Piše: Vjekoslav Krsnik
Kolikogod to zvučalo nevjerojatno, a posebice na godišnjicu osnivanja Nezavisne Države Hrvatske, za vrijeme Pavelićevog ustaškog režima u Zagrebu je djelovala židovska općina koja je u tim, za Židove okrutnim danima, pomagala toj zajednici da uopće opstane. To otkriće u svojem magistarskom radu otkrila je zagrebačka židovka Ruth (Vlasta) Lipa. Njena majka Zdenka, rođena Slovak, i otac Josip Lipa preživjeli su Holokaust…
Ruth Lipa rodila se u Zagebu 1946. godine, a s roditeljima je emigrirala u Izrael 1948. godine. Na sveučilištu u Haifi odlučila je svoj magistarski rad posvetiti novijoj povijesti židovskog naroda, pa je tako izbor pao na djelovanje židovske općine u Zagrebu za vrijeme NDH.
Taj njen magistarski rad na Sveučilištu u Haifi pod naslovom “Židovska bogoštovna općina Zagreb i njezino djelovanje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj” objavljen je 1988. godine, a nedavno je tiskan i u Hrvatskoj.
U toj knjižici Ruth Lipa podsjeća da je u Zagrebu živjelo 12.000 Židova koji su bili okupljeni u nekoliko općina: aškenaskoj, sefardskoj, ortodoksnoj i ultraortodoksnoj.
Iako su Židovi, u Pavelićevom ustaškom režimu i uz Gestapo, bili progonjeni a većina ih je nastradala u konclogorima u Njemačkoj i Hrvatskoj, na molbu Rabinata i Društva Hevra kadiše, Ustaško redarstveno povjerenstvo odobrilo je djelovanje židovske općine ali pod imenom Židovska bogoštovna općina.
Prvenstveni cilj Židovske bogoštovne općine u Zagrebu bio je da se brine o spašavanju preostalih članova zajednice, prije svega djece njihovim preseljenjem u zemlje gdje Židovi nisu bili progonjeni, te osobito pomoći Židovima u konclogorima na raznim lokacijama u NDH.
Ruth Lipa se u prikupljanju arhivskog materijala služila raznim izvorima, ali za vrijeme Jugoslavije, koja nije imala diplomatske odnose s Izraelom, nije naišla na razumijevanje u Beogradu gdje je u jugoslavenski centralni židovski arhiv prebačen čitav arhiv Židovske općine Zagreb. Tako je svoj magistarski rad temeljila na dostupnim arhivima u Zagrebu i inozemstvu kao i na svjedočenjima preživjelih Židova
Njen rad svakako je izuzetno vrijedan jer pokazuje da je, uza sve strahote rasnih zakona kojima su Židovi u Pavelićavoj NDH bili izloženi, ipak postojala mogućnost da Židovska općina u Zagrebu i dalje djeluje, tako da je Zagreb uz Budimpeštu bio jedini grad u okupiranoj Europi gdje je to bilo moguće.
Ruth Lipa tako se pridružuje sarajevskoj Židovki Esther Gitman koja je napisala izuzetno vrijednu knjigu o djelovanju blaženog kardinala Alojzija Stepinca koji je u spašavanju Židova surađivao s tadašnjim zagrebačkim rabinom Miroslavom Šalom Freibergerom.
Objavljivanje knjižice Ruth Lipa o djelovanju Židovske bogoštovne općine u vrijeme NDH u Zagrebu uklapa se u širi okvir uspostavljanja ne samo prijateljskih nego u neku ruku i savezničkih veza između Hrvatske i Izraela koje su dugo godina nakon Drugog svjetskog rata bili pod utjecajem srpske propagande o Hrvatima kao genocidnom narodu.
Upravo na tom području djeluje bivša novinarka ‘Vjesnika‘ moja kolegica Branka Šomen koja je dosad priredila niz izložaba od Los Angelesa preko New Yorka do Zagreba i Osijeka o Hrvatima koji su, izlažući se ustaškoj opasnosti, spašavali svoje židovske susjede i prijatelje.
U Hrvatskoj ima čak 132 ‘Pravednika među narodima‘ koji su zaslužili tu titulu židovskog naroda. Ta uspostava čvrstih veza s državom Izrael manifestira se već nekoliko godina počevši od prvobitne odluke da se za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo kupe izraelski modificirani lovci F-16, što je nažalost propalo.
Izraelska službena politika prema Republici Hrvatskoj desetljećima je bila pod utjecajem srpske propagande koja je pokušavala izjednačiti Jasenovac s Auschwitzom namećući cijelom hrvatskom narodu genocidnost prema Židovima, premda se Srbija pod nacističkom Njemačkom proglasila prvom ‘judenfrei‘ zemljom u Europi.
Jedan američki Židov, Philip Cohen, do kosti je raskrinkao službenu srpsku propagandu jer je u knjizi ‘Tajni rat Srbije‘, prevedenoj i na hrvatski, ukazao da je antisemitizam duboko usađen u srpskoj nacionalnoj eliti i državnoj politici. Konačno se dogodilo da je u pismu ‘Jerusalem Postu‘ jedan australski Židov prije nekoliko godina raskrinkao te podmukle pokušaje srbijanske politike da se u odnosu na Židove ocrni cijeli hrvatski narod.
Otada su prestali protuhrvatski istupi židovskih plaćenika srpske propagande u svjetskim, i posebice hrvatskim medijima, poput Jutarnjeg i Večernjeg lista ali i HRT-a.
Jedan je izraelski diplomat nedavno rekao jednom hrvatskom poslovnom čovjeku kako Hrvatska spada među pet najvažnijih saveznika Izraela u svijetu, što se dokazalo i nedavnim glasovanjem protiv rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih naroda nakon izraelske vojne akcije u Gazi. U toj rezoluciji osuđuje se Izrael, ali ne i Hamas uzimanjem izraelskih talaca. Protiv te neobvezujuće rezolucije uz Austriju, Češku i Mađarsku bila je i Hrvatska.
Udruga Hrvatski Ratnik
Poštovani g. Škorin. Imate li podatke o vašoj tvrdnji glede holokausta. Ja ih imam ponešto i uredno ih prikupljam. Po mojim saznanjima je najviše Židova tiekom WW2 stradalo upravo u Srbiji, ali ih je ondje u najviše spaseno zahvaljujući zajedničkoj akciji NDH i Bugarske. Neki Kanađanin je imao sudski spor sa Svjetskom židovskom organizacijom, koji se u Kanadi vodio punih 12 godina. Nažalost nisam uzeo podatke o njemu i njegovim podatcima, glede tzv. Holokausta. On je dokazao kako je u WW2 stradalo najviše oko 300.000 Židova i to ponajviše od bolesti, zatim od “opravdanih” strijeljanja jer su se Židovi ponajviše borili protiv država gdje su obitavali. Sud je na kraju dobio, ali je taj Svjetski židovski kongres u medjuvremenu uklonio sve podatke sa svih medija o tome i odkupio, i uništio, sve njegove knjige i objave iliti po onoj staroj šugoslavenskoj:”Druže Stane, činjenice nam ne idu u prilog! On će:”Tim gore po činjenice!”!
Unatoč Rasnom (nametnutom) zakonu, kojeg se Hrvatska držala upravo koliko je morala, zoran primjer prave hrvatske politike u NDH prema Židovima je i njihova zastupljenost u Hrvatskoj vojsci. Tako od 132 generala, Židova je 28. Podjednako tako, a danas je to teško naći na mreži, postoji i dopis poglavnika Mili Budaku u kojem ga moli da sačuva židovsku općinu i da joj ni cigla ne padne jer su oni, kaže, naši rođaci! Oni za koje se držalo da rade protiv Države, slani su u Jasenovac na isti način, a možda i bolji, od onog na koji se danas lopovi i kriminalci šalju u Lepoglavu i drugdje jer su radili za opće dobro. Kakav je Jasenovac bio logor dovoljno govori podatak da su pokradenim strojevima iz Jasenovca Srbi osnovali svoju famoznu tvornicu Zavodi crvena zastava u Kragujevcu! A stroju za mljevenje kostiju još nitko nije ušao u trag makar smo u forenzici pri vrhu u svijetu! I, osobni doživljaj – bio sam u Sasenhausenu i, koliko god se naprezao, NIGDJE, ni u jednom dokumentu nema ni spomena Hrvatske vezano za židovsko pitanje! A, ako je, a kažu da jest, logor rekonstruiran točno, onda je mnogim tadašnjim uznicima bilo mnogo bolje nego danas nekim “slobodnim” ljudima!
Zanimljivo, iz Srbije koja ih je pobila oko 80 000 su bježali u “rasističku i zločinačku” NDH i tražili azil! Koliko je poglavnik držao do Rasnih zakona govori i podatak da je odbio nadzor nad logorom Sajmište u Zemunu, makar na hrvatskom teritoriju jer su se tamo pod nadzorom Njemaca i Srba doista vršila smaknuća. Židova i drugih nepoželjnih ljudi!
Bog i Hrvati
Da bi saznali više istine o 2. svjetskom ratu, umjesto da se ponavljaju židovske propagande, proučite film “Europa posljednja borba”, i “Najveća priča nikad ispričana”
Ove 3 knjige su među najdetaljnijim knjigama koje su pobjednici pisali o drugom svjetskom ratu:
Križarski rat u Europi – 559 stranica, autor: SAD general Dwight D. Eisenhower.
Drugi svjetski rat – 4448 stranica, autor: predsjednik SADa Winston Churchil.
Memmories de Guerre – 2054 stranice, autor: Francuski oficir koji je vodio borbu Francuske protiv Njemačkog nacizma: Charles de Gaulle
Ove knjige su objavljene od 1948 do 1959 i imaju ukupno 7061 stranica i niti jedna od njih ne opisuje ništa povezano sa židovskim holokaustom, logorima za masovno ubijanje ili masovnim istrebljenjem židova.
Međunarodni Crveni križ javno je obznanio da je priča o holokaustu najveća laž 20-og stoljeća! Po prikupljenim originalnim podatcima i evidencijama koje su logori vodili, na tlu Europe, od početka do kraja rata, u svim logorima ukupno je umrlo od raznih uzroka 271 000 ljudi, većinom od tifusa!