Piše: Lili Benčik
Srbi su sa svojim ‘SRPSKIM SVETOM’, agresivnom i zločinačkom velikosrpsko-svetosavskom politikom krivci za sve sukobe i stradanja srpskog i nesrpskih naroda u njihovu susjedstvu. Oni neće nikada priznati krivicu ni preuzeti odgovornost! U knjizi ‘Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu’, autor dr.sc. Mihovil Biočić, kronološki i dokumentirano iznosi uzroke i posljedice te agresivne svetosavske velikosrpske politike i pripisivanja krivice Hrvatima!
Otvoreno pismo Pučkoj pravobraniteljici Teni Šimonović Einwalter
Međutim odmah se javljaju novinarska pera koja istinu pretvaraju u govor mržnje.
I to je točno po konceptu Memoranduma SANU 2 koji Srbiju i Srbe od agresora pretvara u žrtvu. Ali ako ćemo opet pogledati istini u oči, žrtve su vlastite mitologije, svetosavsko-velikosrpske agresivne politike prisvajanja tuđeg teritorija i kulture.
U članku ‘Raspravljanje s lažljivcima’ na portalu H-ALTER, novinar Alen Mikec ničim nije dokazao koje su to laži, ni jedan događaj opisan u knjizi nije opovrgnuo već je točno po Memorandumu SANU 2 pretvorio u govor mržnje, jer velikosrpstvo je postalo NORMALNO.
https://h-alter.org/kultura/raspravljanje-s-lazljivcima/
SNV-ove Novosti i BILTENI nisu ‘govor mržnje’ prema Hrvatima. Oni su postali ‘normalni’, a oni koji upozoravaju da to nije normalno su lažljivci.
Memorandum SANU 2
https://www.scribd.com/doc/273829997/Memorandum-2-pdf
Točno dvadeset i pet godina nakon objavljivanja Memoranduma Srpske Akademije nauka i umetnosti – SANU (1986. godine) – koji je bio znanstveno-teorijska platforma za raspad SFRJ i krvave osvajačke ratove ‘u kojima Srbija nije učestvovala’, u akademskim nacionalističkim krugovima u Beogradu napravljen je njegov nastavak – Memorandum 2, čiji su strateški ciljevi isti, velikosrpski, s tim da je način njihove realizacije prilagođen novim uvjetima, iz njega je izbačeno nasilje i ‘bitke koje mogu biti i oružane’.
Ovaj dokument trebao je biti interni, dostupan samo uskom krugu srpske političke elite koja praktičnim potezima operacionalizira novu spsku nacionalnu i geopolitičku doktrinu Dobrice Ćosića i akademika SANU: “Kako u miru vratiti ono što je izgubljeno u ratovima?”
Za razliku od ‘Memoranduma 1’, koji je objavljen u dnevnom listu Večernje novosti 1986. godine, ‘Memorandum 2’ je interni dokument koji je proslijeđen svim članovima Vlade Srbije. Ovaj dokument nije trebao procuriti u javnost jer nosi oznaku ‘čitanje bez daljeg rasturanja’.
Međutim ‘Slobodna Bosna’ u ožujku 2013. godine objavljuje faksimile ‘Memoranduma 2’, u kojem se SANU zalaže za koordiniranje institucija iz Republike Srbije i Republike Srpske radi onemogućavanja konsolidacije stanja u Bosni i Hercegovini i konačnog odcjepljenja teritorija Republike Srpske od BiH i njegovog pripojenja Srbiji.
Ciljevi su :
– Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj s državama u okruženju;
– Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha, i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;
– Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima;
– Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;
– Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratku Mladiću pred domaćim pravosuđem;
– Destabilizovati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;
– Pomagati otcjepljenje Republike Srpske;
– Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;
– Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.
Autori Memoranduma su akademici Pavle Ivić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihajlo Marković, Dobrica Ćosić, Dejan Medaković, Vasilije Krestić, Ivan Maksimović, Kosta Mihajlović… (DEPO PORTAL)
https://depo.ba/clanak/36757/sta-sadrzi-memorandum-sanu-ii
Pavao Miljavac, predsjednik Hrvatskog generalskog zbora, iznosi 2017. godine da je u Srbiji u pripremi i ‘Memorandum 3’, jer da “Srbi nikako ne odustaju od ovog prostora. Uvijek su imali potporu svojih akademika i vojnih stručnjaka u tim težnjama, te samo pronalaze nove načine da izmišljaju nove probleme kako bi djelovali”.
E taj Memorandum 3 je nazvan SRPSKI SVET
Ovom knjigom daje se do znanja da prestaje hrvatska šutnja i da će uvijek dobiti odgovor na svaku njihovu laž i manipulaciju.
I do sada se reagiralo pojedinačno i parcijalno. U ovoj knjizi se argumentirano raskrinkavaju sve srpske laži, sva njihova medijska podmetanja krivice Hrvatima, koja je ustvari njihova.
Oni su ti koji su čim su se oslobodili od Turaka već planirali Veliku Srbiju kao obnovu Dušanova carstva što dokazuje Načertanije Ilije Garašanina iz 1844.godine.
Danas je Velika Srbija preimenovana u Srpski svet. Temelji se na ugroženosti Srba na teritorijima izvan Srbije, Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj. Ne radi se ni o kakvoj ugroženosti Srba, već o pokušaju njihove nove homogenizacije nakon neuspjelog pokušaja stvaranja Velike Srbije na razvalinama Jugoslavije 90-ih, Memorandumima SANU 1, 2 i 3 koji su u stvari program Srpskog sveta i, što je najgore, negiranje nacionalnog identiteta susjednih naroda, prije svega Crnogoraca i Bošnjaka čije se porijeklo želi vezati za srpski nacionalni korpus. Time bi se u kasnijoj fazi realizacije projekta Srpski svet lakše osporile trenutačne državne granice i revidirala cjelokupna državno-pravna arhitektura Zapadnog Balkana u korist apsolutne dominacije Beograda.
Za Hrvatsku je poseban program rastakanja hrvatske države iznutra pomoću srpske nacionalne manjine, negiranjem hrvatskog jezika, prisvajanjem hrvatske kulturne i znanstvene baštine i neprestanim optuživanjem za fašizam (ustaštvo) i antisemitizam.
Usput rečeno, ustaški pokret nastao je kao reakcija na velikosrpski teror u Kraljevini Jugoslaviji, ubojstvo hrvatskih poslanika u Skupštini Jugoslavije 1928. godine, pogotovo smrt Stjepana Radića kao predsjednika Hrvatske seljačke stranke.
Atentat je dugo godina imao veliki utjecaj na buduće događaje i odnose, a djeluje i danas stvarajući nepovjerenje između dva susjedna naroda koja su prisiljena živjeti jedan s drugim i jedan kraj drugoga…
Cijeli članak možete pročitati na poveznici ovdje.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Udruga Hrvatski Ratnik
Kako mogu naručiti knjigu?