Objevljuje Hrvatski Ratnik
Na današnji dan, 5. prosinca 1918. godine, samo četiri dana nakon proglašenja Kraljevine SHS desio se masakr Hrvata na glavnom zagrebačkom trgu. Taj događaj je nagovijestio kakva sudbina čeka Hrvate koji se pobune protiv nove ‘bratske’ zajednice južnoslavenskih naroda. Masakr je zapovjedio tek postavljeni komesar zagrebačke policije Grga Anđelinović. Vele da je Grga Anđelinović bio rođeni brat djeda Vesne Pusić…
A krv nije voda. Kao podsjetnik na taj događaj prenosimo objavu s Facebooka Marka Milanovića Litre…
Država se stvarala bez naroda, a oni koji su tražili riječ su ubijeni
Nakon raspada Austro-Ugarske, hrvatski vojnici – domobrani, povratnici iz Velikog rata dolaze u Zagreb s jasnim zahtjevom: da hrvatski narod bude pitan o svojoj sudbini. Na Trgu bana Jelačića uz njih su građani. Nema nasilja, nema pobune. Samo zahtjev za političkom suverenošću.
S vrha države, međutim, već je donesena odluka. Ujedinjenje sa Srbijom je proglašeno, bez referenduma, bez sabora, bez naroda. Kada je kolona stigla na trg, dočekale su ih strojnice. Rafali. Mrtvi. Iza svega ime Budislava Grge Angjelinovića. Nekad pravaš, zagovornik hrvatske samostalnosti. Čovjek koji je govorio o narodu, o državotvornosti, o pravu Hrvata na vlastitu politiku.
A onda, kad je došlo vrijeme odluke, stavio se u službu centralističke državne konstrukcije i potpisao naredbu za pucanje u vlastiti narod. Bio je povjerenik za javnu sigurnost u Zagrebu. Postavio strojnice, dao znak. Kasnije se time ponosio.
U njemu se sažima cijela tragedija hrvatske politike 20. stoljeća, intelektualci i političari koji govore o idealima dok su izvan sustava, a kad dođu do funkcije, zaborave sve. I okrenu se protiv onih koje su nekoć predstavljali.
Angjelinović je obrazac. Prepoznajemo ga i danas.
- Političari koji se zaklinju u narod dok ne dobiju ured.
- Onda se zaklinju u proceduru.
- Koji su protiv cenzure, dok ne dođu na vlast.
- Koji brane narod, dok im ne zasmeta u planovima.
- Kad im institucije postanu udobne, vrijednosti postaju teret.
Sada se više ne puca iz strojnica, ali se puca iz uredbi, iz uredništava, iz zakona.
Danas, kao i 1918., narod ne traži ništa ekstremno. Samo da narod odlučuje. Da ono što se zove ‘država’ ne bude konstrukcija elite, nego izraz političke volje većine.
Angjelinović nas uči da najveća opasnost za narod nisu otvoreni neprijatelji, nego vlastita elita koja zaboravi tko ju je izabrao.
On je bio pravaš, dok nije došlo vrijeme da bira između naroda i sustava. Izabrao je sustav. I povijest mu to pamti ne po riječima, nego po krvavim rukama.
Pitanje je, koliko ih i danas hoda istim putem, samo bez streljiva?
Marko Milanović Litre / Facebook
“Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.” (Iv 14,27)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik