Objavljuje Hrvatski Ratnik
Čitam vaše komentare, čitam poruke koje šaljete i osjećam tu težinu. Vidim da ste tužni, razočarani i, više od svega, bijesni. Pišem vam ovo jer me duša peče dok gledam kako vas isti oni koji su se skrivali dok ste vi krvarili, danas pokušavaju podijeliti. Slušaj me dobro Ratniče, i ti, lavice naša, Ratnice. Ne dopustite da vas politika posvađa sa suborcem! Sjeti se onog rova.Sjeti se one hladne kiše i blata koje ti se lijepilo za kosti…
Jesi li tada pitao brata pored sebe za koju stranku glasa?
Jesi li ga pitao čiji je i odakle je? Nisi! Dijelili ste zadnju cigaretu, zadnju konzervu i isti strah od smrti. Bio ti je preči od rođenog brata jer ti je čuvao leđa dok si ti sanjao dom. A pogledajte nas danas…
Dopustili smo da vas razjedine oni koji barut nisu omirisali. Dopustili smo da vas posvađaju oko mrvica sa stola, dok oni koji su se ‘pobrinuli za sebe’ uživaju u dvorcima sagrađenim na vašoj žrtvi. Boli me svaka vaša teška riječ upućena suborcu zbog politike, jer to je jedina pobjeda koju neprijatelj još može izvojevati da nas vidi razbijene.
Ustanite, divovi moji!
Iako ti ruke drhte, iako si bolestan i umoran od borbe za koru kruha, ti si još uvijek onaj isti junak! Ne daj da ti ukradu uspomene. Ne daj da ti ogade brata iz susjednog rova samo zato što danas nosi drugu boju, ili misli drugačije o onima koji nas ionako obojicu kradu.
Tvoj suborac nije tvoj neprijatelj, neprijatelj je zaborav! Tvoj suborac nije tvoj protivnik, protivnik je nepravda koja vas obojicu drži u bijedi!
Dok je i jednog od nas, vaše djece, vaše ime će se izgovarati s drhtajem u glasu i ponosom u grudima.
Neka vide tvoj uspravan hod!
Neka vide tvoj prkos!
Iako je tijelo bolesno, iako je džep prazan, tvoja duša je najveće blago koje ova zemlja ima. Mi se ne ponosimo njihovim dvorcima, mi se ponosimo tvojim žuljevima!
Vrati se u one dane slave, ne zbog države, ne zbog politike, nego zbog nas! Budi ponosan na sebe onako kako smo mi ponosni na tebe. Ti si pobijedio smrt, pobijedit ćeš i ovu nepravdu!
Sjetimo se onih što su otišli tiho. Mnogi na ratištu, s krunicom u ruci i imenom majke na usnama. Mnogi nakon rata, izjedeni bolestima, tugom i onim tihim ubojicom
Što bi nam oni danas rekli? Bi li nas htjeli vidjeti kako se svađamo zbog stranaka i političara koji nisu bili s vama kad je gorilo nebo i zemlja?
Bi li bili ponosni na to što okrećemo glavu od suborca s kojim ste dijelili zadnji gutljaj vode? Oni su dali SVE. Vi ste ostali da svjedočite!!
Svaki put kad pognemo glavu pred nepravdom, izdali smo njih. Svaki put kad dopustimo da nas zavade zbog moćnika u foteljama, bacili smo blato na njihove grobove. Oni nas gledaju odozgo i jedino što traže od nas je da ostanemo braća.
Mi, vaša djeca, ne želimo gledati kako se mrzite. Želimo vas vidjeti onakve kakvi ste bili složni, ponosni i nepobjedivi. Vi ste ponos ove zemlje, ne dopustite da vas pretvore u oružje svojih prljavih igara.
Zagrlite svog brata po oružju. Nazovi onoga s kim se godinama nisi čuo zbog glupe politike. Reci mu: “Tu sam, brate. Oprosti.” Jer kad sutra odete u Nebesku brigadu, tamo vas nitko neće pitati za stranke, nego samo: “Jesi li ostao čovjek?”
NISI SAM! Uz tebe je brat iz rova, uz tebe je tvoje dijete, a iznad tebe stoji cijela jedna brigada anđela u maskirnim odorama. Oni su svoj raport pred Bogom predali čista obraza.
Budi jak!!
Marin Medak/Ramski Stožer
“Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge. Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” (Ivan 13,34-35)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik
Dobro.