Posted by Hrvatski Ratnik
Solarni paneli, vjetrenjače ili električni automobili ne mogu se izgraditi bez povećanja rudarenja bakra, litija, željeza i aluminija, a zo znači mnogo destruktivnije struganje i kopanje oceanskog dna, prašuma i tundri u razmjerima nezamislivim većini ekologa. Ako su fosilna goriva destruktivna, obnovljive alternative su možda čak i destruktivnije.
Ovo što slijedi je prenešeno iz Climate Depot-a, na temelju članka koji je napisao Terence Corcoran i koji je objavljen u Financial Postu.
U burnom svijetu donošenja politika i inicijativa nultih emisija, Kanada ima cilj biti globalni lider. Bankari, direktori rudnika, automobilske tvrtke, proizvođači električne energije i politički čelnici stopili su se u jedinstveni stroj oko ideje da se nova zelena ekonomija može postići pravednim prijelazom na globalni energetski sustav bez emisija ugljika.
Nacionalistička galama (poveznica ovdje) od prošlog tjedna, oko moguće prodaje Teck Resourcesa iz Vancouvera švicarskom rudarskom divu Glencoreu, odražavala je novi službeni kanadski korporativni pristup. Kao ključni globalni igrač u poslovanju proizvodnje “kritičnih minerala” – bakra, cinka, molibdena – Teck se smatra vitalnim kotačićem u kotaču ekonomske sreće koji se vrti oko ciljeva nulte emisije.
Entuzijazam Trudeauovih liberala za novi nacionalni ekonomski model prikazan je u ‘Kanadskoj strategiji ključnih minerala‘, izvješću (poveznica ovdje) kojeg su prošlog prosinca objavili ministar prirodnih resursa Jonathan Wilkinson i ministar industrije François-Philippe Champagne. “Kritični minerali su građevni blokovi za zelenu i digitalnu ekonomiju. Nema prijelaza na ‘zelenu’ energiju bez kritičnih minerala: nema baterija, nema električnih automobila, nema vjetroturbina i nema solarnih ploča. Sunce daje sirovu energiju, ali struja teče kroz bakar. Vjetroturbine trebaju magnete od mangana, platine i rijetkih minerala. Nuklearna energija zahtijeva uran. Električna vozila zahtijevaju baterije izrađene od litija, kobalta i nikla, te magnete. Indij i telur sastavni su dio proizvodnje solarnih panela.”
Oba ministra su potpisala pismo (poveznica ovdje) u obranu Teck Resourcesa kao nacionalnog korporativnog prvaka. Teck je, rekli su, “od središnje važnosti za našu zemlju dok širimo lanac vrijednosti ključnih minerala i gradimo čisto gospodarstvo.”
Ali koliko je točno čista i zelena ekonomska strategija nulte emisije? To je pitanje postavljeno u razotkrivajućem komentaru (poveznica ovdje) veterana kanadskog ekološkog novinarstva Andrewa Nikiforuka. Pišući u The Tyee, internetskoj publikaciji sa sjedištem u Vancouveru, Nikiforuk daje pregled rada akademika i “sve većeg zbora skeptika u obnovljive energije” koji vjeruju da je veliki prijelaz u budućnost obnovljive energije zeleni tehno-san koji je „uvelike destruktivan.”
Nikiforuk ne piše za NetZeroWatch niti je u istom taboru kao autor (poveznica ovdje) protiv obnovljivih izvora energije Alex Epstein, čija knjiga, Fosilna budućnost, ruši obnovljive alternative i zagovara naftu i plin. U The Tyee, Nikiforuk nastavlja svoj rad kao pisac protiv fosilnih goriva čije knjige uključuju Tar Sands: Dirty Oil and the Future of a Continent i The Energy of Slaves: Oil and the New Servitude (Katranski pijesk: Prljava nafta i budućnost kontinenta i Energija robova: Nafta i novo ropstvo).
U svom novom komentaru, koji je dobio premalo pozornosti u medijima i među kreatorima politike, Nikiforuk ne štedi nikoga i ne povlači udarce. “Uglavnom iz ideoloških razloga”, piše on, “mnogi zeleni i ‘tranzicionisti’ su prijelaz na obnovljive izvore energije predstavili kao glatku cestu bez rupa.” Oslanjajući se na rad niza analitičara i znanstvenika, Nikiforuk opisuje destruktivne sile koje će se osloboditi globalnim naporom da se zamijene fosilna goriva.
Prljavi poziv na buđenje ekološke ljevice
Velik dio utjecaja križarskog rata za obnovljive izvore trebao bi biti očit. Solarni paneli, vjetrenjače ili električni automobili ne mogu se izgraditi bez više rudarenja bakra, litija, željeza i aluminija. “To znači mnogo destruktivnije struganje i kopanje oceanskog dna, kišnih šuma i tundri u razmjerima nezamislivim većini ekologa.”
Nikiforuk zatim navodi neke od nepojmljivih stvari, citirajući različite izvore, uključujući Simona Michauxa iz Finskog geološkog društva. Michaux izračunava (poveznica ovdje) da bi za zamjenu 46.423 elektrane koje koriste nafta, ugljen, plin i nuklearnu energiju bila potrebna izgradnja 586.000 elektrana na vjetar, sunce i vodik.
Drugi primjer: „Svako električno vozilo sadrži (poveznica ovdje) oko 75 kilograma bakra ili tri puta više od konvencionalnog vozila. Jedna vjetroturbina općenito sadrži 500 kilograma nikla. Za pročišćavanje tog nikla potrebno je 100 tona ugljena, koji se koristi u proizvodnji čelika. A svaka solarna ploča od kristalnog silicija sadrži 20 grama srebrne paste. Potrebno je 80 metričkih tona srebra da se proizvede otprilike gigavat solarne energije.”
Što se tiče bakra, Michaux navodi da su trenutne rezerve bakra od 880 milijuna tona jednake približno 30-godišnjoj proizvodnji. “Ali industriji će trebati 4,5 milijardi tona bakra za proizvodnju samo jedne generacije obnovljivih tehnologija”, procjenjuje on. “To je šest puta više od količine bakra iskopane kroz povijest.”
Nije ni čudo što Glencore želi staviti svoje financijske šape na operacije bakra Teck Resourcesa u Južnoj Americi i Kanadi.
Istaknuta slika: Kako zagađuju rudnici sulfidne rude bakra
Izvor: TheExpose
Izvorni članak možete pročitati na poveznici ovdje.
Udruga Hrvatski Ratnik