Piše: Nada Šikić
Svi dobronamjerni ljudi smatraju kako im država treba služiti kao instrument koji pospješuje život, a ne da život čini težim. Sam nastanak RH bio je uvjetovan brutalnim ratnim sukobom sa srpskim teroristima… Hrvatski ratnici su pobijedili u nametnutom ratu, no činjenica je kako upravo oni smatraju da ovo nije država za kakvu su se borili. Zapravo je čudo da se država, ovakva kakva jest, uopće održala s obzirom na kontinuirani razarajući kriminal…
Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja zapravo je spomendan kojim se svakog 15. siječnja prisjećamo dva važna datuma iz povijesti suvremene hrvatske državnosti.
Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja spomen je na 15. siječnja 1998. godine kada je završio proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske a Dan međunarodnog priznanja RH zapravo je potvrda suvremene hrvatske državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države.
Tim činom su stvoreni uvjeti za mirnodopski život, rad i razvoj na području cijele države. Tako kaže politička teorija. No, nakon 32. godine života, rada i razvoja u Domovini ljudi s pravom ponekad pitaju je li to doista tako.
Građani, ili birači, koji preferiraju dvije najveće političke stranke, posebice HDZ koji obnaša vlast pretežitim periodom hrvatske samostalnosti, vjerojatno će kazati kako smo u tom periodu ostvarili sve naše strateške ciljeve: EU, NATO i Schengen, dok će oni drugi navesti krajnje porazne podatke o pljački tijekom pretvorbe i privatizacije, o 920 tisuća građana manje u četiri međupopisna razdoblja, o nevjerojatnoj inflaciji, nikada većem vanjskom dugu i slično. Ovakvih je argumenata napretek a posebno je porazan podatak o iseljavanju praktički četvrtine stanovništva. Ljudi se ne odseljavaju bez velike muke i bez velike potrebe, nitko dragovoljno ne napušta rodnu grudu, nitko ne odlazi ako mu je tu dobro živjeti.
Stoga se nameće pitanje jesmo li stvorili poštenu i prosperitetnu državu? Državu koja ispunjava sve kriterije koji su uvjetovali njezin nastanak i opravdava li ono čega se hrvatski čovjek odrekao kako bi došlo do njezine uspostave, između ostalog i mnogih života koje su hrvatski ratnici svjesno i svojevoljno položili na njezin oltar.
Svi dobronamjerni ljudi na svijetu smatraju kako im država treba služiti kao instrument koji pospješuje život, a ne da služi kao stavka koja život čini težim. Sam nastanak Republike Hrvatske bio je uvjetovan brutalnim ratnim sukobom sa srpskim teroristima koji su svojim većim dijelom smatrali da ne žele živjeti unutar granica hrvatske države. Hrvatski ratnici u nemogućim su uvjetima pobijedili u nametnutom ratu, no činjenica je kako upravo oni smatraju da ovo nije država onakva za kakvu su se borili.
Smatraju kako je zapravo pravo čudo da se država, ovakva kakva jest, uopće održala s obzirom na čitav niz nevjerojatnih kriminalnih aktivnosti. Na žalost takva situacija traje i danas, radi se o kontinuitetu kriminala s razarajućim posljedicama.
Osim poraznih podataka o iseljavanju, ogromnoj inflaciji, o pretvorbi i privatizaciji, o enormnom vanjskim dugu i sl. možda je i ključni moment općeg nezadovoljstva činjenica da manjine upravljaju većinom, bez obzira je li riječ o jednoj specifičnoj nacionalnoj manjini ili klasičnom sektaštvu, nepotizmu ili klijentizmu.
Ljudi su počeli razmišljati na druge načine i pronalaziti neka druga rješenja za život. Ispostavilo se kako je nekima rat bio tragedija a nekima poslovna prilika. Nečiji život bio je na maloj cijeni.
Slijedom svega logičnim bi se činila konstatacija da je samo pitanje vremena kada će doći do značajnijih promjena u Republici Hrvatskoj, međutim pravo je pitanje hoće li doista do toga doći. Pretjerano je kazati kako smo mi Hrvati politički mlad i nezreo narod, ali je činjenica kako smo puno puta činili istu stvar a nadali se drugačijem. To nije logično, niti to može biti.
Iako se čini da je u ovakvim situacijama teško biti optimističan ne smijemo se prepustiti stihiji niti pesimizmu. Svi naši problemi neće nestati niti treba lagati sebe uvjeravajući se da situacija zapravo i nije tako loša kao što se čini.
Naravno da je situacija teška ali nije i nerješiva.
Svjesni smo sebe i svojih mogućnosti, narod koji je pobijedio u nametnutom i neravnopravnom ratu to može učiniti i u miru. Bit ćemo ono što jesmo, ne smijemo se bojati promjena kojima ćemo postati još bolji, otvoreniji za nova znanja i spremni za dalji rast.
Sjetimo se onih koji nisu dočekali stvaranje slobodne i samostalne Republike Hrvatske. Počivali u miru Božjem!
Budimo ponosni na naša postignuća, poglavito na našu pobjedu u Domovinskom ratu, koji je temelj naše državnosti i ishodište naših vrijednosti koje prenosimo na nove generacije, kao u onim teškim danima prepoznajmo novu misiju oko koje ćemo bit okupljeni i ostvarimo svoje ciljeve na putu do prosperiteta.
Sada nam preostaje budućnost!
Ima li ljepšeg sna za jedan narod od imati svoju državu. Našu suverenost, samostalnost i neovisnost nikad nam nitko više neće oduzeti. Nitko neće odgrizati komade Lijepe naše, a svi građani u njoj će živjeti sigurno i slobodno.
Dragi branitelji i dragi svi, dignimo čašu za ovaj dan i nazdravimo sjećanjima i značenju današnjega datuma za Republiku Hrvatsku.
Predsjednica stranke Hrvatsko Bilo
Prof.prim.dr.sci Nada Šikić
Udruga Hrvatski Ratnik