Piše: Miro Perković
Naš narod je čudo. U Domovinskom ratu smo praktički goloruki pobijedili treću vojnu silu u Europi, iako nam nitko nije davao nikakve šanse. I kao pobjednici u ratu, u miru smo sve izgubili, dali smo beštijama i dezerterima da nas vode i upravljaju našom domovinom. I upravljaju oni, ali ne u interesu hrvatskog naroda. Gaze nam svetinje, zabranjuju obilježja i pozdrave legalnih oružanih snaga iz Domovinskog rata…
Ratni zločinci slobodno, u inat svojim žrtvama, šetaju Hrvatskom, a profesori nam uče djecu kako je kuna ustaški novac, i kako su se, u tom nekom oružanom sukobu, sukobili tamo neki primitivci koji su rušili ‘najbolju državu na svijetu’ i neki pobunjenici koji su ju branili.
I mi, bar većina nas, to šutke prihvaćamo, pa čak i sami hrvatski branitelji, ratni veterani, uključujući i same pripadnike postrojbi HOS-a.
Na velika vrata nam uvode rodnu ideologiju, otac i majka preko noći postaju roditelj 1 i roditelj 2.
Za Novu godinu na glavnom zagrebačkom trgu jedva da si mogao vidjeti Hrvata, tu i tamo ponekog ljevičara, odnosno ljevičarku koja trese guzicom na pjesmu riječke leftardske grupe Let 3 ‘Riječke pi*ke’, i koja sva izvan sebe otkrije da je tamo neki čudni mali ljudi, više njih, šlataju po guzi, a onda dolazi otrežnjenje… Dvije ljevičarke postale normalne osobe!
Ali što reći kad znamo da je do konca 1990. 97.000 članova SKH, praktički preko noći, ušlo u HDZ i zacrvenilo taj isti HDZ koji je danas ljeviji od samog SDP-a…
Stoga danas donosimo komentar Ivice Ursića koji najbolje oslikava stanje duha našeg naroda…
Postoji jedan narod koji gine za slobodu, a onda se bez borbe odriče slobode.
Postoji jedan narod koji ruši komunizam, a onda bira na vlast komuniste.
Postoji jedan narod koji se obrani od agresora, a onda dopušta da mu agresor određuje način života.
Postoji jedan narod koji se diči svojim kršćanstvom, a u isto vrijeme legalnim održava pobačaj.
Postoji jedan narod koji tjera svoje ljude iz domovine, a prima strance jer su jeftinija radna snaga.
Postoji jedan narod koji demografski izumire, a na vlast dovodi one koji su za kulturu smrti.
Postoji jedan narod koji dopušta da mu se gaze sve svetinje…
Postoji jedan narod koji je prodao i ponos i dostojanstvo…
Postoji jedan narod… u biti – ‘ne postoji’!
Autor: Ivica Ursić/facebook
Udruga Hrvatski Ratnik
Kako je moglo doći do ovoga što nam se događa- pitam se svakodnevno? Da li su Hrvati stvarno nesposobni voditi vlastitu državu i narod? Toliko pitanja, a nema odgovora. Moje mišljenje je da smo dugo, dugo bili pod tuđinskom vlašću i da stvarno nismo dorasi voditi državu. Dozvolili smo 1918 , 1945 , 1995 zar stvarno ništa nismo naučili? Do kuda ide ta strpljivost, tolerancija, opraštanje i poznata izreka-“Biti će bolje” – NEĆE ako i dalje ostanemo isti i ako svaki pojedinac neće učiniti ma i najmanju sitnicu da Hrvatska opstane. Ne činiti ništa je isto grijeh i zločin.
Stvorili državu u ratu,a u miru je izgubili od jugoslavena,udbaša,lopova;molimo Boga jer on je sa nama,jer krv prolivena nije uzaludna,ona vapi istinu,i dokle god ne posložimo 2-i svj.rat i domovinski rat,nećemo imati mira,jer krv i kosti vitezova vapije za pravdom,istinski Hrvat mora biti na čelu Hrvatske!
Mi Hrvati znsli smo sr organizirati u borbi protiv srpsko-crnogorskog agresora i ova generacija se je na tome istrošila, emotivno, fizički. materijalno, ekonomski i moralno. No dolaze mladi Hrvati koji će uskrsnuti našu posrnuli Hrvatsku i vratiti ju na pot boljitka! Ne klonite duhom!
Dragi profesore, nismo mi klonuli duhom i nikad nećemo, osobito mi koji smo dragovoljci i sudionici Domovinskog rata, samo gledamo situaciju u kojoj se nalazimo i ljude koji nam vode i uništavaju Domovinu i uopće nam se ne sviđa to što vidimo i u kom smjeru se kreće naša Domovina.
Od pamtivjeka je poznato da hrvat zna da se izbori za svoju slobodu, ali ne zna s njom da upravlja. I točno je da ne postojimo, jer sve što smo cijenili i poštivali, dozvolili su da nam uzmu i sad nam sudbinu kroji EU.
Otkud Vam to “od pamtivjeka je poznato”, gospođo Vesna!? Kome je poznato? Podsjetit ću Vas, ako ste znali a u što sumnjam, da su Hrvati najstariji živi narod na svijetu, da su imali nekoliko svojih velikih kraljevstava među kojima Mitani, Hurwuhe Ehilaku, Veliku Horvatiyu koja se protezala od Crnog mora do Tise i Baltika, da smo Slavenima dali jezik, kulturu (Stanislav Hosius) i državnost svojim većinskim odlaskom iz države kojoj je glavni grad bio Krakov, te na sadašnjem tlu, da bi Rim tj. Crkvu zaštitili od upada Avara a zbog čega smo dobili naziv ANTEMURALE CHRISTIANITATIS, stvorili državu koja se prostirala od Trsta do Otranta i Dunava! Trst je do 1945-e imao 75% hrvatskog stanovništva! U tridesetogodišnjem ratu Hrvati su bili najžešći ratnici a Skandinavci, “veliki ratnici” vikinzi i danas imaju strah od Hrvata i Petra Krešimira IV Velikog i njima straše neposlušnu djecu! Istina je, od Pacta Convente, zbog političkih spletki potpali smo pod tuđi utjecaj od kojeg se ni danas nismo oslobodili ali na koncu, to je manje od tisuću godina u višetisućljetnoj povijesti Hrvata pa smo ipak uspjeli zadržati državnost i domoljublje koje će nas ipak na kraju spasiti i izvući iz jame u koju smo ne svojom krivicom upali! Samo, ne treba potpadati pod neprijateljsku propagandu i imati vjere u Hrvate protiv kojih se vodi nesmiljeni rat svim sredstvima jer smo od Svevišnjeg stvoreni, Ratnici Sunca i Sunčev narod!
Bog i Hrvati!