Dobra vijest s Brača vezano za vrtiće i cijepni status djece!

Piše: Miro Perković

S Brača nam dolazi jedna jako loša vijest za Capaka, Markotićku, Cecija i ostale Vegeta stručNJAKe, ali zato znakovita i izuzetno dobra vijest za sve nas ostale normalne i razumne ljude kojima je zdravlje naše djece bitnije od vlastitog konformizma i zarade farmaceutske mafije. O čemu se tu radi? Naime, Bračani masovno ispisuju djecu iz državnih vrtića i upisuju ih u privatne kako bi izbjegli obvezu cijepljenja djece…

Da, dobro ste čuli. Ovo nećete pročitati u glavnostrujaškim medijima, jer desilo se pravo čudo, roditelji se organizirali, ne žele više cijepiti djecu, ne vjeruju u cjepiva, masovno ispisuju djecu iz javnih vrtića, koji zahtjevaju redovno cijepljenje djece, i prebacuju ih u privatne koje ne zanima cijepni status djece.

I što se desilo? Državni vrtići ostali poluprazni, bez djece, a privatni popunjeni i proširuju kapacitete. Fantastično! Čestitke Bračanima koji daju primjer svima u Hrvatskoj, a i šire, kako se mogu mijenjati stvari u lokalnoj sredini a i u cijeloj državi.

Zašto je ovo tako dobra vijest?

Svi se sjećamo nedavne kovid krize i svojevrsne prisile na cijepljenje koja je dolazila sa svih strana. Više-manje svi smo svjesni koliko je ta represija bila opaka i koliko je naših sugrađana svoju lakovjernost i konformizam platilo životom, sjetimo se koliko je sportaša i poznatih osoba skončalo ‘iznenada’, ali ista je donijela i otrežnjenje i jačanje svijesti što cjepiva jesu i čemu služe. Kovid je osvijestio mnoge.

Ovo je zbilja velika stvar jer su ljudi postali svjesni svoje snage kad su složni: “Kad se velike i male ruke slože sve se može”. I kraljevi strepe od svjesnog i informiranog naroda, a kamo li neće naši stručNJACi na platnom spisku farmaceutskih lobija.

Ovo su neke činjenice koje treba svatko znati…

Čitava povijest nam je lažna, čitava znanost nam je lažna. Nemojte smetnuti s uma tko piše povijest i tko plaća znanstvenike. Obveza cijepljenja djece počela je negdje 50-ih godina prošlog stoljeća, u eri obnove nakon Drugog svjetskog rata, što se nekako poklopilo s progresivnim padom učestalosti zaraznih bolesti, a za što je farmaceutska industrija preuzela zasluge, iako ih nemaju niti u tragovima.

Svi smo učili kako je higijena pola zdravlja.

U vrijeme industrijske revolucije radnici su u velikim industrijskim gradovima živjeli uglavnom u pretrpanim i vlažnim prostorijama, u izrazito nehigijenskim uvjetima, bez tekuće vode i kanalizacije. Nužda se vršila u kante koje su jednostavno istresane na ulice smrdljivih naglo rastućih gradova. Za kupanje, ili bar za pranje ruku, nije bilo uvjeta.

Svijest o uzrocima zaraznih bolesti i stvaranje uvjeta za kvalitetniji i higijenskiji život su rezultirali postupnim smanjenjem učestalosti zaraza i negdje koncem ’40-ih i početkom ’50-ih se učestalost zaraznih bolesti svela skoro na nulu. Tu su svoju priliku vidjeli farmaceuti i iskoristili ju tako što su uspjeli medijski uvjeriti svekoliku javnost kako su cjepiva zaslužna za drastično smanjenje zaraznih bolesti.

Mediji su odlično odradili svoj posao i ljudi su povjerovali, i liječnici… I tada je započela era obveznog cijepljenja djece, a i odraslih, uz što je počela i era progresivne eksplozije autoimunuh bolesti kojima ni imena nisu znali. S povećanjem obima cijepljenja proporcionalno se povećavala i učestalost spomenutih autoimunih bolesti, a svi znamo kako su autoimune bolesti u stvari poremećaj imunološkog sustava koje zahtijevaju doživotno liječenje.

Perpetum-mobile za farmaceutsku industriju

Da, upravo to. Ali kako su vlasnici farmaceutskih giganata (kao i proizvođači oružja) najbogatiji i najpohlepniji ljudi, i nikad im dosta novca i moći, vidjevši kako im s cijepljenjem raste profit, nastavili su još jače i žešće tako da su od 3-4 cjepiva ’70-ih došli do toga da danas američka djeca primaju više od 80 različitih cjepiva do treća godine života, i od jednog autističnog djeteta na 10.000 djece iz ’70-ih godina prošlog stoljeća došli su danas do jednog autističnog djeteta na 36 djece.

I iznenadne dojenačke smrti su samo statistika i ništa više, a sve su se desile nakon cijepljenja. I nitko tu ne vidi problem, posebno ne liječnici koji su na prvoj godini fakulteta učili kako je cjepivo najveće postignuće u povijesti medicini koje je spasilo milijune života.

Zanimljivo je kako većina tih liječnika, uz časne iznimke poput doktorice Lidije Gajski, uopće ne propituje i ne pokušava utvrditi je li to istina, nego tvrdoglavo odbijaju skinuti mrenu s očiju i prihvatiti činjenicu da su im lagali. Naime, cjepivo nije najveće postignuće u povijesti medicine nego najveće postignuće u povijesti farmaceutske industrije, njihov perpetum-mobile.

Zaključno

Dubrovački odvjetnik, Darko Butigan, član naše udruge, na Ustavnom sudu je dobio presudu kojom se zabranjuje diskriminacija djece po cijepnom statusu, međutim, kako to kod nas obično biva, nikoga nije briga za to, država i dalje nastavlja po svom, a ljudi i dalje moraju cijepiti djecu ako ih žele upisati u vrtiće. Ali nas ima više i ako ustrajemo u svojim zahtjevima oni moraju popustiti.

Puno toga se može reći i napisati o cjepivima i farmaceutskoj industriji, ali neću duljiti jer ljudi nemaju živaca niti volje čitati duge članke.

Još jednom, čestitke Bračanima i samo hrabro naprijed, dok se držite skupa nitko vas ne može slomiti. I ako vas pozovu na savjetovanja u vezi cijepljenja djece, nemojte popustiti, ni slučajno, zdravlje vašeg djeteta morate staviti ispred svega.  

Video objavu Antoana Nižetića vezano taj brački slučaj možete pogledati na poveznici ovdje.

Udruga Hrvatski Ratnik