Piše: Josip Žgela
Pred koji dan su objavljeni rezultati jednoga studijskog istraživanja o nostalgiji za bivšom Jugoslavijom. Rezultati su takvi da je najveći postotak žalovanja za bivšom Jugoslavijom u Srbiji s AP Vojvodinom (81%), zatim u Bosni i Hercegovini (75%), Crnoj Gori (67%), Sjevernoj Makedoniji (61%), Sloveniji (45%), što je jako zanimljivo, a u Hrvatskoj (23%) te Kosovu najmanje (10%). Sada nam je jasnije otkuda svi ovi brojni problemi u Hrvatskoj…
Gledajući statistiku sada nam je jasnije otkuda svi ovi brojni problemi u Hrvatskoj. Sada vidimo i kako su Tuđmanove riječi bile surovo istinite o 15 ili 20% ljudi u Hrvatskoj koji se nisu pomirili s nastankom samostalne države Hrvatske.
I kako to da u Sloveniji ima duplo više ekvivalentne jugonostalgije, a nju se baš ne uvlači u ‘Regiju/Region’?! A trebalo bi puno više od Hrvatske, zar ne??? Ako idemo logičkim putem!
Stoga, da bismo se otrgnuli zlokobnosti ponovnog uvlačenja u ‘Zapadni Balkan’, ili ‘srpski svet’, valja po tko zna koji put ponoviti sljedeće činjenice o toj bivšoj zemlji ‘radnika i seljaka’ u ‘bratstvu i jedinstvu naših naroda i narodnosti’.
Protuustavna derogacija pokrajina
A one su sljedeće – ukratko iliti stožerno (temeljno, osnovno)! – Ustavom SFRJ iz 1974. to je bila Federacija osam federalnih jedinica od kojih šest republika (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija i Makedonija) te dvije pokrajine (Vojvodina i Kosovo).
Ove zadnje dvije, tj. Vojvodina i Kosovo, premda pokrajine bile su u rangu republika. Stoga, zapravo Hrvatska nije graničila sa Srbijom već s Vojvodinom. I to je bila jedna od stožernih stavki mira i za mnoge, uvjetno rečeno, ekonomskog prosperiteta te savezne Federacije od ‘Triglava do Đevđelije’.
Protuustavnim derogiranjem tog visokosamostalnog statusa Vojvodine i Kosova, te upada u monetarni sustav savezne države (Narodne Banke Jugoslavije), otimanjem hrvatske imovine u Srbiji i Vojvodini, poput poslovnica INA-e, prije toga preustrojem vojnih oblasti u okviru JNA, demonstracijom sile po vojvođanskim ulicama i trgovima sa smrtno stradalima (njih dvanaestak ili već koliko ih je bilo), kukavičjim držanjem komunista iz bratskih republika prema sestrinskoj Vojvodini i sl., je bio uvod u raspad Federacije na saveznom nivou.
Memorandum SANU iz 1986. je bila objava rata a ‘antibirokratska revolucija’ zapravo njegov početak. Nakon vojvođanskog i kosovskog rukovodstva na sličan način je palo i crnogorsko, te umalo i bosanskohercegovačko rukovodstvo.
Oružana agresija i ‘srpski svet’
Nakon toga, kada nije više moglo ‘mirno’, krenule su one druge bitke, koje nisu bile isključene, odnosno oružana agresija.
Bogu hvala, Srbija je u općem smislu poražena i jedina je izišla nakon raspada Jugoslavije umanjena teritorijalno za oko 14% ukupne površine.
Sada se opet sa strane Srbije pokušava revanš u vidu agende ‘srpski svet’. Ovoga pute treba do kraja inzistirati da službeni Beograd ispuni obećanje iz 1992. dano u Londonu prilikom održavanja Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji glede vraćanja autonomije Vojvodini koju je imala po spomenutom Ustavu iz 1974., pa i davanje autonomije bivšem Novopazarskom sandžaku, na što je Beograd pristao u Daytonu 1995.
U obzir dolazi i osamostaljenje Vojvodine i bivšeg Novopazarskog sandžaka pa i drugih dijelova uže tj. prave Srbije, pa i disolucija same Srbije ako bude neophodno.
O položaju hrvatskog naroda
Analogno tome, ukoliko se i dalje budu kršila i u praksi derogirala prava Hrvata kao jednog od triju konstitutivnih i državotvornih naroda u Bosni i Hercegovini onda bez odgode slijedi i početak realizacije osamostaljivanja, ili dizanja na viši stupanj, autonomije većinskih hrvatskih kantona, odnosno županija, Hercegbosanske, Zapadnohercegovačke i Posavske, ali i oživljavanje današnje neslužbene regije s većinskim hrvatskim narodom tj. Republike Herceg-Bosne u okviru BiH.
Dakako da treba drastično poboljšati položaj hrvatskoga naroda i u Vojvodini, Boki i ostatku bivše Jugoslavije, ali osobito i u Sloveniji gdje naši Hrvati trebaju biti priznati zasebnom nacijom sa zajamčenim mjestima u tamošnjem parlamentu i s financijskom potporom službene Ljubljane njihovim institucijama i ostalim ustanovama.
Napomenuti je da je upravo zbog kršenja prava Albanaca na Kosovu ono, kao odgovor na sve to, krenulo putem slobode i samostalnosti, što je i ostvareno.
Pa, slijedimo tu nit!
Živjela Hrvatska! Sloboda Herceg-Bosni!
Za Hrvatski Dom! Budimo budni i spremni!
Udruga Hrvatski Ratnik
“lustriral” smaknućem Titov đeneral Antu Paradžika, Kraljevića i drugove … nu nije “lustriral” tako niti jednoga komunjaru
Franjo govorio uz OLUJU 1995 g. dao je intervju ” U HR 1/3 nije željela i ne želi HR državu” što je istina, dobro govorio ali TRAGEDIJA ta da nije ništa radio na tome da taj smrad od 1/3 LUSTRIRA ili zakonom (pa neka lustracija i njega zahvati) time bi bio velik kao čovjek i državnik , jer bitnija je HR nego on ali kad se on izdigao iznad HR naroda i države ili da ih lustrirao na način kao je lustrirao političke protivnike pa je bilo na punktu u Sesvetama zato imao domovinu ali ne i državu jer s njom vladaju ABOLIRANI od Franje i također pošteđeni od lustracije i tu je TRAGEDIJA )