Piše: Mili Lozančić
Zbog nenaravnog sinkretizma religije i politike, a u literaturi se nalazi da je na prvom mjestu japanski šintoizam, a na drugom srpska pravoslavna crkva, počeli su se događati događaji i čini u ‘svetim’ institucijama koji su više nalik na sotonizam, i beru se dozreli plodovi civilizacije smrti! Došlo je do zastranjenja službene crkve utoliko ukoliko ona surađuje sa svijetom, razvija želju za moći, ostaje otvorena na račun unutarnjeg žvota…
Dobro je odmah na početku govora o vjeri i razumu reći da razum i vjera, budući da dolaze od Boga, ne mogu biti suprostavljeni.
Pod nazivom vjera i razum (Fides et ratio) 1998. g. sv. Ivan Pavao II objavio je encikliku koja kaže da su vjera i razum kao dva krila čovjeka koja plutaju na kontemplaciji istine.
Zadržo bih se na teodicejskom razmišljanju, jer sveto pismo nas uči da nas je Bog sazdao malo manjim od sebe, za vječnost i neraspadljivost. Vodeći se linijom tog razmišljanja sposobni smo svoje tijelo, duh, dušu i razum dovesti do točke kada prolaskom vjere kroz vrata istine možemo ući u trascendenciju, Božansko stanje kada u naravi i realnom vremenu, u sakramentu sadašnjega trenutka, možemo dobiti odgovore na teška pitanja Kao što su: Tko sam? Što sam? Odakle dolazim? Gdje idem? Zašto je na ovome svijetu toliko patnje, bola, nepravde…?
Dobijamo i odgovore koji mogu dovesti do razumjevanja kada nam je nanijeta nepravda, ili najgorih nečovječnih čina; silovanja, seksualnog uznemiravanja, pa čak i da kada žrtva prođe period boli i žalovanja oprosti zločinitelju. Ali pored Vječnog Suca i Osvetnika siromaškog jauka bilo bi čovječno da odgovaraju i pred sudom i crkvenim i svjetovnim da sve to ne bi uzelo maha kao što se sada događa!?
U prošlim vremenima se to moglo tajiti, ali ušli smo u doba kad će svaka tajna biti otkrivena i govorit će se s krovova kuća. Zemlja će progovoriti, mrežom interneta brzinom bljeska munje obiđe cijeli zemaljski krug!
Zbog nenaravnog sinkretizma religije i politike, a u literaturi se nalazi da je na prvom mjestu japanski šintoizam, a na drugom srpska pravoslavna crkva, počeli su se događati događaji i čini u ‘svetim’ institucijama koji su više nalik na sotonizam, i beru se dozreli plodovi civilizacije smrti!
Došlo je do zastranjenja službene crkve utoliko ukoliko ona surađuje sa svijetom, razvija želju za moći, ostaje otvorena na račun unutarnjeg žvota koji jedini daje prednost smislu univerzalnoga.
Mi (ja) ne optužujemo crkvu, već više patimo, ispaštamo zbog velike bijede crkve bilo da je ona katolička, pravoslavna, anglikanska, ili bilo koja od crkvi, denominacija ili sekta od nji 22.000 koliko ih je nastalo od prvobitne Jeruzalemske prve crkve sv. Jakova.
Pada mi na pamet stih Zaručnice iz Pjesme nad pjesmama koji proročanski govori upravo i o ovome: “Sinovi majke moje (Crkve) rasrdili se na mene, postavili me da čuvam vinograde, a svoga vinograda, koji je u meni, nisam čuvala.“
Isus Krist Uskrsli u apokrifnom evanđelju progovara o takvim svećenicima koji oskvrnjuju i Riječ Božju i dječicu: “Vi svećenici ste kao psi što leže u jaslama koji blagu ne daju blagovati, a sami ne blagujete!“
Šaljem vam na dar moju pjesmu:
LUDOST KRIŽA
Ubili smo Boga.
Ubili smo Boga ljubavi.
Ubili smo Boga bez mane,
savršenoga.
On nam je sve oprostio.
Onakav popljuvan,
iznakažen,
ponižen,
i još Boga Oca moli
da nam sve oprosti!
To je ludilo i misterij
Krista i križa:
Otac daje da se Sin
bez mane ubije!
Za koga?
Bog sâm sebe ubija!
Za koga?
I Sin dragovoljno umire.
Za koga?
I bol što sve razara…
Majka u krilu
mrtvog Sina
podno križa ljubi,
a anđeli je pozdravljali
u navještenju.
Bog pokazuje
da je čovjek čovjeku
doista poput zvijeri.
Križ.
Tišina.
Kyrie eleison!
Krist ‒ vrata.
Prolazak.
Ulazak.
Zakon ‒ ljubav.
Zapovijed ‒ ljubav.
Budite savršeni kao što
je savršen Otac vaš nebeski.
Ljubite jedni druge
kao što sam ja vas ljubio.
Preobraženje.
Svjetlo istinito.
Beskrajna milina Boga.
Dakle: što je ludilo i misterij
Krista i križa? ‒ Ljubav.
Uskrs.
Ondje, ondje iza svega,
probudi se!
Amen!
Mi smo ovdje radi čiste mejautike da bi izvukli iz nas samih golu Istinu koja je čista Ljubav koju nitko i ništa, kao i Božansku mudrost, ne može zaprljati.
Završio bih kao što i stari zavjet završava knjigom proka Malahije, njegovom opomenom svećenicima:
21 A sad vas opominjem, svećenici! 2 Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite ime moje – govori Jahve nad vojskama – kletvu ću na vas svaliti i proklet ću vaš blagoslov. I već ga prokleh jer to niste k srcu uzeli. 3 I slomit ću vam ruku, bacit ću vam u lice izmetine, izmetine vaših svetkovina, i s njima ću vas splaviti. 4 Po tom ćete znati: to je bila moja opomena da ostane savez moj s Levijem – govori Jahve nad vojskama. 5 A moj savez s njim, to bijaše život i mir – ja sam mu ih dao: bijaše to strah – i on me se bojao, Imena se moga plašio. 6 Zakon istine bijaše u njegovim ustima i pakost mu ne kaljaše usana; u miru i pravičnosti hodio je sa mnom i mnoge je od grijeha odvratio. 7 Da, usne svećenikove treba da čuvaju znanje, a iz njegovih usta treba tražiti Zakon: ta on je glasnik Jahve nad vojskama. 8 Ali vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o Zakon spotiču, raskinuli ste Savez Levijev – govori Jahve nad vojskama. 9 Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujuć’ Zakon.
Sve Vas srdačno podravljam i želim Vam svako dobro u životu i radu.
Mili Lozančić, Hrvatski dragovoljac i pjesnik
Udruga Hrvatski Ratnik