Posted by Hrvatski Ratnik
Kako je lukavi i opasni Plenković izigrao i prevario junaka Domovinskog rata generala Tomu Medveda, koji se sve više pretvara u hrvatskog Chamberlaina? – Tako počinje članak kojeg je za Hrvatski fokus 2021. godine napisao Antun Babić. Autor secira hrvatsku stvarnost ne libeći se imenovati Gotovinu, Đakića, Medveda i druge odgovorne za propadanje Domovine i loše stanje duha hrvatskog naroda i njegovih branitelja.
Objava je aktualna i danas možda još i više nego te 2021. godine…
Sve najvažnije političke, vojne, diplomatske, represivne, pravosudne, gospodarske, obrazovne, kulturne, pravosudne i obavještajne poluge vlasti u Hrvatskoj već se nalaze u rukama neojugoslavena, ljevičara, europejaca, internacionalista, globalista i članova svjetskih tajnih službi, dakle onih ljudi koji se nikada nisu borili za slobodnu Hrvatsku, a niti su htjeli da se ostvari višestoljetna želja hrvatskog naroda o samostalnoj i suverenoj hrvatskoj državi.
Oni su 1992. ostali debelo razočarani i zapanjeni kad je njihova Jugoslavija nestala, a kao ptica Feniks pojavila se samostalna (za njih slučajna) hrvatska država. Svi manje-više znamo tko su ti ljudi. Oni se nalaze u Uredu predsjednika države, Vladi Republike Hrvatske, Hrvatskom saboru, Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu vanjskih poslova, Ministarstvu obrazovanja, Ministarstvu kulture, Ministarstvu pravosuđa, Državnom sudbenom vijeću i, naravno, u brojnim državnim agencijama i institucijama.
Nažalost, ne znam što je za Hrvatsku opasnije ili strašnije – to što se radi o protivnicima hrvatske države ili što je u većini slučajeva riječ o notornim kriminalcima i korumpiranim državnim i javnim dužnosnicima. U svakom slučaju, treba reći kako je na djelu dvostruka i nesmiljena ofenziva na Hrvatsku i hrvatski narod.
Sljedeće pitanje koje se nameće jest kako se to moglo dogoditi nakon veličanstvene pobjede hrvatske vojske (branitelja i dragovoljaca) nad četnicima i Jugoslavenima u Domovinskom ratu? Uvjeren sam da potpun odgovor na to pitanje ne može samostalno dati ni najobrazovaniji i najupućeniji politolog, povjesničar, psiholog ili psihijatar u Hrvatskoj. To je tema za duži razgovor, analizu i istraživanje velikog broja uglednih stručnjaka iz svih navedenih područja, ako Hrvatska u međuvremenu ne propadne, što je želja i Milanovića i Plenkovića. Naravno, uz uvjet da ti stručnjaci nisu neojugoslaveni, nego hrvatski domoljubi.
Stoga ni ja neću ni pokušati dati definitivan zaključak kako je u samo dvadeset godina nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana došlo do tako žalosnog i nevjerojatnog preokreta.
Cilj je ovog komentara ukazati na šutnju i mirno, gotovo nezainteresirano, promatranje hrvatskih branitelja kako se Hrvatska sustavno pretvara u “malu” Jugoslaviju. Što se to dogodilo da su hrvatski branitelji odustali od obrane hrvatske države, za koju je petnaest tisuća njihovih ratnih “drugova” dalo svoj život, a brojni su drugi, braneći Hrvatsku od četničke agresije koju je inicirao Beograd, postali i teški invalidi?
Kao pozorni i svakodnevni promatrač svega što se na hrvatskoj političkoj pozornici događa već tri desetljeća, znam samo toliko da je više od devedeset posto domoljubno usmjerenog hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu zadnjih desetak godina redovno zazivalo hrvatske branitelje da se organiziraju i zaustave rastakanje samostalne hrvatske države i preuzimanje cijele Hrvatske od strane Jugoslavena, djece i unučadi komunista i udbaša, koje slobodno možemo nazvati srboljubima, kao što je bio kipar Ivan Meštrović.
Naime, hrvatski branitelji bili su, i još uvijek jesu, jedina skupina ljudi u Hrvatskoj koja može političkim putem zaustaviti divljanje Jugoslavena u Hrvatskoj i uništavanje svega za što su se hrvatski branitelji i dragovoljci borili u Domovinskom ratu.
U drugom dijelu članka ponudit ću neka svoja objašnjenja, koja ne moraju biti točna, ali nisu ni daleko od istine, zašto je braniteljska populacija postala neorganizirana, podijeljena, demoralizirana i dezorijentirana.
Nažalost, s druge strane, u zadnjih dvadeset godina, nakon smrti predsjednika dr. Tuđmana, HDZ se pretvorio u protuhrvatsku, europsku-federalističku i pljačkašku stranku, a sve druge tzv. hrvatske domoljubne stranke pokazale su pučkoškolsku političku nezrelost, neznanje i sebičnost. Stoga u tom kontekstu nisu nikada, pa ni danas, predstavljale nikakvu opasnost za sustavno rastakanje hrvatske države, tj. one političke stranke i pojedince koji to otvoreno i gotovo nasilno rade i provode.
Gotovina: ‘Ovo je točka na ‘i’, rat pripada povijesti, okrenimo se svi budućnosti!’
Možda je došlo vrijeme da se otvoreno kaže kako je povratak generala Gotovine iz haaškog zatvora bio prijelomni trenutak za lomljenje kičme hrvatskim braniteljima, te otvaranje prostora za djelovanje “neprijateljskih” snaga i “pete kolone” u Hrvatskoj.
U svojem govoru na Trgu bana Josipa Jelačića, na dočeku priređenom za generala Markača i njega, general Gotovina je, kao branitelj i ratnik, poslao vrlo jasnu pacifističku poruku hrvatskim braniteljima i hrvatskom narodu: “Ovo je točka na ‘i’, rat pripada povijesti, okrenimo se svi budućnosti!”
Nakon te duboko razočaravajuće poruke Gotovina je otišao u Zadar uzgajati tune. Bio je to kraj snova mnogih hrvatskih branitelja i domoljuba da će se general Gotovina kandidirati za predsjednika države. Ako ne to, razlog čemu možda i mogu dokučiti, ali onda svakako da će povesti hrvatske branitelje u političku i demokratsku borbu za obranu svetih ciljeva krvlju plaćenih u Domovinskom ratu.
Bio je to jedan od težih udaraca hrvatskim braniteljima koje su, pa i zbog Gotovine, godinama izlagali kritici i ponižavanju svi važniji mediji u Hrvatskoj. Tu ću stati. Ne želim ovdje dalje nagađati o tomu zašto se general Gotovina povukao s možda još važnijeg bojišta nego što je bilo ono strašno bojište u Domovinskom ratu.
Đakić i drugi uhljebi iz braniteljske populacije
Duboka država i hrvatske izdajničke vlasti od 2000. godine nadalje služe se brojnim psihološkim, korupcionaškim i razbojničkim metodama u sprječavanju organiziranja i ujedinjenja domoljubnih hrvatskih branitelja. Nakon što su uspjele razbiti hrvatske branitelje u tisuću i više udruga, brojne vlasti u Hrvatskoj, a naročito HDZ, pribjegle su metodi uhljebništva i nagrađivanja onih branitelja koji su spremni – za novac, visoke dužnosti u vlasti i Hrvatskom saboru te iz ideoloških razloga – dati potporu političkim projektima iza kojih se krije uništenje samostalne hrvatske države.
Jedan od najvećih slugu Andreja Plenkovića i izdajničkog HDZ-a jest Josip Đakić, predsjednik Udruge hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Republike Hrvatske. Kad god su se u prošlosti branitelji pobunili protiv politike HDZ-a, uskakao bi Đakić koji je za sebe vezao veći broj branitelja koji su za sitan novac bili spremni u djelo provesti njegove zapovijedi.
Ubojstvo generala Đure Brodarca u pritvoru i zatvorska kazna za heroja Domovinskog rata Tomislava Merčepa
Kad bi iscrpila sve druge moguće načine u pokoravanju branitelja i sijanju straha među braniteljskom populacijom, vlast u Hrvatskoj nije se ustručavala služiti ni vrlo drastičnim metodama. U osječkom je zatvoru u 67. godini života “ubijen” junak Domovinskog rata general Đuro Brodarac.
Podsjetimo, Brodarac je u pritvoru osječkog zatvora završio 21. lipnja 2011. godine kao osumnjičenik za ratni zločin nad civilima srpske nacionalnosti na području Siska i Banovine tijekom 1991. i 1992. godine.
Gotovo jednaku sudbinu jedno desetljeće kasnije doživio je i prvi zapovjednik obrane Vukovara i junak Domovinskog rata Tomislav Merčep. O svojoj suradnji s Tomislavom Merčepom od 1995. do 1998. godine osobito ću se osvrnuti u svojim memoarima. Usprkos negativnom medijskom imidžu, Tomislav Merčep bio je ne samo velik i beskompromisan hrvatski domoljub, nego i dobar čovjek. To je bio razlog zbog kojeg su ga hrvatske vlasti maknule iz javnog života.
General Tomo Medved – od heroja do potencijalnog izdajice!?
Ako nastavi s bespogovornom potporom izdajničkoj politici Andreja Plenkovića, general Tomo Medved mogao bi ući u hrvatsku povijest kao ratni heroj koji je kasnije zbog naivnosti postao vrlo opasan izdajica.
Što dalje vrijeme odmiče i što Plenković sve beskrupuloznije i nemilosrdnije iskorištava ugled i ratno herojstvo generala Medveda za svoje protuhrvatske ciljeve, sve mi se više nameće usporedba odnosa između njih dvojice i politike popuštanja engleskog premijera Nevillea Chamberlaina Adolfu Hitleru uoči Drugog svjetskog rata.
Chamberlain je bio uvjeren da će politikom popuštanja Hitleru izbjeći rat između Njemačke i Velike Britanije. Svi znamo što se kasnije dogodilo. General Tomo Medved danas je braniteljski Neville Chamberlain koji ne samo popušta Plenkoviću, nego sve više postaje njegov bespogovorni i vjerni sluga. To je za opstanak Hrvatske vrlo opasno i tragično.
Nakon što obavi zadaću koju je dobio u Bruxellesu i Parizu, Plenković će pobjeći iz Hrvatske, a generala Medveda optužit će da je on kriv za sve velike propuste i za tragediju koja bi se mogla dogoditi hrvatskom narodu. Naročito je zabrinjavajući Zakon o Hrvatskim braniteljima koji osigurava pravo na hrvatske mirovine četnicima u Hrvatskoj koji su sudjelovali u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. To je činjenica, a ne samo neki ružan san.
Prava Hrvatska još uvijek postoji samo u hrvatskom iseljeništvu
Strašna je pomisao, no to je žalosna činjenica, da prava Hrvatska, ona u kojoj nema cenzure domoljublja, postoji još jedino u hrvatskom iseljeništvu.
Autor: Antun Babić/Hrvatski fokus
Izvorni članak možete pročitati na poveznici ovdje.
Udruga Hrvatski Ratnik
Zanimljivo je i to da je 1939-e u Njemačkoj bilo cca 500 000 Židova kojima su davali slobodan izlaz iz Njemačke te tražili od drugih europskih država da ih prime ali su se sve oglušile! Priču o holokaustu, za koji je MCK izjavio da je najveća laž 20-og stoljeća, svi znamo! Međutim, istina je duboko zakopana ali klice probijaju na površinu! Ako ih je toliko spašeno, ako ih je toliko preživjelo logore, kako su došli do broja od 6000 000!? Množenjem??!
Britanski premijer prije Curchilla, Neville Chamberlain, rekao američkom veleposlaniku u Britaniji, Josephu P. Kennedyu, da: “Amerika i svjetski židovi tjeraju Englesku u rat.” Lord Beaverbrook je u prosincu 1938. pisao Frank Gannettu: “Židovi rade veliki pritisak na britanskog premijera Nevilla Chamberlaina. Ponašaju se užasno i maltretiraju ga. Svi židovi su protiv njega a imaju vodeće pozicije u domaćim medijima. Njihov politički utjecaj nas gura u rat.”
Tijekom posljednjih tjedana kolovoza 1939. Nijemci na selima u istočnoj Poljskoj su bili terorizirani sa frazama da ih treba poklati. Rasna propaganda u poljskom tisak uglavnom u židovskom vlasništvu igrala je glavnu ulogu u etničkom progonu Nijemaca iz Poljske. Napadi su dosegli vrhunac 3. rujna 1939. u Brombergu, u onome što je poznato kao krvava nedjelja. Poljska vojska dala je punu podršku poljskim civilima i partizanima, da love i ubijaju preostale njemačke manjine koje su još ostale u Poljskoj.
Po standardnom komunističkom receptu, njemačko stanovništvo je progonjeno. Kuće su pretraživane, Nijemce su tukli, silovali i ubijali. Obično su ih držali zajedno i u grupama tjerali, masakrirali, na izoliranim mjestima u rasponu od 40 do 100 odjednom. Najmanje 5500 Nijemaca bilo je mučenjem ubijeno. Opise brutalnih zvjerstva koje su radili i na koji način su se Poljaci obračunavali sa njemačkim stanovništvom u Poljskoj prije drugog svjetskog rata neću dalje opisivati. 328 Nijemaca otjerano je u protestantsku crkvu u Brombergu nakon čega je ista zapaljena i svi su izgorjeli.
Masakr Nijemaca u Poljskom gradu Brombergu prije Drugog svjetskog rata je sakriven i izostavljen iz naših povijesnih knjiga i o tome se ne uči. Danas se ti masakri smatraju među najmonstruoznijim i najbrutalanijim zločinima koji su ikada napravljeni nad civilnim stanovništvom. Leon Degrelle je rekao: “Od svih zločina Drugog svjetskog rata, nikad se ne čuje veliki masakr koji se dogodio u Poljskoj neposredno prije rata. Tisuće Nijemaca, žena i djece je masakrirano na najstrašniji način od strane mase koju je razbijesnio tisak.”
Hitler je odlučio zaustaviti pokolj Nijemaca u Poljskoji i Njemačka je konačno uzvratila
1. rujna 1939., dan koji se danas smatra početkom drugog svjetskog rata.
Istog dana kada je Danzig je okupiran od strane Njemačke. Njemačka je napala Poljsku i
vratila teritorije koje su joj bile oduzete Versajskim ugovorom. Rat sa Poljskom je trajao samo 29 dana. Blitzkrieg je iznenadio Poljsku. Nasilja nad Nijemcima su se nastavila i ukupno je ubijeno 58,000 njemačkih civila u Poljskoj. Masovna ubojstva Nijemaca su zaustavljena 18.09.1939. kada je Njemačka okupirala određena područja. Oslobođeni Nijemci dočekali su Hitlera u Danzigu kao heroja.
3. rujna 1939. je dan kada su internacionalni bankari i globalisti službeno objaviti rat. Britanski premijer Neville Chamberlain govori: “Govorim vam iz Kabinet u Downing Streetu. Jutros je britanski veleposlanik u Berlinu predao njemačkoj vladi konačnu odluku u kojoj navodi da ako ne čujemo do 11 sati da je Njemačka odmah spremna povući svoje trupe iz Poljske, da će to značiti ratno stanje između naših država. Sada vam moram reći da nikakav odgovor nije primljen, te da je posljedično sa time naša država u ratu sa Njemačkom.”
Nakon što su Francuska i Britanija blokirali bilo kakve ponude za mirnim rješenjem krize unazad 7 godina prije rata, sada su napokon objavili rat Njemačkoj 3. rujna 1939. godine. Dana 5. rujna 1939. godine bačena je prva bomba na Njemački teritorij od strane britanskih Kraljevskih zračnih snaga. Tada je Sovjetski Savez izvršio invaziju na Poljsku s istoka i masakrirao desetke tisuća nevinih Poljaka, ali saveznici nisu rekli ništa. Saveznici su samo koristili Poljsku kao lutku za početak rata. Britanski premijer Churchill će kasnije čak dati Poljsku i cijelu istočnu Europu Sovjetima nakon rata.
Sukladno članku g. Babića. Ovo je moj tekst iz 2016-e godine. Što očekivati nego da poltroni instaliraju poltrone!?
Urbi et orbi:
Domoljublje, državnost i nacionalizam ili… Ima li virusa u apdejtiranju hrvatskoga puka?
Možda vam nije poznato, no u RH nema niti „D“ od demokracije. Vjerojatno je to stoga što se svi „liberali“ i „antifašisti“ upinju iz petnjih žila da ne razmišljate, da ne povezujete događaje i podatke već samo apdejtirate već upisani program brainwashing-a.
Zašto je nema? Samo zbog toga što je to floskula kojom je potrebno stvoriti dojam određenoj interesnoj grupi, u ovom slučaju hrvatskom narodu, da bira i da je sam kriv što mu je tako kako jest. Glup, trom, lijen, neuk. I treba mu netko da ga vodi (iako mi nije jasno kako takav narod može izabrati i prepoznati „lumene“ koji će nas izvući iz moralne i gospodarske krize). I zato što vlast nikada nije bila zainteresirana za narod, za to što narod misli i želi, osim u slučaju kad je to saznanje potrebno prikupiti u svrhu suzbijanja narodne volje tj. Direktne demokracije, bilo zastrašivanjem, bilo pendrecima i dugogodišnjim zatvorima. Pa nema država u rezervi kojekakve interventne skupine odane vlasti (ne obavezno i državi i narodu) zbog vanjskog neprijatelja, zbog zastrašujućih terorista koji siju strah i trepet po svijetu, kidaju ljudima uši i prste, peku ih i piju krv, već zbog vlastitog naroda, da bi zaštitili sebe i one koji su ih tu quid pro quo postavili! A to nije narod! Jer, demokracija postoji samo u dobro opranim glavama naivnih! U tom smislu su i izbori, da bi tu iluziju podržali. Tko postavi blasfemičnu sumnju u demokratičnost istih, neprijatelj je države (koja de facto više ne postoji), nazadnjak, klerofašist, homofob… ili barem marginalac koji nema pojma o čemu govori no, za svaki slučaj će ga i „demokratski“ mediji kojima se redom ne zna vlasnik, pribiti na stup srama, secirati i otkriti da je u djetinjstvu maltretirao mačku. Ako ne i dvije!
Slijedom te tvrdnje, neki ljudi postavljaju pitanje je li Plenki domoljub? Je li Kolinda, pitaju, pa seciraju njihove postupke, genealoško stablo i korijenje. Dakako, i na to treba odgovoriti no to pitanje je sekundarno i u normalnim okolnostima wellfare state-a, nitko ga ne bi postavljao. Zašto? Zato što u tim okolnostima nitko ne bi znao tko je Plenki, nitko ne bi znao tko je Kolinda koja bi se u tim pretpostavljenim okolnostima vjerojatno udala u nekoj američkoj vukojebini, živjela u montažnoj drvenoj kućici sa trijemom i povremeno dolazila u RH u posjet obitelji u riječkom zaleđu. Ali susjedi bi je sigurno znali… U tim okolnostima, ti ljudi nikom ne bi nedostajali a poglavito ne hrvatskome narodu jer bi, po definiciji, živjeli u blagostanju kao proizvodu kauzalnog odnosa sa vlašću koja to opet po definiciji ne bi bila već prije koordinator i usmjerivač ili organizator. A odgovoran i dobar organizator zlata vrijedi svakoj interesnoj grupaciji. Dovoljno je razmisliti o tome koliko je Agrokor plaćao današnjeg ministra financija! E sad, ako se on spustio na minimalac ministarske plaće a Kolinda i Plenki nemaju puno veću, može se postaviti i pitanje sukladnosti i reciprociteta! Jesu li Kolinda i Plenki toliko loši organizatori pa im Država zato ne da veću plaću (a zašto su onda tu?) ili su na probnom radu kao asistenti pa će naknadno, na drugom mjestu, dokažu li se, dobiti veća primanja? Obzirom da je privid da su oboje došli sa bolje plaćenih mjesta, ostaje i prividna dvojba je li im to dosta, kao domoljubima ili, uzevši prethodnu tvrdnju quid pro quo i izostanku bilo kakve demokracije, da su za tu žrtvu prema nalogodavcu mnogo bolje plaćeni nego narod misli (a ionako ga nitko ništa ne pita), u novcu ili naravi. Sada ili in future! Tako mi pada na pamet Jeljcin i Gorbi protiv kojih su nedavno podignute optužnice zbog veleizdaje i rušenja tadašnjeg SSSR-a. Plači voljena zemljo! I onda mi padne na pamet kako ima točno 16 (šesnaest) godina da sam to na jednom seminaru u Opatiji javno obznanio, izlažući se konstantnom riziku od dijagnoze LUD! Ubrojivši u taj okvir plaćenih glumaca još neka eminentna imena sa političko-(ne)zabavne scene.
Dakle, u tom smislu, jesu li Plenki i Kolinda domoljubi? Odgovor je izlučan ako se zna da je Plenki uvodno reklamiran a Karamarko simultano difamiran, ne ulazeći u istinitost (obzirom na generalnu vjerodostojnost današnjih medija i njihovu vlasničku strukturu, čast izuzecima) kao budući „mogući“, „vjerojatni“ predsjednik HDZ-a što je, otkrivam toplu vodu, samo koridor prema premijerskoj funkciji. A onda Plenki postaje čelnik stranke sistemom jedini predloženi pa od jednog ponuđenog izaberite najdražeg. Jer će taj kasnije odabirati vas, po vlastitom nahođenju a ne po volji naroda. Dakako, razvidno je to po rezultatima izbora preferencijalnim glasovanjem po kojem bi, po prethodnoj tezi wellfare state-a, Hasanbegović bio premijer po volji naroda a Esih njegova zamjenica… ili obratno, sasvim svejedno. Po toj paradigmi, samoizabrani premijer je, suprotno volji naroda, postavio Obuljenku po ključu neznanom narodu no znanom nekim drugim krugovima iz čega se iščitava njegova (ne)kompatibilnost sa istim tim narodom pa, sukladno tome, i njegova emocionalna pripadnost istom kao esencijalnom faktoru epitetu i postavkama domoljubnosti. No nju, kao temeljnu odrednicu primus inter pares, neka obrazlaže i argumentira on sam, bude li ga tko pitao. Samo, neka pritom pazi da premijera ne pita o izletu u Ukrajinu i razlozima ugrožavanja hrvatskog suvereniteta i života hrvatskih vojnika i pučanstva općenito. U neke druge zemlje u blizini, ići će kad uhvati vremena i obavi potrebite (telefonske) razgovore koji bi ga mogli usmjeriti u odgovarajućem pravcu.
Glede Kolinde, dovoljno je reći da svojim autoritetom ni datim joj ovlastima nije ništa napravila za zaštitu silovanih žena tijekom rata niti izvršila pritisak na istrazi i procesuiranju vinovnika tih zločina koji se i danas šeću hrvatskim gradovima naočigled žrtava. Podjednako, grubo se ogriješila o pozitivne propise RH ističući kako je NDH bila zločinačka tvorevina. Valjda stoga što je Poglavnik tražio da hrvatski narod raspolaže svojim resursima i svojim pravom na samoopredjeljenje a Danijel Crljen tu volju i ljubav prema Hrvatskoj pretočio u Načela Ustaškog Pokreta? Ili stoga što Hrvati nemaju to pravo jer su bogomdani te zauzeli jedan od najljepših i najbogatijih predjela svijeta na koji je oko bacio netko drugi? I ne trpe tuđu vlast! Pa ih treba odstraniti a nitko to ne smije istraživati!? Revizionirati? Jer nije prava znanost ona koja stalno istražuje i preispituje! Prava je znanost samo ona koju vam mi nametnemo! Dakle, gdje smo? Nije stoga, valjda, takav stav što bi je ona mrzila ili voljela već stoga što time iskazuje osobni animozitet prema nečem o čemu meritorne ustanove nisu donijele pravorijek, izuzev komunističkih. Nekvalificirano prejudicira! A time daje i prikaz osobne površnosti i nekompetentnosti. Ako je, primjerice, njen prethodnik čiju sliku kao uzora drži na Pantovčaku, izrijekom rekao kako je NDH bila opravdana čežnja hrvatskog naroda za ustrojavanjem vlastite države što je izjavio i Mesić u Australiji, još jedan njen prethodnik, onda je po logici stvari i cijeli hrvatski narod, onaj koji je želio svoju državu, zločinački. Po njenim riječima! Moralnost takve tvrdnje protokolarnog čelnika te države i toga naroda neupitna je! Poglavito stoga što je taj isti narod u posljednjem ratu pokušao raditi isto što i u prethodnom… osloboditi se „osloboditelja“ koji su razorili upravo „zločinačku NDH“, makar je institucija presumpcije nevinosti i dalje aktivna u hrvatskom zakonu, kako je i sam Plenki to nedavno ustvrdio, braneći Kalmetu. Poglavito stoga što joj je epitet „zločinačka“ dodijelila interesna grupacija koja je izvršila neviđen pokolj Hrvata u 20. stoljeću te nastavila sa tim orgijanjem u Vukovaru, Škabrnji i drugim hrvatskim mjestima. Istovremeno, ta grupacija nije riječima hrvatske predsjednice označena zločinačkom unatoč tisućama dokaza već je to, kako kaže američka učenica, svjetonazor ugrađen u temelje i preambulu moderne hrvatske države koji reže Hrvatsku na pola, pola ubija a pola Šarcu svome daje… jer je pripomogao a Hrvate tjera da budu vrtlari, sobari ili čistači bazena! Odluke zločinaca o budućem izgledu i ustrojstvu okupirane Hrvatske, kako je to zorno buduće vrijeme pokazalo. I cijeli je taj britansko-srpsko-komunistički igrokaz i više manje dobro naučena rola još jednog patetičnog glumca upravo u svrhu, kako se to i vidi, usmjeren prema kolektivnom brisanju iz svijesti vremena prije 1991. Jer je (tek) tad Hrvatska stekla svoju državnost(!!!) i „neovisnost“ (a Hrvati su do tada živjeli na Marsu), odnosno 1992., priznavanjem od drugih, kao da netko ne postoji ukoliko ga netko negira no to je tema posebno za međunarodno pravo. A ovdje se samo pitamo jesu li Plenki i Kolinda domoljubi!
Kako se u Hrvatskoj stiče domoljubnost i pozicioniranost u visokim političkim krugovima? Tako da se zaklinjem naddržavi EU i njenim propisima koji su iznad nacionalnih, tako da ignoriram propise te iste EU-e i države članice kojom predsjedam te da kao takav, koristim autoritet u pritisku prema istražnim organima te iste članice tvrdnjom da povijest treba ostaviti povijesničarima, unatoč tomu što su hrvatski propisi usklađeni sa onima EU-e, unatoč tomu što su ovi obligatorne naravi a kažu da osim povijesničara, ratne zločine istražuju i pravosudni istražitelji (ako im se drugačije ne kaže) jer RATNI ZLOČIN NE ZASTARIJEVA, predsjednice RH Kolindo Grabar-Kitarović! Što opet o tome kažu pozitivni propisi RH koji su, očito je, selektivne prirode, pa za nekoga vrijede a za nekoga baš i ne, ako ne može drugačije. Stoga, ili je nestručna osoba na protokolarnom čelu države ili svijesno čini ono što po definiciji ne bi smjela. Kao političar, a poglavito kao domoljub. A neki se ljudi pak pitaju jesu li Plenki i Kolinda domoljubi? Poglavito onakvi opisani u Rječniku stranih riječi B. Klaića na strani 922., izdanje iz 1982. godine. Pojam glasi – nacionalizam! Pitam se, zašto se neki ljudi pitaju? U svekolikom demokratskom ozračju u kojem okljaštrena i poluprazna Država, pregalaštvom onih koji su nas pobili i porobili, onih koji još uvijek slave Tita u Kumrovcu makar „pobijeđeni“, uživa demokratske tekovine liberalizma i borbe za jednakost svih koji misle kao oni! Pa, nemaju li pametnijeg posla? Nije li to bjelodano onom koji vidi? Onom koji još nije apdejtirao postavke…? Samo da nema virusa!