Piše: Dražen Jugec
Iran ne prijeti samo vojno, on prijeti destabilizacijom sustava na kojem počiva globalna ekonomija. S druge strane, SAD pokušava pronaći način da izađe iz spirale eskalacije bez gubitka kontrole. Današnja situacija u Zaljevu nije samo regionalna kriza, nego kompleksan globalni problem u kojem se isprepleću energija, geopolitika i tržišta. Jedna pogrešna procjena može pokrenuti lanac događaja koji više nitko neće moći zaustaviti…
Zaljev danas stoji na rubu, ne kao udaljena geopolitička priča nego kao stvarni epicentar globalne stabilnosti. U njegovom središtu nalazi se Hormuški tjesnac, uski prolaz kroz koji prolazi oko 20% svjetske nafte i ogroman dio plina.
Svakodnevno kroz njega prolaze milijuni barela energenata, čineći ga najvažnijom energetskom arterijom svijeta. Svaka prijetnja njegovoj sigurnosti odmah se pretvara u globalni problem kroz rast cijena, inflaciju i ekonomsku nesigurnost.
U isto vrijeme, ispod površine Perzijskog zaljeva nalazi se South Pars / North Dome gas field, najveće plinsko polje na svijetu. Iran iz njega crpi većinu svoje domaće potrošnje dok Qatar, kao jedan od najvećih svjetskih izvoznika LNG-a, osigurava energiju za velik dio globalnog tržišta.
To polje nije samo resurs, ono je temelj stabilnosti energetskog sustava od Azije do Europe. U takvom kontekstu Iran je izgradio strategiju odvraćanja koja se ne temelji na klasičnoj vojnoj nadmoći, nego na sposobnosti da destabilizira cijelu regiju.
Vrhovni vođa Ali Khamenei i strukture poput Islamic Revolutionary Guard Corpsa jasno signaliziraju da bi svaki napad na Iran pokrenuo širi odgovor – kroz projektile, dronove i udare na ključnu energetsku infrastrukturu u regiji. Poruka je jednostavna: ako Iran bude pogođen, cijeli Zaljev može gorjeti.
Problem je što je cijela regija međusobno isprepletena. Saudi Arabia proizvodi oko 10 milijuna barela nafte dnevno i ključni je stup globalne opskrbe. United Arab Emirates i Qatar predstavljaju energetska i logistička čvorišta, dok Bahrain ugošćuje američku 5. flotu. Kuwait i Oman dodatno stabiliziraju ali i izlažu cijeli sustav.
Na drugoj strani, Izrael, pod vodstvom Benjamina Netanyahua vodi agresivniju sigurnosnu strategiju usmjerenu na iranske kapacitete i saveznike u regiji. U toj dinamici ključnu ulogu ima i Donald Trump, čija politika balansira između eskalacije i pokušaja kontrole posljedica.
U posljednjim fazama krize sve je vidljiviji pokušaj izlaska iz situacije koja prijeti izmaknuti kontroli. Nakon početnih poteza, koji su podigli razinu napetosti, iz Washingtona dolaze signali o zaustavljanju daljnjih udara na iransku energetsku infrastrukturu.
Razlog nije nužno promjena strategije, nego strah od scenarija u kojem Iran aktivira svoju doktrinu uzvraćanja i cilja energetske objekte diljem Zaljeva, uključujući saveznike SAD-a.
Takav razvoj događaja dovodi do lančane reakcije. Napadi na rafinerije u Saudijskoj Arabiji, LNG terminale u Kataru ili logističke čvorove u UAE-u ne ostaju lokalni incidenti, nego izazvaju globalni energetski šok.
Već sama prijetnja zatvaranjem Hormuškog tjesnaca dovoljna je da osiguravajuće kuće povuku pokriće za tankere, što automatski smanjuje promet i diže cijene nafte i plina.
Istovremeno, politički pritisak raste i unutar SAD-a. Pokušaj balansiranja između podrške saveznicima i izbjegavanja totalnog rata postaje sve teži, dok se paralelno traži izlazna strategija koja neće izgledati kao povlačenje. Upravo tu leži najveći izazov, kako deeskalirati bez gubitka utjecaja.
U međuvremenu svijet promatra s oprezom. Europske države, kao i saveznici poput Japana i Australije, pokazuju suzdržanost prema dubljem uključivanju u sukob bez jasnih ciljeva. Povjerenje u strategiju postaje jednako važno kao i vojna moć.
Zato današnja situacija u Zaljevu nije samo regionalna kriza, nego kompleksan globalni problem u kojem se isprepleću energija, geopolitika i tržišta.
Iran ne prijeti samo vojno, on prijeti destabilizacijom sustava na kojem počiva globalna ekonomija. S druge strane, SAD pokušava pronaći način da izađe iz spirale eskalacije bez gubitka kontrole.
U takvom okruženju mir više nije stabilno stanje, nego krhka ravnoteža. Jedna pogrešna procjena može pokrenuti lanac događaja koji više nitko neće moći zaustaviti.
A u Zaljevu, gdje se križaju interesi najvećih proizvođača energije i svjetskih sila, posljedice takvog scenarija ne bi ostale regionalne, osjetio bi ih cijeli svijet.
B.M.
Psalam 27,1 “GOSPOD je moje svjetlo i spasenje moje, koga da se bojim? GOSPOD je bedem života mojega, pred kime da strepim?”
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik