su dokumentaciju i svo gradivo iz hrvatskog Ratnog muzeja i arhiva kao i iz svih drugih hrvatskih državnih ustanova i grada Zagreba.

Partizanima Hrvatima Zagrepčanima iz Hrvatske partizanske postrojbe koje je predvodio general Ivan Šibl nije bio dopušten ulazak u Zagreb, došli su tek nakon tjedan dana kada su mnogobrojni pokolji nad mnoštvom Zagrepčana počinjeni i kada su Rankovićevi i Kočini partizanski četnici u Zagrebu 1945. godine hrvatski ratni muzej namjerno opljačakali i raskopali.

Gdje je završila ta zbirka i na tisuće predmeta, i cijela arhiva koji su skupljani pod stožerom Ministarstva domobranstva? Gdje se u Srbiji skriva i čuva svekolika uredno i pregledno složena svakodnevna arhivska dokumentacija o zatvorenicima u NDH-škim zatvorima i logorima Jasenovcu i Staroj Gradiški, koju su srpski četnici, Ranković i Kočo, opljačkali i ukrali iz Zagreba. Gdje se nalazi?

Zna li možda što o tome današnja ministrica kulture Obuljen čije je ministarstvo prije nekoliko godina financiralo spomeničko postavljanje petokrake na iznimnom objektu od nacionalnog kulturnog i graditeljskog značaja u Rijeci?

Povijest nije ideološka pretpostavka. Hrvatsko kraljevstvo postojalo je od 6. do 12. stoljeća, više od pola tisućljeća protezalo se od Jadrana do Baltika. Kasnije su veći njegovi dijelovi bili integralni dio austro-ugarske monarhije.

Vojske te monarhije od 1620. – 1918. pobijedile su u 360 velikih bitaka. Broj dobivenih bitaka znatno je veći nego broj poraza. Na našu sreću ili nesreću drugi pišu o nama. Major-General, sir Joseph Yorke, piše 1758. godine o hrvatskom vojniku: “Žilav i hrabar narod, lojalan svojem vladaru i neumoran”.

Na žalost što danas uče hrvatska djeca u školama? Sigurno znaju tko je bombaš Boško Buha, a nikada nisu ništa čuli npr. o zrakoplovnom asu Mati Dukovcu koji je srušio 44 zrakoplova na ruskom bojištu. Tko piše naše školske udžbenike? Što se u njima uči?

Nastavlja se komunističko ispiranje mozga, djeca nam odrastaju na literaturi raznih falsifikatora, Hrvoja Klasića i Ive Goldsteina ili pročetničkih bezidejnih vucarala i lažova poput Dragana Markovine i Gorana Šarića, dok istinski povjesničari koji obznanjuju ono što trebaju – činjeničnu istinu – marginalizirani su. Naša se tragedija i brisanje kolektivne memorije nastavlja. Hrvatska ratna povijest nije počela sa “Sedam neprijateljskih ofenziva”.

Nevjerojatno je koliko bogatu vojnu povijest imamo, ali je sramota da o tome jedva što znamo. I dok je naša vojna povijest razbacana po drugim muzejima u svijetu, mi plaćamo da bi Rade Šerbedžija glumatao i šetao po Brijunima.

Milijune kuna doslovce bacamo na financiranje performansa Yugo-Yoge u Rijeci, na opskurno glasilo Srpske Novosti, na srpsko-četničku sektu zvanu SPC, koja posebno radi na rastakanju državotvornosti RH, zatim HAVC koji je sve samo ne hrvatski, na nevladine udruge koje od Vlade i primaju donacije koje se broje s nekoliko milijardi donedavnih kuna, tj. eura…

I onda se čudimo zašto imamo to što imamo. Potpuno pervertiranje ljudskih vrjednota gdje dobro prozivamo zlom, a zlo dobrom.

“Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?”

P.S. Protiv Hrvoja Klasića i njemu bliskih ideologijski obojenih suradnika, kao autora serijala o NDH koji obiluje lažima i glupostima, uskoro će biti podnesene tužbe kako bi se na sudu ustvrdilo radi li se o budalama ili o zlonamjernim plaćenim manipulatorima.

Autor: Josip Horvat

Udruga Hrvatski Ratnik

2 komentara
Ostavite vaš komentar

2 komentara
  1. Upravo sam zainteresiran što više saznati o povijesti Hrvatskog naroda. Kao dipl.pravnik kroz fakultet stekao sam dobro znanje glede povijesti. Pravna znanost je ideološki obojena komunizmom koju naši studenti, učenici svakodnevno konzumiraju te imaju iskrivljen pogled na povijest Hrvatskog naroda. Smatram da prije svega treba provesti lustraciju te provesti reformu školstva, kulture u duhu domoljublja i veličanja Hrvatstva. Sebe osobno smatram Hrvatskom nacionalistom jer svoju domovinu volim i ljubim. Ako je grijeh ljubiti svoje onda živim u grijehu. Svoju djecu sam naučio da vole svoju Domovinu…ZDS.