U Jugoslaviji Vice Vukov – u Hrvatskoj M.P. Thompson!

Piše: Lili Benčik

Metodologijom totalitarnog jugoslavenskog režima proganjan je Vice Vukov, hrvatski pjevač koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća bio jedan od najnagrađivanijih domaćih pjevača i dobitnik brojnih priznanja, sve dok nije javno pokazao ljubav prema Hrvatskoj, njenoj kulturi i tradiciji! S Markom Perkovićem Thompsonom se ponavlja isti scenarij, s istim ciljem, samo obzirom na odmak vremena drugom retorikom…

Thompson je ponosan na svoje hrvatstvo, povijest i stvaranje hrvatske države kroz Domovinski rat u kojem je i sam sudjelovao.

U Jugoslaviji Vice Vukov – u Hrvatskoj M.P. Thompson!

Na osnovu jednostavne usporedne analize vidi se politički motiviran progona M. P. Thompsona samo zato što je Hrvat. “Državne granice i politički režimi  se mijenjaju, ali narod ostaje”, rekao je Božo Milanović, na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946.

I ostao u Hrvatskoj onaj isti narod koji je progonio Vicu Vukova u Jugoslaviji, koji sada po istoj špranci progoni Thompsona u Hrvatskoj.

Vice Vukov

Tom metodologijom totalitarnog jugoslavenskog režima proganjan je i Vice Vukov, hrvatski pjevač koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća, bio jedan od najnagrađivanijih domaćih pjevača i dobitnik brojnih priznanja, od Zlatnog vijenca tjednika Studio kao najpopularnije lice TV ekrana u Jugoslaviji (1968., 1970., 1971.) do brojnih prvih nagrada na festivalima: Split (1965., 1966., 1967., 1968., 1970.), Krapina (1967., 1968., 1969., 1970.), Putujući festival ‘Pjesma ljeta’ (1968.), Zagreb (1961., 1969., 1970.), Zlatne žice Slavonije (1969., 1970.).

Dva puta je predstavljao Jugoslaviju na Euroviziji, u Londonu 1963. s pjesmom ‘Brodovi’ i u Napulju 1965. s pjesmom ‘Čežnja’.

Tijekom karijere snimio je više od 400 skladbi od kojih su najpoznatije su: Tvoja zemlja, Ćale moj, Bokeljska noć, Bodulska balada, Piši mi mati, Šesnaest lavandera, Zvona moga grada…

Sve dok nije javno pokazao ljubav prema Hrvatskoj, njenoj kulturi i tradiciji!

Na Krapinskom festivalu 1967. otpjevao je pobjedničku pjesmu ‘Vužgi’ i pri preuzimanju nagrade rekao da mu je bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju. Nakon toga postao je politički sumnjiv.

Njegove se pjesme skidaju s programa radio postaja, zabranjena su mu gostovanja na televiziji, a već snimljene emisije se ne puštaju. Tijekom hrvatskog proljeća 1971.  bio je i član uredničkog vijeća Hrvatskog tjednika. U to vrijeme velikog vala uhićenja proljećara te 1972. milicija mu pretresa stan. Vukov se tada nalazio na turneji po Australiji i nakon supruginog upozorenja ostao je u Parizu da izbjegne uhićenje.

Sve njegove ploče odmah su povučene iz trgovina!

1989. godine izlazi mu album s novim pjesmama, ali bez njegova imena na albumu (još nije bio rehabilitiran), ali to je ipak bio znak njegova povratka. Tijekom 1990. održao je uzastopni niz od 14 rasprodanih koncerata u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, postavivši još nenadmašen rekord.
1990. Vukov se 17. studenog 2005. godine spotaknuo na stepenicama u zgradi Sabora te je pretrpio tešku ozljedu glave. Nakon hospitalizacije i operacije pao je u komu i umro 24. rujna 2008. u Zagrebu, u 73. godini života.

Vice nije bio Za dom spreman, za što stalno optužuju Thompsona, bio je više lijevo orijentiran, već je samo izjavio da voli hrvatsku narodnu nošnju i to je bilo dosta za njegov progon.

Odstranjivanje Vice Vukova bio je zločin protiv hrvatskog naroda i njegove kulturne baštine. Stihovi koje je pjevao bili su pun i ljubavi i ljepote i to je tim Srbo-jugoslavenima i smetalo, isto kao i danas:

“To je tvoja zemlja,
tu sagradi dom,
Tu je stari temelj,
tu na kršu tvom
Tuđin i oluje kidali su nju.
 Al’ još uvijek tu je
sve dok mi smo tu…”

I nitko nikada nije odgovarao za Vicinu uništenu karijeru i izgubljene godine života.

“Boga su i ljude zvala,
Za trabakul koji tone,
Zvonila su, zvonila su,
Za gromače i balkone,
Skupljala su naše lađe,
Kao ptiće svoga gnijezda,
K’o da srce majke kuca,
U zvoniku ispod zvijezda…”

Djeca su odlazila iz Hrvatske, kao i sada, dok majke tužne ostaju na praznim ognjištima:

“V jutro dišeče gda bregi su spali,
A mesec još zajti ni štel.
Potiho sem otprl rasklimanu lesu,
I pinklec na pleča sem del.
Stara je mati išla za menom,
Nemo vu zemlu gledeč.
Samo sem bregima dragim obečal, 
Da vrnul se bum nazaj…”

Marko Perković Thompson

Ponavlja se isti scenarij s istim ciljem samo, obzirom na odmak vremena, drugom retorikom.

Thompson je ponosan na svoje hrvatstvo, povijest i stvaranje hrvatske države kroz Domovinski rat u kojem je i sam sudjelovao. Njegove pjesme davale su poticaj, nadu i želju za oslobođenjem i pobjedom!

Thompson je kroz pjesmu Čavoglave otvoreno poručio Srbima da se klone hrvatske zemlje:

“Nećete u Čavoglave, niste ni prije”

Pozvao je sve Hrvate u obranu domovine:

“Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi,
Nećete u Čavoglave dok smo živi mi”

I ta je pjesma Srbima kost u grlu koju nikako ne mogu progutati. I ne samo Srbima, nego i jugo-komunistima zbog usklika ‘Za dom spremni’.

Sam Thompson je sa svojom 142 drniškom brigadom HV-e, bio među prvim hrvatskim braniteljima koji su ušli u oslobođene gradove Knin i Drniš.

Thompsonovi  albumi su velike uspješnice prodane u stotinama tisuća primjeraka:

• Moli mala, 1992, u kojem je objavljena pjesma ‘Čavoglave’.
• Vrijeme Škorpiona, 1995. s naslovnom pjesmom ‘Anice kninska kraljice’.
• Geni kameni iz 1996. s pjesmom ‘Geni kameni’ koja se izvodi u svakoj prigodi.
• Vjetar s Dinare 1998. Dobio je Porina 1999. za pjesmu ‘Zaustavi se vjetre’, a u njemu su još pjesme  ‘Prijatelji’ i ‘Lijepa li si’.
• E moj narode 2002. s najizvođenijim pjesmama ‘Iza devet sela’, ‘Neću izdat ja’, ‘Moj Ivane’, ‘Stari se’ s Tihom Orlićem, ‘Reci brate moj’ s Miroslavom Škorom.
• Bilo jednom u Hrvatskoj, 2006. ‘Tamo gdje su moji korijeni’, ‘Lipa Kaja’, ‘Moj dida i ja’, ‘Neka niko ne dira u moj mali dio svemira’, ‘Početak’…
• Ora et labora, 2013. s pjesmom ‘Samo je ljubav tajna dvaju svjetova’, posvećenoj supruzi Sandri, za koju mu je 2014. dodijeljena najveća hrvatska diskografska nagrada ‘Porin’ u kategoriji ‘Hit godine’ za 2013. godinu.
• Pjesma ‘Sude mi’ s Miroslavom Škorom 2003. kao samostalni singl.
• I najnoviji singl ‘Ako ne znaš šta je bilo’ sa sastavom Hrvatske ruže.

Thompson je održao nekoliko turneja i 50 koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu, iseljenim Hrvatima u Americi, Kanadi, Australiji te Hercegovini.

2002. je napunio Poljud, a u lipnju 2007., u Zagrebu na Maksimiru, okupio je preko 50.000 ljudi, te je 2009. godine na glavnom zagrebačkom Trgu, povodom Dana branitelja, prema procjenama organizatora, okupio preko 120.000 ljudi.

Velike koncerte Marko Perković Thompson održao  je u Čavoglavama, 5. kolovoza 2006, povodom 11. obljetnice Oluje te Dana domovinske zahvalnosti, a nastupali su, uz Thompsona, Mate Bulić, Dražen Zečić, Tiho Orlić, Baruni, Ivan Mikulić i gosti.

Okupljanja 5. kolovoza u Čavoglavama prerasla su u tradicijsko obilježavanje obljetnice Oluje i Dana pobjede. Tako je 2008. Thompson u Čavoglavama okupio preko 100.000 ljudi, kao i 2009. te 2010. godine.

Thompson pjeva o ljubavi, obitelji, prijateljstvu i vjeri u Boga i Božju Ljubav!

“…Obranimo ljubav, ona svima treba,
praštanje i nada darovi su s neba,
pogledaj u oči Stvoritelju svom…”

Pjesma ‘Ako ne znaš što je bilo’, pjeva se doslovno svugdje!

Samo ‘mulikulturalni i multietnički’ IDS-ovci, koji se na svaki spomen hrvatskog imena dižu u obranu ‘istrijanstva i dvojezičnosti’, ne dopuštaju Thompsonu nastup u Pulskoj Areni, kao da je njihovo osobno vlasništvo, i neka znaju da Arena nije vlasništvo IDS-a! Arena je spomenik kulture svih građana Pule, Istre i Hrvatske!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Udruga Hrvatski Ratnik