Ugrožava li moćni pederski lobi na čelu LGBTQ pokreta temeljna ljudska prava?

Piše: Vjekoslav Krsnik

Uzmimo primjer Andreja Plenkovića. Na temelju toga što ga je Jean Claude Juncker javno pred kamerama uštipnuo za stražnjicu hrvatska javnost ima pravo pitati se je li Andrej Plenković gej? Je li ta njegova seksualna orijentacija bila važna u njegovom pozicioniranju u Bruxellesu, ali i u HDZ-u s tajnikom zagrebačkog odbora Markom Pavićem, koji je također gej. Koristi li se seksualna orijentacija za političko napredovanje…

Posljednju utakmicu na Europskom nogometnom prvenstvu Hrvatske protiv Italije, s dramatičnim završetkom koji je Hrvatsku izbacio iz druge faze natjecanja, vodio je nizozemski sudac Danny Makkelie. Po općem dojmu nizozemski je sudac bio pristran jer je oštetio Hrvatsku na mnogo načina, a prije svega pretjeranim produžetkom utakmice za osam minuta u kojima je Hrvatska primila izjednačujući gol i tako ispala iz drugog kruga Europskog prvenstva.

U analizi suđenja Dannyja Makkeliea neki su mediji ukazali na zanimljiv podatak, da je on u tijesnoj vezi s jednim talijanskim partnerom, drugim riječima da je homoseksualac, a to implicira da je i sudačka organizacija UEFA pod utjecajem pederskog lobija.

Naravno, potpuno je pogrešno optuživati nekoga zbog njegove seksualne orijentacije jer je to napad na temeljna ljudska prava. Međutim, ako se određena seksualna orijentacija koristi kao sredstvo za ostvarenje određenih ciljeva, kao što je navedeno u ovom slučaju, ali i u još izraženijem na Eurosongu kad je Bebi Lasagni ukradena pobjeda i dodijeljena transrodnom predstavniku Švicarske, onda je to društvena tema koja zaslužuje posebnu analizu.

Činjenica je da je LGBTQ pokret na svjetskoj razini, pa i u samoj Hrvatskoj, posljednjih godina kao dio zapadnjačke globalističke politike protiv tradicionalnih vrednota zapadne civilizacije preuzeo, u društvenim procesima, inicijativu koja na određeni način ugrožava ljudska prava tradicionalne većine što je dovelo do jačanja desnice u Europskoj uniji.

Samo jedan mali detalj o takvom trendu s domaće političke scene. Nije li zabrana zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, iz LGBTQ stranke ‘Možemo’, isticanja zastave tradicionalnog pokreta ‘Hod za život’, dok je to pak dozvoljeno LGBTQ zajednici prigodom ‘Parade ponosa’, klasičan primjer ugrožavanja temeljnih ljudskih prava garantiranih UN-ovom Općom deklaracijom o ljudskim pravima.

Slično se može kazati i za bučne prosvjede što ih LGBTQ zajednica provodi prve subote u mjesecu protiv molitelja na gradskim trgovima.

Iako LGBTQ pokret okuplja lezbijke, homoseksualce, biseksualce, transeksualce i Qeer skupinu u njemu vodeću ulogu igraju upravo homoseksualci kao najbrojniji segment tog pokreta a ujedno i najutjecajniji unutar pojedinih zapadnjačkih država, uključujući i brojne svjetske organizacije s političkim utjecajem.

Seksualna orijentacija takvih političkih dužnosnika nije individualno javno dostupna, osim u pojedinačnim slučajevima, ali je njihovo skrovito djelovanje, za razliku od prošlih vremena, postalo više vidljivo otkako su se organizirali u spomenutom javnom pokretu.

Taj pokret ne krije da ima ambicije sudjelovati u društvenim zbivanjima ofenzivno namećući svoju političku agendu suprotnu tradicionalnim vrednotama pojedinih društava.

U Hrvatskoj je to najočitije došlo do izražaja u prihvaćanju Istambulske konvencije koja je u širem smislu, zbog forsiranja ‘rodne ideologije’, dio agende LGBTQ pokreta.

Kad je riječ o političkom utjecaju i djelovanju homoseksualaca u Hrvatskoj to se najočitije iskazalo u slučaju bivšeg premijera Ive Sanadera kod kojega je bila javna tajna da je u svojem političkom djelovanju bio okružen s nekoliko političara i  javnih osoba iste spolne orijentacije.

Tadašnji zastupnik u Hrvatskom saboru, Ljubo Ćesić Rojs, kao dio političke skupine kojoj je smetao Ivo Sanader, čak je mahao jednom kasetom iz doba Jugoslavije na kojoj je Ivo Sanader bio dio pederskih orgija u Splitu.

Usput rečeno u komunističkoj Jugoslaviji homoseksualizam je bio krivično djelo sa zapriječenom zatvorskom kaznom. Hercegovački politički lobi iskoristio je tu kasetu, koja je prikazana predsjedniku Tuđmanu, pa je Ivo Sanader bio smijenjen s pozicije glavnog Tuđmanovog savjetnika, a na to mjesto došao je Ivić Pašalić.

U takvim slučajevima sporna politička osoba šalje se u diplomaciju. Bilo je objavljeno da je Ivo Sanader postavljen za hrvatskog veleposlanika u Austriji, ali bivši hrvatski premijer nikad nije stupio na tu dužnost jer je Austrija, zbog Sanaderovog kriminalnog dosjea, odbila dati agreman.

U novim okolnostima kad pojedini homoseksulaci na javnim položajima, poput zastupnika SDP-a Domagoja Hajdukovića, ne kriju svoju seksualnu orijentaciju svakako baca novo svjetlo na tu dosad izbjegavanu temu.

On je na primjedbu predsjednika Republike Zorana Milanovića da je novi HDZ-ov ministar Damir Habijan gej reagirao opaskom da “prvi i jedini kriterij za ocjenjivanje ministara treba biti što je učinio da građanima bude bolje… Svatko ima pravo ocijenjivati nečiji rad, je li konstruktivan dobar, a o tome koga voli je bespredmetno i nije za javnu raspravu”.

Domagoj Hajduković je potpuno u pravu, jer glavni kriterij i kod homoseksualaca treba biti njegov rad za dobrobit društva. Ali s druge strane ako se seksualna orijentacija, a ne politički rad, koristi za političko napredovanje onda je to pitanje za javnu raspravu.

Uzmimo primjer premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. Na temelju toga što ga je bivši predsjednik Europske komisije Jean Claude Juncker javno pred televizijskiim kamerama uštipnuo za stražnjicu hrvatska javnost ima pravo zapitati se i znati je li Andrej Plenković gej ili biseksualac?

Je li ta njegova seksualna orijentacija bila važna u njegovom pozicioniranju u Bruxellesu, odnosno koliko ona utječe na politiku koju na određeni način ljubimac eurounijske birokracije kao premijer vodi u Hrvatskoj, ali i u samoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici s tajnikom zagrebačkog odbora HDZ-a Markom Pavićem, koji je također gej.

S mnogim aspektima hrvatske politike, koju kao miljenik Bruxellesa provodi Andrej Plenković, hrvatska javnost se ne slaže pa je pravo pitanje koliko je za to odgovorna briselska birokracija s takvom seksualnom orijentacijom koja kontrolira Andreja Plenkovića? 

Udruga Hrvatski Ratnik