Posted by Hrvatski Ratnik
“Naš sin je začet silovanjem na poslovnom putu, a suprug mi je pomogao donijeti odluku za život!“ Moj sin je možda začet nasiljem, ali se pretvorio u Božji dar, predivan dar koji je ispunio pukotinu u našoj obitelji za koju nismo znali da postoji. On nas je učinio potpunim. Zbog pritiska, koji su na mene vršili liječnici nagovarajući me na pobačaj, sam progledala. Toliko puta su mi rekli kako je pobačaj jednostavan i kako ću nakon njega brzo nastaviti sa životom…
“Naš sin je začet silovanjem na poslovnom putu, a suprug mi je pomogao donijeti odluku za život!“ Moj sin je možda začet nasiljem, ali se pretvorio u Božji dar, predivan dar koji je ispunio pukotinu u našoj obitelji za koju nismo znali da postoji. On nas je učinio potpunim.
Toga siječnja sam bila na poslovnom putu i odsjela sam u jednom malom hotelu. Inače sam mnogo opreznija, ali toga dana je bilo toliko vjetrovito i snježno, da nisam mogla čuti njegove korake iza sebe, pa čak i da je glasno stupao.
Sve se dogodilo tako brzo. Otvorila sam vrata, okrenula se da ih zatvorim i odjednom ispred sebe ugledala velikog muškarca. Moj prvi instinkt nije bio strah, nego potpuna zbunjenost.
Muškarac me je odmah udario u lice. Ne sjećam se da me je odvukao iz sobe, ali su me kasnije pronašli na stepeništu. Možda sam pokušala otići po pomoć. Srećom, nalazi nakon silovanja su bili negativni. Nisam dobila HIV, gonoreju, klamidiju, sifilis ili bilo koju drugu spolnu bolest. Bog je milostiv!
Sljedećeg mjeseca sam počela raditi na kruzeru. Ubrzo sam oboljela do dizenterije, a kako mi antibiotici nisu pomagali, otišla sam na pregled u bolnicu u kolumbijskom gradu Cartagena. Zabrinuti zbog crijevne opstrukcije liječnici su me poslali na ultrazvuk koji je pokazao da sam trudna. Kakvo Valentinovo!
Kada sam se vratila na kruzer brodskim liječnicima sam ispričala skraćenu verziju svoje priče. Ubrzo je počela vrlo agresivna kampanja tijekom koje su me liječnici i sestre nagovarali na pobačaj. Govorili su mi kako će mi biti lako pobaciti i početi iz početka. Lako!?!
Tog tjedna sam često pričala sa svojim mužem. Preko telefona sam mu priznala da sam trudna, a on je mirno rekao: “U redu je. Sve će biti u redu”. Bila sam u potpunom šoku: “Kako misliš da će sve biti u redu?”. Moj predivan muž je odgovorio: “Mi to možemo. Zajedno ćemo proći kroz ovo. Ja volim djecu. Nakon ove ćemo imati još djece. Ovo je predivan dar koji je nastao iz nečega užasnog. Mi to stvarno možemo.”
Zahvaljujući njemu i ja sam se počela radovati novom životu koji je treptao ispod mojeg srca. Nova ljubav je preplavila svaku strepnju ili tjeskobu. Moj suprug je bio u pravu. Mi to možemo.
Kada sam se opraštala s ekipom na kruzeru, rekla sam im: “Ako se ikada budete pitali kako je ovo sve završilo, znajte da sam u listopadu 2014. godine rodila bebu. Liječnica, koja me je nedugo prije toga pokušala nagovoriti na pobačaj, je zaplakala. Tada sam prvi puta shvatila kako Bog može iskoristiti ovu moju noćnu moru za tuđe dobro.
Za vrijeme trudnoće sam često boravila u bolnici zbog preeklampsije, odnosno problema s krvnim tlakom. Strašno sam se uplašila kada su mi liječnici u 26. mjesecu rekli kako bi mogao krenuti preuranjeni porod. Bojala sam se da ga moj sin neće preživjeti. Hvala Bogu, nisam dobila trudove, a do kraja trudnoće sam morala strogo mirovati.
Liječnici koji su vodili moju trudnoću su bili pobožni ljudi pa sam im potpuno vjerovala. Moj sin je možda začet nasiljem, ali je postao Božji dar, predivan dar koji je ispunio pukotinu u našoj obitelji za koju nismo znali da postoji. On nas je učinio potpunim.
U međuvremenu sam se povezala s drugim majkama koje su također začele silovanjem. Mi nismo žrtve, mi smo preživjele. Naša djeca su nas izliječila.
Zbog pritiska, koji su na mene vršili liječnici nagovarajući me na pobačaj, sam progledala. Toliko puta su mi rekli kako je pobačaj jednostavan i kako ću nakon njega brzo nastaviti sa životom. Ne možete niti zamisliti koliko sam to puta čula.
Čak su mi i neki prijatelji rekli kako ne bi bilo pametno da zadržim to dijete. Sigurna sam da svaki puta kada mi, majke koje su preživjele silovanje, ispričamo svoje svjedočanstvo onda jačamo druge. A tko zna, možda i spasimo nečiji mali i nevini život?
Svjedočanstvo je prenijela Aleteia, a napisala Jennifer Christie koja je, zbog zaštite identiteta svoje obitelji, prezime zamijenila srednjim imenom. Jennifer je sada sretna majka petero djece.
Izvor: Rašeljka Zemunović | Bitno.net
Ilustracija by Pexels
Udruga Hrvatski Ratnik