Samoubojstva branitelja! – Zašto gore žive braniteljske buktinje?

Piše: Herman Vukušić

Mnogi se u Hrvatskoj u zadnjih trideset godina pozivaju na svoju ugroženost, diskriminaciju i društvenu ranjivost, a koliko vidim gore samo braniteljske buktinje. Jer, zašto bi se ta jadna osoba na ovaj čin odlučila na Markovom trgu, a ne primjerice ispred kladionice ili kockarnice? Ovo što pišem ne mora biti isključivi razlog današnje tragedije, niti se u ikoga može uperiti prstom kao krivca, ali je vrlo moguće bio posrednički faktor…

“Samoubojstva branitelja samozapaljenjem postala su svojevrsni model posljednjih mjeseci, iako, kažu stručnjaci, spektakularizacija patnje i, osobito, samoubojstva, uopće nije tipično ponašanje oboljelih od PTSP-a”.

Ovo nisu riječi povodom današnjeg tragičnog čina na Markovom trgu, već  izjava pokojne profesorice Vere Folnegivić-Šmalc povodom dva uzastopna slučaja samozapaljivanja hrvatskih branitelja u razmaku od dva tjedna, davne 2006. godine.

Potom smo prije nešto više od desetak godina imali samozapaljivanje jednog branitelja u Zagrebu, a danas opet na Markovom  trgu, mjestu koje je arhetipski simbol Hrvatske kao države.

Bez nekakvih detaljnjijih činjenica o identitetu i motivu aktera ovog čina (izuzev degutantnih izjava koje je suprotno svim etičkim načelima dala saborska liječnica, Gordana Štajminger,  koja se među prvima našla na mjestu tragedije), ali s obzirom da se zna kako je u pitanju hrvatski branitelj, mogu ponoviti neke dobro znane i provjerene činjenice:

– hrvatski branitelji su dokazano osjetljivi na društvene procese, posebice izborne cikluse, a što se vidi i po njihovoj ‘nazubljenoj’ stopi porasta suicida od 1991. godine koja je uvijek padala poslije izbora, što se tumačilo dizanjem razine društvenog optimizma i povezanosti;

– mi smo u zadnja dva mjeseca imali dvije važne izborne kampanje, onu za hrvatski sabor te prošli vikend za europarlament, a koje su bile prožete međusobnom mržnjom optuživanjem i sveopćim manjkom kulture političkog dijaloga, prvenstveno od strane PRH, Zorana  Milanovića.

– takva razina političke nekulture zasigurno dovodi u pitanje smisao nečije žrtve, odnosno izlaganja svojeg života pogibelji i stradanju za državu u kojoj su derogirane temeljne vrijednosti kao što su obitelj, brak kao zajednica muškarca i žene te zdrav odgojni sustav koji ne podliježe uvezenim ideološkim agendama.

Ovo što pišem ne mora biti isključivi razlog današnje tragedije, niti se u ikoga može uperiti prstom kao krivca, ali je vrlo moguće bio posrednički faktor u cijeloj ovoj tužnoj priči.

Jer, zašto bi se ta jadna osoba na ovaj čin odlučila na Markovom trgu, a ne primjerice ispred kladionice ili kockarnice?

Na koncu ću se opet vratiti na sve mučne detalje osobne prirode koje je za ovog nesretnika danas javno izrekla jedna medicinska djelatnica s pitanjem: bi li se dotična kolegica usudila na isto da se radilo o primjerice transrodnoj osobi, a ne hrvatskom branitelju?

Mnogi se u Hrvatskoj u zadnjih trideset godina pozivaju na svoju ugroženost, diskriminaciju i društvenu ranjivost, a koliko vidim gore samo braniteljske buktinje…

Herman Vukušić / crona.hr

Udruga Hrvatski Ratnik