Objavljuje Hrvatski Ratnik
Istinsko poštovanje prema ženama ne dolazi iz šupljih, politički motiviranih slavlja. Dolazi iz prepoznavanja prirodnih, komplementarnih uloga muškaraca i žena, vrednovanja neponovljivog doprinosa supruga i majki, i poštivanja ženstvenosti, ne kao političkog alata, već kao božanske i prirodne stvarnosti. Žene treba slaviti svaki dan, jer one jedine posjeduju svetu sposobnost da donesu novi život na svijet, ljudska bića stvorena na sliku Božju…
Zašto ja ne slavim Međunarodni dan žena – i zašto ne biste trebali ni vi
Bezbrojni ljudi bez razmišljanja slave 8. mart kao ‘Međunarodni dan žena’, nesvjesni njegovog krvavog porijekla – piše Scott Ventureyra u Crisis Magazine-u, a prenosi Croativ.net.
Naša lijeva neradnička soroščad i feministice u noćnoj šetnji Zagrebom bubnjaju i nose crvene zastave i transparente kojima slave socijalističku revoluciju. Tko je tu lud? Je li im itko rekao da je Tito umro prije 45 godina i da se Jugoslavija raspala prije 35 godina?
I zašto mi ne trebamo slaviti Međunarodni dan žena možete vidjeti u videu s društvenih mreža ispod članka…
U subotu, 8. ožujka 2025., moja je kći djelovala frustrirano kada me upitala: “Koji je danas dan? Ti čak i ne znaš. Dan je žena!” Naravno, znao sam točno koji je to dan, ali sam odgovorio: “Ne slavim dan koji su uspostavili komunisti ubojice.”
Moj odgovor, iako nagao, imao je za cilj potaknuti raspravu, onu koja, nažalost, nikada nije otišla dalje od ovih nekoliko riječi. Ovaj me propušteni razgovor, međutim, inspirirao da napišem ovaj kratki esej o podrijetlu Međunarodnog dana žena, praznika koji se široko i nekritički prihvaća, ali unatoč tome nosi krvavo nasljeđe jedne od najdestruktivnijih ideologija u ljudskoj povijesti.
Međunarodni dan žena službeno je ustanovio 8. ožujka 1922. Vladimir Lenjin, arhitekt boljševičke revolucije i prvi vođa Sovjetskog Saveza. (Kasnije su ga službeno priznali Ujedinjeni narodi na isti dan 1977.).
Lenjin, uvjereni revolucionar i gorljivi materijalistički ateist, predvodio je Oktobarsku revoluciju 1917., koja je označila početak komunističke vladavine u Rusiji. Revolucija, također poznata kao Boljševička revolucija, svrgnula je privremenu vladu i uspostavila totalitarnu marksističku državu.
Ruska revolucija započela je 8. ožujka 1917., kada su radnice u Petrogradu (ono što je danas poznato kao Sankt Peterburg) pokrenule prosvjede zbog nestašice hrane, ekonomskih poteškoća i političke represije. Ovi su nemiri brzo eskalirali u pobunu punih razmjera, što je dovelo do abdikacije cara Nikole II. i konačnog boljševičkog udara kasnije te godine.
Car je kasnije pogubljen zajedno sa svojom obitelji 1918. Kako bi obilježio ulogu žena u ovom ustanku, Lenjin je institucionalizirao 8. ožujka kao dan za slavljenje doprinosa žena socijalizmu i revoluciji. Stoga, od svog početka, Međunarodni dan žena nikada nije bio posvećen odavanju počasti ženama u bilo kojem univerzalnom smislu, već radije o promicanju marksističke ideologije.
Revolucija je dovela do jednog od najkrvavijih režima u povijesti. Pod Lenjinom i njegovim nasljednikom, Josefom Staljinom, Sovjetski Savez se pretvorio u krajolik iz noćne more obilježen prisilnom kolektivizacijom (koja je prisilila poljoprivrednike da predaju svoju zemlju i farme državnoj kontroli), čistkama i masovnim pogubljenjima.
Boljševička revolucija odnijela je milijune života kroz građanski rat, političke čistke, izazvanu glad i gulage. Ukupan broj smrtnih slučajeva sovjetskog režima, koji je izravno proizašao iz komunističke politike, premašuje 20 milijuna ljudi.
Izvan Rusije, komunizam je, u svojim različitim primjenama, uzrokovao smrt preko 100 milijuna ljudi diljem svijeta. Ove se činjenice rijetko uče u našim državnim školama.
Ista taktika ‘ideološke subverzije’ koja je uništila ruske temelje sada pokreće dnevni red modernih globalističkih vođa. Sovjetski prebjeg i bivši propagandist KGB-a Jurij Bezmenov upozoravao je tijekom 1970-ih i 1980-ih da se komunizam ne oslanja samo na vojno osvajanje; umjesto toga, on slabi nacije iznutra nagrizajući njihove kulturne, moralne i kršćanske temelje.
Lenjin je rano primijenio ovu strategiju koristeći marksističku ideologiju da sruši tradicionalne strukture i osigura potpunu državnu kontrolu. Njegova je politika izravno napadala brak, religiju i rodne uloge, ne kako bi promicala jednakost, već kako bi razbila prirodne hijerarhije koje su stajale na putu kolektivizma. Promicanjem radikalnog feminizma i potkopavanjem obiteljskih struktura, boljševici su nastojali prekinuti osobnu lojalnost prema bilo čemu izvan države.
Bezmenovljeva upozorenja nastavljaju se provoditi i danas dok globalistički čelnici poput Justina Trudeaua i Marka Carneyja promiču politiku koja potkopava zapadnu civilizaciju. Trudeau, otvoreni obožavatelj kineske ‘osnovne diktature’, zagovarao je radikalne politike koje slabe obiteljske strukture i zamagljuju biološku stvarnost.
U međuvremenu, čini se da je Carney, globalistički tehnokrat s dubokim vezama sa Svjetskim ekonomskim forumom, spreman promicati ovu agendu. Bude li preuzeo veće političko vodstvo u Kanadi, što je zastrašujuća, ali možda vrlo realna mogućnost s obzirom na oživljavanje liberala u anketama (čak i ako su nepouzdani) tijekom fijaska s Trumpovim tarifama, samo će ubrzati demontiranje tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, redefiniranje rodnih uloga, smanjenje roditeljskih prava i nametanje ideološkog konformizma.
Lenjinova marksistička politika razbila je tradicionalne vrijednosti, napala vjerske institucije i nastojala izbrisati obitelj kao temelj civilizacije. Ista destruktivna ideologija postoji i danas, sada se maskirajući pod krinkom napretka i jednakosti.
Učinci tih politika vidljivi su u modernim radikalnim feminističkim pokretima koji nastoje izbrisati biološke razlike između muškaraca i žena, obezvrijediti majčinstvo i eliminirati tradicionalne obiteljske uloge.
Ipak, svake godine bezbrojni ljudi bez razmišljanja slave 8. mart, nesvjesni njegovog krvavog porijekla. Oni ne prepoznaju da je ovaj ‘praznik’ stvoren ne da bi se odala počast ženama, već da bi se angažirale kao vojnici za komunističku stvar koja ih je vidjela kao puko oruđe za revoluciju.
Dostojanstvo i vrijednost žene ne zahtijevaju potvrdu ideologije koja je poklala vlastiti narod, potisnula neslaganje i svela pojedince na samo kotačiće u državnoj mašineriji.
Istinsko poštovanje prema ženama ne dolazi iz šupljih, politički motiviranih slavlja. Dolazi iz prepoznavanja prirodnih, komplementarnih uloga muškaraca i žena, vrednovanja neponovljivog doprinosa supruga i majki i poštivanja ženstvenosti, ne kao političkog alata, već kao božanske i prirodne stvarnosti.
Ne proizlazi iz praznika formiranog u požaru boljševizma nego iz bezvremenih istina koje su davno prethodile i koje će nadživjeti svaku marksističku prijevaru.
Žene treba slaviti svaki dan, jer one jedine posjeduju svetu sposobnost da donesu novi život na svijet, ljudska bića stvorena na sliku Božju, obdarena vječnom vrijednošću. Ova sveta sposobnost ostaje jedna od najvećih misterija i čuda stvaranja.
Dakle, ne, ne slavim Međunarodni dan žena. A ne biste trebali ni vi.
Scott Ventureyra / Croativ.net
P.S. Znači, zašto ne treba slaviti 8. mart možemo vidjeti u videu ispod…
Udruga Hrvatski Ratnik