Objavljuje Hrvatski Ratnik
Nizozemska je preko noći postala epicentar europske pobune. Isti nemiri koji odjekuju amsterdamskim kanalima odjekuju diljem kontinenta. U Velikoj Britaniji prosvjedi protiv neuspjeha granične politike ispunjavaju ulice Londona. U Francuskoj Macron, usred stalnih napetosti, gubi ministre rekordnom brzinom. Svojim obećanjima da se nikada neće odreći svog suvereniteta, Poljska i Mađarska više ne zvuče ekstremno već proročki…
Danas donosimo članak portala WorldNews24hr.com o masovnim prosvjedima u Nizozemskoj i urednički komentar s osvrtom na situaciju u Hrvatskoj…
Središte oluje: Kako antimigrantska pobuna u Amsterdamu potresa EU iz temelja!
Ono što se 12. listopada dogodilo u uskim, povijesnim ulicama Amsterdama bilo je više od pukog prosvjeda. Bio je to filmsko, gotovo apokaliptično oslobađanje godina potiskivanih frustracije koje je označilo početak duboke borbe za dušu Nizozemske. Nekadašnja metropola tolerancije sada stoji na rubu ponora, uhvaćena između stanovništva, koje se osjeća izdano od svoje elite, i diktata migracijskog pakta EU koji zemlju gura do točke pucanja.
Nizozemska, koja je desetljećima simbol mirne i pragmatične politike, preko noći je postala epicentar europske pobune. S novim izborima, koji su za samo nekoliko tjedana, pitanje više nije koja će stranka vladati, već tko ima hrabrosti otvoreno se suprotstaviti nekontroliranom valu migracija i sve većoj kontroli iz Bruxellesa. Događaji u Amsterdamu stoga nisu samo nacionalna kriza, već i odraz kontinenta koji je uzdrman iz temelja.
Ulična pobuna u Amsterdamu: Od prosvjeda do eskalacije
Prosvjedi 12. listopada počeli su prema očekivanjima: mirni govori, odobreni transparenti i organizirani marš kroz grad. Ali nagomilani bijes građana nije se mogao kanalizirati. Do poslijepodneva se prizor pretvorio u nekontrolirani požar. Stotine mladića marširalo je uličicama, a usred kaosa, vatromet je eksplodirao nad kanalima. “Nema više migranata, nema više Bruxellesa.” – odjekivalo je između mostova i čamaca:
Bila je to mješavina tragedije i odlučne snage. Starije žene gledale su kroz prozore, neke su mahale u znak podrške, druge su plakale, šapućući očajničku mantru gomili: “Držite liniju!” To nije bio samo prosvjed protiv brojki, bio je to emocionalni vapaj za očuvanjem kulturnog identiteta koji je prenosio osjećaj kako domaći mještani postaju manjina u vlastitoj zemlji.
Eskalacija je bila neizbježna. Prozori su razbijeni, znakovi uništeni. Policajci na konjima jurili su kroz dim. Sirene su zavijale kroz labirint ulica, a do sumraka je uhićeno 29 osoba. Dok su vodeći političari, poput Roba Jettona, oštro osudili nasilje tvrdeći da materijalna šteta ne rješava migracijske probleme već dijeli zemlju, prosvjednički tabor uzvratio je da je to posljedica dugogodišnje neodgovorne politike. Današnji dan otkrio je da je raskol u nizozemskom društvu dubok i mogao bi trajati dugo nakon izbora.
Nasljeđe neodgovorne politike
Bijes na ulicama ima konkretne temelje u svakodnevnoj stvarnosti mnogih Nizozemaca. Godine politike dovele su do širenja takozvanih zabranjenih (no-go) zona u nekad mirnim četvrtima. Bande svaki dan pretvaraju u dan straha, a obični građani se neprestano osvrću preko ramena dok su u kupovini.
Osim toga, tu je i sveprisutni nedostatak stanova. Mladi, pametni i ambiciozni Nizozemci suočavaju se s izazovom izgradnje vlastitog života. Ali izgradnja vlastitih domova postaje sve teža, jer zemlja ima ogroman stambeni problem, koji je dramatično pogoršan nekontroliranom imigracijom. Potisnuti osjećaji mlade generacije, koja, umjesto da studira i uživa u mladosti, sada na ulici raspravlja o brojkama azilanta, snažan su i tragičan prikaz europske sadašnjosti. To je svjedočanstvo generacije koja je uvučena u politiku jer osjećaju da ih politička elita jednostavno ne sluša.
Geert Wilders: Katalizator krize
Druga fronta u velikom europskom antimigracijskom ustanku nije na ulicama već u političkoj areni, a u njenom središtu je Geert Wilders. Platinasto plavokosi provokator posvetio je svoju karijeru jednom problemu: ograničavanju migracija. Za njega je ovo nacionalna kriza, a njegov nedavni politički manevar izazvao je potres.
Bruxelles mjesecima propovijeda svoju viziju europske solidarnosti i pokušava progurati migracijski pakt EU-a. Ali u Nizozemskoj je ovaj pojam postao političko pitanje. Wilders nije samo govorio, on je i djelovao. Njegovi ministri iz PVV-a napustili su Vladu i ostavili koalicijske partnere zbunjenima. Poruka je bila ledena, jasna i konačna: Ili slijedite naše zahtjeve ili odlazimo.
Ovim odlaskom preko noći je okončana sedmogodišnja krhke suradnja. Njegovo pismo parlamentu sadržavalo je deset nedvosmislenih zahtjeva: četverogodišnja zabrana azila, vojna nadzor granica i stroga ograničenja spajanja obitelji i davanja državljanstva. Odbacivanje ovih točaka dovelo je do raspada kabineta i kraljevog poziva na nove izbore. Reuters i AP nazvali su to najvećim političkim preokretom u modernoj nizozemskoj povijesti. Za Wildersa je, međutim, to bila sudbina.
Ultimatum Europi: Pakt o migracijama na raskrižju
S nadolazećim izborima, napeta, gotovo eksplozivna atmosfera visi nad Nizozemskom. Wilders na prepunim skupovima, od Rotterdama do Eindhovena izjavljuje da će zaustaviti migracije. “Bruxelles nam govori da otvorimo vrata. Ja ću ih zatvoriti”, grmio je Wilders. Njegovo obećanje je radikalno: pobjeda PVV-a značila bi obustavu svih zahtjeva za azil na četiri godine. To se odnosi na svaku kategoriju, od humanitarnih dozvola do spajanja obitelji i programa preseljenja.
Bruxelles je reagirao s ogorčenjem, što nije iznenađujuće. Ursula von der Leyen uzvratila je da države članice ne mogu birati koja će ljudska prava primjenjivati. Za EU se radi o institucionalnom poretku; za Wildersa se radi o kulturi, sigurnosti i nacionalnom suverenitetu. Wilders je ponovio da će se Nizozemska pridružiti Mađarskoj i Poljskoj u obrani njihovog suvereniteta od diktata EU. Ova prešutna potpora iz istočne Europe, koja se također protivi planovima EU-a za migracije, signalizira rastući front otpora.
Tektonski utjecaji u Europi
Sukobi od 12. listopada otkrili su duboku liniju rasjeda koja se proteže kroz nizozemsko društvo i potencijalno kroz cijelu Europu. Politički ulozi su ogromni: Wildersa izborna pobjeda s 28 do 30 posto glasova – prema trenutnim anketama – ugrozila bi cijeli migracijski pakt EU-a, sporazum čije postojanje uvelike ovisi o suradnji Nizozemske.
Iza zatvorenih vrata u Bruxellesu već se otvoreno šuška o posljedicama. Ako se Nizozemska pridruži bloku suverenista oko Mađarske i Poljske, to bi moglo pokrenuti lavinu. Ovaj blok bi imao potencijal urušiti EU kvote za azil, glasovanje o proračunu, pa čak i dugoročne energetske planove kroz institucionalne blokade. Jedno nizozemsko odbijanje moglo bi izazvati postupke zbog kršenja prava, beskrajne sudske bitke i novu, opasnu podjelu Europe.
Isti nemiri koji odjekuju amsterdamskim kanalima odjekuju diljem kontinenta. U Velikoj Britaniji prosvjedi protiv neuspjeha granične politike ispunjavaju ulice Londona. U Francuskoj Emmanuel Macron, usred stalnih napetosti, gubi ministre rekordnom brzinom. Svojim obećanjima da se nikada neće odreći svog suvereniteta, Poljska i Mađarska više ne zvuče ekstremno već proročki.
Europska unija suočava se s opasnim paradoksom: govori o jedinstvu, ali opet svaka nova kriza razotkriva duboko ukorijenjene kulturne i političke podjele. Ako čak i Amsterdam može eksplodirati od bijesa, više je nego opravdano pitanje što će se sljedeće dogoditi u Parizu, Beču ili Berlinu. Analitičari upozoravaju da bi Nizozemska, nekoć simbol mirnog pragmatizma, mogla postati politička prekretnica i središte oluje koja će kontinent odvesti u novo doba krize. Poruka je jasna i neizbježna: Ako vođe ne djeluju, ljudi hoće.
PRENESENO s WorldNews24hr.com
Urednički komentar by Miro Perković
U hrvatskim medijima o masovnim prosvjedima u Nizozemskoj ni riječi, isto kao ni o prosvjedima u Londonu povodom namjere vlasti da uvede digitalni ID.
U Njemačkoj AFD jača na rekordnu potporu od 30%, Mađarska i Poljska odbijaju bilo kakvu pomisao na primanje migranata, a i Češka i Slovačka su na dobrom tragu. U Sloveniji planiraju referendum o izlasku iz EU… Nekako se počelo pričati i o aktiviranju Višegradske skupine koju čine Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka uz poziv Sloveniji i Hrvatskoj da im se pridruže.
A što je s Hrvatskom? Plenković prihvaća bez pogovora sve diktate koji dolaze iz Bruxellesa. Prihvaća avione pune migranata s kriminalnim dosjeima koje Njemačka i Austrija uredno čarter letovima šalju za Zagreb.
Ljudi šute i, zavaljeni u udobne fotelje, uživaju u gledanju Master Chefa i turskih sapunica nesvjesni da nam se ne piše ništa dobro. A Hrvatska je zemlja koja uvozi najviše strane radne snage, uglavnom iz egzotičnih zemalja, u odnosu na broj stanovnika u Europi.
I kako stvari stoje, prije ili poslije, a bolje prije, ćemo i mi morati na ulicu. Kao dobar početak, u nedjelju 9. studenog 2025. udruga ‘Za Bolju Hrvatsku’ u Splitu, na splitskoj rivi s početkom u 11 sati, organizira prosvjed ‘Za spas hrvatske kulture i NE uvozu stranih radnika.
Podržimo u što većem broju ovaj prosvjed prije no što dođe vrijeme za masovni izlazak na ulice, a kako stvari stoje mogao bi se skoro desiti, osim ako Plenković ne odustane od Migrantskog pakta EU i ne zaustavi nekontrolirani uvoz stranih radniak u Hrvatsku.
“Jer Gospod očima svojim obilazi po svoj zemlji da se pokaže jakim onima koji su predana srca. Ludo si u tome postupio, zato ćeš odsada imati ratove.” (2. Ljetopisa 16,9).
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik