Piše: Vjekoslav Krsnik
U ovom trenutku najvažniji motiv za Plenkovićevo forsiranje Ivana Turudića leži u jamstvu da će ga on štititi od bilo kakve ugroze, odnosno progona njega samog ili pak osoba koja bi mogle naštetiti Andreju Plenkoviću. A budući da Nina Obuljen Koržinek nikako nije mogla samostalno djelovati bez znanja Andreja Plenkovića, ni slučajno se nije moglo dogoditi da novi glavni državni odvjetnik bude osoba koja ne odgovara predsjedniku Vlade…
Kako bilo da bilo izbor novog glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića pretvorio se u novu političku aferu kojom je počela izborna kampanja iako datum parlamentarnih izbora još nije objavljen. Stvara se predodžba kako će se u ovoj superizbornoj godini, prije svega saborskim, a potom europarlamentarnim, pa na kraju predsjedničkim izborima promijeniti politička slika Hrvatske. Od superizborne godine mnogo se očekuje, iako mnoge indicije upućuju da se neće dogoditi ništa spektakularno, jer je sve pod kontrolom “duboke države”.
Upravo je izbor novog Državnog odvjetnika dokazao da je “duboka država” duboko ušančena u cjelokupnom pravosuđu kojemu je najveći grijeh u ovih tridesetak godina, gledajući u cjelini, suprotno zaštiti nacionalnih interesa, procesuiranje istaknutih junaka i branitelja iz Domovinskog rata a amnestiranje čelnih generala agresorske JNA, pa čak i prepuštanje kaznenog progona zločinaca na Ovčari srbijanskom pravosuđu. U svemu tome DORH ima i te kako važnu ulogu, pa u takvom ozračju treba gledati i kontroverze oko izbora Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika.
Kad se spominje djelovanje “duboke države” nikad se ne smije ispustiti iz vida činjenica da u tom važnom državnom segmentu i dalje djeluje veliki meštar iz sjene, Vladimir Šeks, koji je s čak tri kodna imena iz jugoslavenskih tajnih službi i dalje savjetnik vodeće političke stranke Hrvatske demokratske zajednice.
Nju već osam godina vodi komunistički gojenac i praktički dezerter iz Domovinskog rata Andrej Plenković kojemu je članstvo pretežito s članskim iskaznicama bivšeg Saveza komunista Jugoslavije dozvolilo da se ponaša poput Luja XIV s poznatom parolom “država to sam ja” što ju je politički lansirao na samom početku svojega mandata izjavom da će “prvo promijeniti HDZ, a zatim i Hrvatsku”.
Konačno i ne manje važna jest činjenica da je Mladen Bajić, kojega je na mjesto glavnog državnog odvjetnika lansirala 2002. godine Račanova vladajuća koalicija, ostao i dalje utjecajan u DORH-u. Nakon odlaska s funkcije glavnog državnog odvjetnika on, kao naslijeđeni kadar iz komunističkog državnog tužiteljstva, dakle kao siva eminencija, i dalje u svojstvu savjetnika ostaje u DORH-u, a što znači da će to biti i kad na mjesto Zlate Hrvoj Šipek stupi Ivan Turudić.
Malo je poznato da je Mladen Bajić počinio izdajnički čin 2006. godine kad je u Zagrebu sa srbijanskim tužiteljem za ratne zločine Vladimirom Vukčevićem potpisao sporazum o suradnji dvaju tužiteljstava kojim je Hrvatska praktički prepustila Srbiji ne samo da sudi pripadnicima velikosrpskog agresora za zločine počinjene u Hrvatskoj nego da progoni, po njihovoj procjeni, hrvatske državljane za navodne zločine počinjene nad Srbima u Domovinskom ratu, kakav je najnoviji slučaj s optužbama protiv hrvatskih pilota.
Što je najvažnije, u tom izdajničkom sporazumu koji je trebao proći i kroz saborsku proceduru, a nije, nalazi se u jednom članku mogućnost stranama potpisnicama da ga u roku od tri mjeseca otkažu. Ni jednoj političkoj stranci u Saboru, a najmanje HDZ-u, da o SDP-u ne govorimo pa čak i brojnim malim desnim strankama, nije dosad palo na pamet da zatraže ne samo otkazivanje tog izdajničkog sporazuma nego i da zahtijevaju barem političku, ako ne i pravnu odgovornost za Mladena Bajića.
Naravno za vrijeme ispitivanja kandidata za glavnog državnog odvjetnika, u saborskom odboru za pravosuđe, ni jedan član tog odbora nije postavio ni Turudiću ni ostalim kandidatima pitanje hoće li otkazati taj izdajnički sporazum sa srbijanskim tužiteljstvom.
Nema nikakve dvojbe da je Ivan Turudića s bogatom sudačkom karijerom, u kojoj je između ostalog presudio Ivi Sanaderu, ali se usprotivio i Zoranu Milanoviću izručujući dva jugoslavenska agenta Njemačkoj, po Plenkovićevom izričaju “naš dečko” što on i ne krije. Ostaje pitanje zašto ga je na utjecajnu pravosudnu funkciju forsirano predložio, i to uoči parlamentarnih izbora, sam premijer autokratskog vladanja Andrej Plenkivić.
To svakako nije slučajno, jer premijer kao veliki kombinatorik ni slučajno važne odluke, kakva je izbor glavnog državnog odvjetnika, ne donosi bez vlastitih kalkulacija. U ovom trenutku najvažniji motiv za Plenkovićevo forsiranje Ivana Turudića leži u jamstvu da će ga on štititi od bilo kakve ugroze, odnosno progona njega samog ili pak osoba koja bi mogle naštetiti Andreju Plenkoviću.
To se baš sada događa s istragom koju je pokrenuo hrvatski Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) u što je umiješana ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek koja je pogodovala bivšem dekanu Geodetskog fakulteta, Alminu Đapi, u korištenju kredita iz fondova Europske unije.
Budući da Nina Obuljn Koržinek nikako nije mogla, u ovom slučaju, samostalno djelovati bez znanja premijera Andreja Plenkovića ni slučajno se nije moglo dogoditi da novi glavni državni odvjetnik bude osoba koja ne odgovara predsjedniku Vlade.
Što je iznenađujuće i sam Ivan Turudić, nakon što je u Hrvatskome saboru dobio potrebnu natpolovičnu većinu, u prvoj izjavi koju je dao osvrnuo se na rad Ureda europskog javnog tužitelja kao da je to, u poplavi brojnih korupcijskih efera u državi, najvažnije pitanje novog glavnog državnog tužitelja.
Rekao je: “Glavni državni odvjetnik nadležan je za rješavanje sukoba nadležnosti između EPPO-a i državnog odvjetnika. Nisam siguran da smo trebali osnovati to tijelo, niz zemalja ga nema i funkcioniraju.”
Dakle, u tom grmu leži Plenkovićev zec!
Ivan Turudić bi trebao osporavati naležnost EPPO-a u slučajevima korupcije, poput Gabrijele Žalac, koje hrvatsko državno odvjetništvo nije pokrenulo nego EPPO. Zato on kaže kako nije siguran da ga je Hrvatska trebala osnovati i štoviše ukazuje da ga niz zemalja nema pa funkcioniraju.
Ivan Turudić namjerno zaboravlja da je Hrvatska na dnu europske ljestice u borbi protiv masovne korupcije u koju je na ovaj ili onaj način umješan i sam predsjednik Vlade pa je zato “naš dečko” instaliran na tu odgovornu pravosudnu funkciju.
Foto ilustracija by Miro Perković
Udruga Hrvatski Ratnik