Objavljuje Hrvatski Ratnik
Na današnji dan prije 33 godine, u selu Dusina, pripadnici tzv. Armije BiH ubili su 10 civila. Nakon što je odbio skinuti krunicu ubili su i ranjenog zapovjednika HVO-a Zvonku Rajića. Neki očevici svjedoče da su mu nakon smrti izvadili srce. Ubojstvo se pripisuje pripadnicima Drugog bataljuna Sedme muslimanske brigade Armije BiH čiji je zapovjednik bio Šerif Patković. – Ovo je za one koji misle da su Hrvati započeli sukobe s Bošnjacima…
Dusina nije bio izoliran incident. Ime Alispahić, koje se pojavljuje u iskazima preživjelih svjedoka, kasnije se pojavljuje i na američkoj crnoj listi nakon 11. rujna 2001., zbog poveznica s Osamom bin Ladenom.
Postavlja se legitimno pitanje: možemo li ozbiljno tvrditi da mudžahedini u BiH nisu imali ideološki, logistički i financijski patronat istih struktura koje je Zapad kasnije raskrinkao kao terorističke?
Sedma muslimanska brigada bila je prva postrojba Armije BiH koja se javno deklarirala kao džihadistička formacija. To više nije bila multietnička, ‘građanska’ vojska. U Dusini se pojavljuju mudžahedini koji su ideološki, kulturološki i simbolički jasno profilirani. Novi obrasci odijevanja, brada, ratne pjesme i, što je ključno, novi obrasci postupanja prema zarobljenicima.
O tome su kasnije govorili i pojedini Alijini suradnici otvoreno optužujući vrh Armije BiH za islamizaciju vojske. Unatoč tome, Sedma brigada dočekala je kraj rata amnestirana, nagrađena i slavljenja sa zlatnim ljiljanima i srebrnim štitovima. Danas su mnogi njezini pripadnici korisnici proračuna koji pune i Hrvati i Srbi i Bošnjaci koji se protive islamističkoj ideologiji u BiH.
Međunarodna zajednica nikada nije pokazala stvarni interes za Dusinu. Posebno ne Haaški sud. Zašto? Zato što Dusina ruši temeljnu, pojednostavljenu tezu o hrvatskoj isključivoj krivnji i navodnom prvom napadu.
Zločin u Dusini dogodio se već u siječnju 1993., prije eskalacije hrvatsko-bošnjačkog rata i daleko prije vremenskog okvira u kojem se konstruira UZP.
Koji su to bošnjački gradovi etnički očišćeni od strane HVO-a u središnjoj Bosni? Travnik? Fojnica? Bugojno? Koji su to logori HVO-a u srednjoj Bosni u koje su zatvarane tisuće Bošnjaka? Koliko je Bošnjaka završilo u takvim logorima i gdje su presude?
Suprotno tome, logori Armije BiH za Hrvate i Srbe u Konjicu, Bugojnu, Jablanici i drugdje, uključujući silovanja ostali su pravno gotovo netaknuti. Presude ne postoje ili su minimalne.
U Dusini je 26. siječnja 1993. ubijeno deset civila: devet Hrvata i jedan Srbin koji se sa suprugom sklonio u selo. Napad je izvela Sedma muslimanska brigada, sastavljena većinom od prognanika iz banjolučke i prijedorske regije.
Zločin je uključivao brutalnosti poput vađenja srca zapovjedniku Rajiću, što svjedoci ističu kao znak ekstremne okrutnosti i simboličnog poniženja. Ovaj čin stvorio je nepovratno nepovjerenje i bio jedan od ključnih okidača kasnijeg rata.
Od prijeratnih 231 Hrvata Dusine danas u selu ne živi nijedan!
Što razlikuje teroristički napad na New York 11. rujna 2001. i napad na Dusinu 1993.?
Na površini, sve. U suštini, gotovo ništa. I jedan i drugi zločin počinjeni su u ime džihada, uz povike džihada, iz iste ideološke matrice. Razlika je samo u reakciji svijeta. New York je istražen. Dusina je prešućena.
Zašto? Zato što je u Dusini zločin počinila europska vojska jedne međunarodno priznate države, ali s džihadističkim manirama. Ne došljaci s Istoka, nego ‘naši’, domaći momci. I upravo zato istina o Dusini još uvijek smeta.
IZVOR: Hrvatske povijesnice
Na fotografiji Šerif Patković i Alija Izetbegović
Urednički komentar by Miro Perković
Iako neki Bošnjaci, iz nejasnih razloga, nakon 30 i više godina pokušavaju promijeniti povijest ratnih sukoba između tzv. Armije BiH i HVO-a, te okriviti isključivo Hrvate za sukob između dva naroda, prenaglašavajući svoje a ignorirajući hrvatske žrtve i upirući prstom u Hrvate kao izdajnike njihove vizije BiH, činjenicu da su upravo muslimani prvi napali – od Prozora u listopadu ’92. preko Gornjeg Vakufa u siječnju ’93. – nitko ne može osporiti.
Uostalom i masakr Hrvata u Dusini od 26. siječnja ’93. ih demantira.
Ali ono što definitivno uspijevaju je ogaditi Hrvatima Federaciju BiH i gurnuti ih u zagrljaj Srbima i Dodiku, a nisam siguran da im je to pametno jer Hrvati samo žele biti svoji na svome i ništa tuđe nikada nisu ni pokušavali zauzeti, pa ni bošnjačko.
Hrvati su samo branili svoje, kako u Hrvatskoj tako i u BiH. A da smo imali te puste brigade Hrvatske vojske u BiH, o kojima ti neki laprdaju, gdje bi oni danas bili? A bili smo rastegnuti k’o Mujini tregeri tako da smo neke već dostignute položaje morali napustiti zbog nedostatka ljudstva.
Zar nije licemjerno zbog nas koji smo došli iz Hrvatske u BiH, braniti naš narod i drugu nam Domovinu, prigovarat Hrvatskoj da se miješala u rat u susjednoj državi, a oni imali cijelu brigadu stranih glavosječa i međunarodnih terorista?
Moguće da ti Bošnjaci sada u mokrim snovima sanjaju kako su mogli poraziti HV, a u stvarnosti nisu mogli poraziti niti 10 puta malobrojniji i slabiji HVO u totalnom okruženju u srednjoj Bosni.
Uostalom, koliko smo mi imali logora za muslimane, a koliko oni za Hrvate i za koliko smo zločina odgovorni mi, a za koliko oni? Omjer je veći od 1:10 u njihovu korist.
Imali su preko 300 logora za Hrvate u odnosu na naša 3 ili 4 (koji su jako brzo zatvoreni za razliku od njihovih) i odgovorni su za više od 1.500 masakriranih Hrvata (od kojih više od 2/3 civila) u odnosu na manje od 150 ubijenih Bošnjaka od strane Hrvata.
I koliko je njih osuđeno u Hagu? Niti jedan. Na BH sudovima? Samo obični izvršitelji na minimalne kazne, niti jedan zapovjednik unatoč naredbama kojih se ni Hitler, Staljin i Berija ne bi posramili.
A Dario Kordić je bez ikakve krivnje, uz Mesićev i Nobilov falsifikat, koji je kasnije i Carla del Ponte skužila, odležao 17,5 godina samo zato jer nije pristao na laž i prebacivanje odgovornosti za iscenirani zločin u Ahmićima na hrvatsku državu. Ti Englezi nas zbilja mrze, ostali su i tako samo njihove sluge.
Filipljanima 4,13 “Sve mogu u onomu koji mi snagu daje – Kristu.”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik