Prikrivaju fojbe, a osuđuju poklič ‘Za dom spremni’! by Edo Zenzerović

Objavljuje Hrvatski Ratnik

Hrvati se zaista s pravom mogu ponositi prvim antifašističkim ustankom u Europi! No, to zasigurno nije komunistički ustanak 22. lipnja 1941… Hrvatski narod je u 20. stoljeću pretrpio strahovite progone i ubijanja od svih monstruoznih režima… Prikrivaju fojbe, a osuđuju poklič ‘Za dom spremni’… Zločini su zločini gospodo ‘antifašisti’. Documenta, Zoran Pusić, Furio Radin i ostali zločinci prema istini i hrvatskom narodu šute o tom zločinu…

Danas donosimo jedan zanimljiv i poučan članak mr.sc. Ede Zenzerovića dipl.ing.el. Članak ima dosta malo poznatih činjenica iz naše povjesti od kojih je nekima i sam autor osobno svjedočio…

Katinska Šuma

Nacistička je Njemačka 13. travnja 1943. godine svijetu objavila da je u Katinskoj šumi pronašla leševe ubijenih poljskih časnika i intelektualaca koji su pali kao žrtve Staljinovog režima.

Nijemci su leševe pronašli na teritoriju Rusije koju su u to vrijeme držali pod svojom okupacijom. Katinska šuma nalazi se u blizini ruskog grada Smolenska i bila je lokacija na kojoj je Staljin dao pobiti Poljake kad je SSSR u paktu s Hitlerom podijelio Poljsku.

Staljinova tajna policija likvidirala je oko 22.000 ljudi. Pobijena je gotovo polovina od ukupnog broja časnika Poljske vojske, među njima 14 generala, 24 pukovnika, 7 kapelana, jedan poljski princ, 20 sveučilišnih profesora, 300 liječnika, 6.000 policajaca i određeni broj svećenika.

Hitlerova je propaganda odmah iskoristila otkrivenu masovnu grobnicu da dodatno ocrni SSSR u očima svijeta. Nacisti su pozvali strane novinare iz neutralnih zemalja i službenike Međunarodnog crvenog križa da se uvjere u istinu. Među njima je bio hrvatski patolog prof. dr. Ljudevit Jurak.

Prof. dr.Ljudevit Jurak je također sudjelovao istraživanju zločina

Staljin je zbog toga odmah prekinuo sve veze s Crvenim križem. Prof. dr.Ljudevit Jurak je također sudjelovao istraživanju zločina nad ukrajinskim seljacima u Vinici za koji je nedvojbeno zaključio da su zločin počinili Sovjeti 1938. godine.

Komunističke vlasti su ga uhitile 1945. godine. Ponuđena mu je sloboda ako povuče potpis s izvještaja Međunarodnog povjerenstva i izjavi da ga je dao pod prisilom. Nakon što je odbio povući potpis Vojni sud Komande grada Zagreba ga osuđuje 9. lipnja 1945. ‘zbog djela ratnog zločinstva’, na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine.

Kako je utvrdilo komunističko istražno povjerenstvo, prof. dr. Jurak je bio kriv što je masovni pokolj u Vinici pripisao “prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji”, te “svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije”. Po nekim izvorima ubijen je i prije sudske presude.

Presudu je potpisao zloglasni Vladimir Ranogajec

Rehabilitiran je na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, 15 rujna 1991.godine. Po Vladimiru Ranogajcu imamo ulicu u naselju Jarun.

SSSR i Rusija sve do 1990. godine poricali su odgovornost za Katinski masakr, no te je godine službeno Jeljcinova Rusija priznala krivnju Staljinove tajne policije za zločin.

Godine 2010. poljski predsjednik bio je na letu u Rusiju u povodu obilježavanja godišnjice masakra, kad se njegov avion srušio nadomak piste u Smolensku. Poginulo je svih 96 putnika u avionu, što je Katin učinilo dvostrukom tragedijom za poljski narod.

U trećem tomu Enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda tiskanom 1967. godine prešućeni su zločini u Katinskoj šumi i smaknuće prof. dr. Ljudevita Juraka. To su utvrđene činjenice gospodo članovi ‘antifašističke’ koalicije.

Titova Jugoslavija je bila država iza željezne zavjese, a Berlinski zid u Hrvatskoj još traje u glavama ‘antifašista’.

Hrvati se zaista s pravom mogu ponositi prvim antifašističkim ustankom u Europi!

No, to zasigurno nije komunistički ustanak 22. lipnja 1941. kada su dotadašnji saveznici nacisti i komunisti krenuli u međusobni ideološki obračun, već buna istarskih Hrvata protiv talijanskog fašizma još 1921. godine.

Dan antifašističke borbe trebalo je promijeniti na 5. travnja i slaviti ga kod spomenika Proštinskoj buni.

Hrvatski narod je u 20. stoljeću pretrpio strahovite progone i ubijanja od svih monstruoznih režima ‘stoljeća balkanskih i svjetskih ratova’: fašizma, nacizma i komunizma.

Ovaj posljednji je odnio i najveće žrtve i bio poražen u Domovinskom ratu, a ovaj prvi je dobio svoj prvi udarac u Europi u tadašnjoj Italiji baš od ponosnih i slobodoljubivih istarskih Hrvata.

Od 1945. do 1990. godine trajala je ‘antifašistička’ diktatura režima provjerenih staljinista maršala Josipa Broza Tita, a od 3. siječnja 2000. godine do današnjeg dana traje diktatura potomaka provjerenih staljinista i bivših nelustriranih suradnika represivnog aparata komunističke Jugoslavije (udbaša i kosovaca).

Preporučam takozvanim antifašistima Franje Habulina da pročitaju knjigu ‘U zemlji velike laži’ prvog antifašiste u Europi dr. Ante Cilige i ‘Sam kroz Europu od 1939. do 1945. godine’ u kojoj opisuje svoje uzničke dane u Jasenovačkom koncentracijskom logoru, i da posjete fojbu Golubinčinu kod Raklja u koju su partizani 9. svibnja 1945. godine pobacali ratne zarobljenike koji su se predali na Muzilu u Puli pod zapovjedništvom kontraadmirala Georga Waue.

Prikrivaju fojbe, a osuđuju poklič ‘Za dom spremni’. Zločini su zločini gospodo ‘antifašisti’, a svim žrtvama treba davati počast. Documenta Vesne Teršelić, Zoran Pusić, Furio Radin i ostali zločinci prema istini i hrvatskom narodu šute o tom zločinu, a dostavio sam im materijale o sudbini tih vojnika. Prikrivanje ratnih zločina i zločina nad ratnim zarobljenicima je kazneno djelo gospodo ‘antifašisti’.

Kaznena dijela ratni zločini i zločini nad ratnim zarobljenicima ne zastarijevaju

Arsenu Bauku, Peđi Grbinu i svim članovima SDP-a poručujem da ekstremno osuđujem ponašanje Milorada Pupovca i Furia Radina zbog toga što su etnobiznismeni, a ne zbog njihove etničke pripadnosti.

Kako će oni koji prikrivaju komunističke zločine štititi ljudska prava?

U mojoj su rodnoj kući partizani držali tri dana oružje i streljivo oteto od fašista nakon kapitulacije Italije, a prodajom drva iz šume pokraj Duge uvale – suvlasništvo mog oca – izrađen je spomenik palim borcima i žrtvama fašizma u mom radnom selu Prodol s petokrakama na kojem je ime mog brata Željka koji je poginuo u jedanaestoj godini života od minobacačke granate upućene od njemačkih vojnika koji su stradali od partizanske diverzije na cesti prema Marčani 1944. godine.

Moji roditelji nisu dobili niti jedan dinar za odštetu. Moj brat nije žrtva stradala u Jasenovcu, što su napisali u četničkom Centru za istraživanje Jasenovca u Newyorku.

U prosincu prošle godine saznao sam da su nam komunisti oteli maslinjak u Vodnjanu. Psihologu bivše JNA poručujem da su moji rođaci nakon 1921. godine zbog fašističkog terora iselili u Argentinu, Čile i bivšu tamnicu hrvatskog naroda Kraljevinu srba, hrvata i slovenaca, a jedan od njih je kao svećenik prezimenom Glavaš 1946. godine, u procesu protiv blaženog kardinala Stepinca, osuđen na pet godina zatvora zbog navodnog pomaganja križarima na Papuku.

Samo se istinom i praštanjem može doći do pomirbe!

Moj je sin služio vojsku u Štipu na ‘prevaspitavanju’ kod tadašnjeg pukovnika, osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, a bio je kadetski prvak zagreba u šahu 1988. godine.

Mene je Šuvarova komisija proglasila moralno politički nepodobnim za rad u odgoju i obrazovanju 1974. godine. Sada se osjećam kao da smo opet moralno politički nepodobni za POKRO zajednicu, žetončine i etnobiznismene.

Bio sam dvaput dvadeset i peti na radničkom prvenstvu Hrvatske, od preko dvjesto natjecatelja, 1987. godine. Na ekipnom radničkom prvenstvu Jugoslavije osvojio sam za ‘Radu Končara’ osam i pol bodova od devet odigranih partija, a o mojom uspjesima u tvorničkom listu Končarevac nisu napisali ništa.

Za klub Rade Končar nastupao sam više godina i osvajao najviše bodova od svih članova ekipe.

Autor: mr.sc. Edo Zenzerović dipl.ing.el.

Udruga Hrvatski Ratnik