NOSI SE je politička propaganda, a ne kulturni događaj!

Objavljuje Hrvatski Ratnik

Otkazivanje festivala ‘Nosi se’ u Benkovcu izazvalo je niz reakcija i otvorilo važnu raspravu: je li riječ o kulturnom događaju koji promiče dijalog ili o političkom projektu maskiranom u umjetnost? Na temelju izjava i stavova organizatora, podržavatelja i povezanih političkih aktera, odgovor se nameće sam od sebe, ‘Nosi se’ je politička propaganda, a ne neutralna kultura. – piše Andrija Klarić vezano za leftardski performans u Benkovcu…

Ne znamo tko Klariću pomaže, ili ga savjetuje, ali u zadnje vrijeme ima dobre i aktualne objave…

1. Zašto ovo nije samo umjetnost?

Analizom retorike onih koji brane festival, jasno se vidi da govor ne ostaje u okvirima umjetnosti i kulture, nego ulazi u političku sferu, ideološki sukob i direktno označavanje političkih protivnika.

Sandra Benčić (Možemo!)

Predsjednica stranke Možemo! koristila je incident za političku platformu: “Mračno je vrijeme u kojima se festivali i događanja poput javne projekcije filma Mirotvorac onemogućuju nasiljem i huliganizmom… Ovo je posljedica atmosfere koju Vlada kreira.”

Ova izjava prelazi kulturni kontekst i gradi politički narativ, odgovornost za incident prebacuje se na premijera i Vladu, dok se festival prikazuje kao simbol ‘obrane ustavnih vrijednosti’. Umjetnički sadržaj gotovo nestaje iz rasprave, ostaje politička borba.

Platforma Možemo! (službena objava)

“Ako policija nije u stanju osigurati održavanje priredbe, onda nestaje država, a rulja postaje vlast… Ovo je posljedica Plenkovićevog puštanja ustaškog duha iz boce.”

Riječ je o najtežim političkim optužbama koje koriste incident za etiketiranje cijele braniteljske zajednice i stvaranje dojma da Hrvatska klizi u fašizam. Ovo nije neutralna obrana kulture, nego nastavak ideološkog rata.

Maja Sever (predsjednica Europske federacije novinara)

Gostujući na N1, Maja Sever retorički pita: “Jesu li se branitelji borili za zemlju u kojoj će se zabranjivati predstava?”

U teoriji, pitanje zvuči legitimno, ali kontekstualno služi za moralnu diskreditaciju cijele skupine (branitelja), dok se festival prikazuje kao bastion slobode. U stvarnosti, ovo dodatno polarizira javnost i produbljuje jaz između ‘progresivnih’ i ‘tradicionalnih’ vrijednosti.

Eugen Jakovčić

Njegova objava sadrži ideološki nabijene elemente: “Benkovački huligani, crnokošuljaši, uz ustaške povike ‘Za dom spremni’ blokirali predstavu.”

Nazivanje prosvjednika ‘crnokošuljašima’ i povezivanje s fašizmom uklapa se u narativ kojim se događaj pretvara u politički obračun, a ne kulturnu raspravu. Jakovčić je javnosti poznat kao glasnogovornik SNV-a i dugogodišnji akter lijevo-liberalnog aktivizma, što dodatno potvrđuje ideološki okvir ove retorike.

Melita Vrsaljko

Organizatorica i medijsko lice festivala, koja je već poznata po aktivizmu (detaljna analiza u prethodnom eseju), javno proziva gradonačelnika Benkovca i branitelje, koristeći izrazito vrijednosno obojene izraze: “Gradonačelnik podržava ljude koji dolaze remetiti red… Ljudi koji žene nazivaju kurvetinama… marširaju s pitbulima nalik SS postrojbi.”

Ovakav vokabular nema veze s kulturnim dijalogom – to je politička i ideološka borba za narativ.

Juraj Aras

Objava organizatora pokazuje istu crtu: “Atmosfera ratnog stanja… huliganizam… zakoni ne vrijede za sve.” Ponovno naglasak nije na umjetnosti, nego na demonizaciji protivnika i političkoj dramatizaciji situacije.

2. Kome festival služi?

Sadržaj festivala i izbor govornika potvrđuju ideološku dimenziju:

• Oliver Frljić, poznat po blasfemičnim i politički angažiranim predstavama,
• Marko Vučetić, bivši saborski zastupnik i javni kritičar Crkve i tradicionalnih vrijednosti,

Diskurzivni program pod sloganom Istinom protiv nasilja – fraza koja se koristi u političkim kampanjama, a ne neutralnim kulturnim projektima.

Financiranje festivala također dolazi iz javnih sredstava – Ministarstvo kulture, Grad Benkovac, Zaklada Kultura nova. Pitanje je: treba li javni novac financirati projekte koji izazivaju društvenu polarizaciju i služe političkoj indoktrinaciji?

3. Instrumentalizacija incidenta

Najoštrije osuđujem fizičko nasilje i prijetnje. Policija je trebala zaštititi pravo na održavanje festivala. Ali jednako tako, osuđujem i kulturu otkazivanja – ni prosvjednici ni država ne smiju postavljati kriterije političke podobnosti za umjetnost.

Međutim, ne smijemo zatvoriti oči pred činjenicom da se incident odmah iskoristio za političku kampanju: ljevičarske platforme, mediji i aktivisti koriste Benkovac kao primjer ‘fašizacije’ društva i napada na slobodu, dok u isto vrijeme kroz festival promoviraju vlastite ideološke stavove.

Na kraju, čak i humanitarna pitanja poput Gaze, u prethodnim nagradama i izjavama ovih aktera, često bivaju instrumentalizirana – ne kao univerzalna vrijednost mira, nego kao prilika za potvrdu vlastitog ideološkog identiteta. I to je obrazac koji sada vidimo i ovdje.

Zaključak

Festival ‘Nosi se’ formalno je kulturni, ali sadržajno i kontekstualno politički projekt. Nije ovo rasprava o pravu na umjetničko izražavanje – ono je neupitno – nego o zloupotrebi kulture kao alata političkog aktivizma. Kada umjetnost postane poligon za ideološke obračune, kada se javni novac koristi za projekte koji ne traže dijalog nego polarizaciju, tada ne govorimo o kulturi nego o propagandi.

Da bismo obranili slobodu izražavanja, moramo obraniti i pluralizam. To znači:

• osuditi nasilje,
• odbiti kulturu otkazivanja,
• ali i prokazati one koji politiku skrivaju iza maske kulture.

Vrijeme je da jasno kažemo: Nosi se je politička propaganda – i to je ključno razumjeti u ovoj raspravi.

Andrija Klarić/Facebook

Komentar by Hrvatski Ratnik

Ne znamo tko Klariću pomaže, ili ga savjetuje, ali u zadnje vrijeme ima jako dobre i aktualne objave, ali moramo naglasiti da nas nije briga što ovi koje je Andrija pobrojao misle, mi podržavamo branitelje bez zadrške.

Nikakve Festivale ovog tipa, u kojima se vrijeđaju branitelji i oskrnavljuju svetinje i sve vrijednosti Domovinskog rata, hrvatska država ni pod kojim uvjetima ne bi smjela financirati. Neka se ti opskurni likovi financiraju prodanim ulaznicama pa neka izvode cirkus onima koji žele platiti da bi slušali i gledali takva sranja.

Moramo primjetiti da to što netko takvu vrstu kvaziumjetnosti naziva umjetnošću ne znači da to i jeste umjetnost, a performeri nisu ništa drugo doli netalentirani i jadni kvaziumjetnici. A danas se svaka budala može proglasiti umjetnikom, raditi cirkus od sebe i zvati to performansom.

Nevjerojatno je u što su pretvorili umjetnost. Da je Michelangelo danas živ nitko za njega ne bi znao, jer on danas ne bi bio pojam za umjetnost, danas je umjetnost potpuna negacija prave umjetnosti, sve suprotno od jednog Michelangela.

---

Pozivamo vas da nas zapratite na društvenim mrežama, pozovite i prijatelje:

UHR – Viber

Udruga Hrvatski Ratnik