Objavljuje Hrvatski Ratnik
Hrvati nekada zbilja djeluju kao sado-mazohistički narod. 35 hrvatskih ratnika je poginulo u napadu na Ahmiće, u obračunu s tzv. Armijom BiH, a nitko ih nikad niti ne spominje. Sve se svodi na 116 civilnih žrtava u Ahmićima, i nitko da kaže da su od 116 ubijenih čak 70 bili vojnici. I Haški sud je zaključio da su i svih njih 70 bili civili i žrtve zvjerskog, ničim izazvanog napada HVO-a na jedno mirno selo. Hrvatski kanal donosi pravu priču o tome…
Hrvatski Ratnik je više puta pisao o Ahmićima i našem Dariju Kordiću koji je bez ikakve krivnje, samo zato što nije htio pristati na udbašku laž o dvostrukoj liniji zapovijedanja i prabaciti odgovornost na hrvatsku državu i njenog predsjednika, odležao 17 i pol godina u tamnici.
I SVE BI TO OPET PONOVIO!!!
Na žalost, u Ahmićima se osim sukoba vojski dogodio i iscenran i orkestriran zločin u kojem je stradalo 46 civila (nisu svi kolateralne žrtva) i u kojem su, po nekim svjedocima, sudjelovali i neki uniformirani likovi koji su pričali engleski. A indikativno je i da su baš to jutro na licu mjesta bile upaljene kamere BBC-a.
Zoran Kotnik, umirovljeni hrvatski obavještajac, u Glasu koncila od 6. srpnja 2014. godine piše: “Britanski pripadnici Unprofora preobučeni u uniforme HVO-a, a ne Dario Kordić i njegovi ljudi, su 1993. godine počinili zločine u Ahmićima.”
Treba napomenuti da su isti dan, 16. travnja 1993. postrojbe tzv. Armije BiH (takozvana je zato što je to bila skoro isključivo muslimanska vojska tako da ne može nositi ime Armije države BiH) napravile u Hrvatskoj slabo poznati ZLOČIN, U TRUSINI kod Konjica, gdje su, jamčeći život njima i civilima ako se predaju, zarobili, mučili i strijeljali 7 vojnika HVO-a, i potom mučki ubili 15 civila.
Prije nego nastavite na članak Hrvatskog kanala postavljam pitanje KOLIKO VAS BI POSTUPILO ČASNO POPUT DARIJA KORDIĆA i tko je ostavio civile na prvoj crti te što bi Sulejman Veličanstveni napravio tome tko je donio takvu odluku? Ja sam siguran da bi mu glava bila na panju!
ISTINA KOJU PREŠUĆUJU: Vojni sukob protiv terorista u Ahmićima
Povijest koju pišu pobjednici i politički sudovi često namjerno izostavlja ključne vojne aspekte kako bi se konstruirao narativ pogodan za trenutne geopolitičke ciljeve. Događaji u selu Ahmići od 16. travnja 1993. godine postali su simbolom te selektivne pravde.
Dok mediji poput Al Jazeere i raznih nevladinih udruga desetljećima forsiraju priču o ‘nebranjenom selu’ i ‘pukom masakru civila’, arhivska građa CIA-e, zračne snimke i svjedočanstva vojnih stručnjaka poput Charlesa Shradera otkrivaju sasvim drugačiju, operativnu stvarnost.
Ahmići nisu bili mirna poljoprivredna zajednica, već utvrđena vojna točka, legitimni vojni cilj i poprište žestokog sukoba u sklopu šire ofenzive Armije BiH.
Strateški značaj i deblokada puta Vitez – Busovača
Da bismo razumjeli zašto je HVO morao djelovati u Ahmićima, moramo pogledati vojnu kartu Srednje Bosne iz travnja 1993. godine.
Hrvatska enklava u Lašvanskoj dolini nalazila se u potpunom okruženju, a selo Ahmići imalo je kritičnu ulogu u presijecanju jedine komunikacije između Viteza i Busovače. Bez kontrole nad ovim sektorom, hrvatske enklave bile bi ugušene, a stanovništvo prepušteno na milost i nemilost nadirućim snagama.
Vojna analiza Charlesa R. Shradera, američkog vojnog povjesničara koji je detaljno proučio teren, jasno definira Ahmiće kao ‘LEGITIMAN VOJNI CILJ’. Njegova istraživanja, temeljena na logistici i taktici, dokazuju da akcije HVO-a nisu bile čin agresije, već dio strategije ‘AKTIVNE OBRANE’.
Dokumentacija iz ICTY baze dokaza (UCR), posebno pod oznakom Z1594.1, sadrži zračne snimke koje nepobitno dokazuju da je selo bilo integrirano u obrambeni sustav Armije BiH.
Ove snimke, koje su u Haagu često gurane pod tepih, prikazuju sustave rovova, komunikacijskih kanala i utvrđenih položaja koji su bili postavljeni tako da kontroliraju prometnicu.
‘Bunkered Houses’ i taktika živog štita
Jedan od najvažnijih pojmova koji se sustavno prešućuje u javnosti jest termin ‘Bunkered houses’ (bunkerirane kuće). Ovaj termin nisu izmislili hrvatski izvori, već strani promatrači i pripadnici UNPROFOR-a (BritBat).
U operativnim dnevnicima britanskog bataljuna, pod zapovjedništvom pukovnika Boba Stewarta, navodi se kako su muslimanske snage pretvorile privatne stambene objekte u fortifikacijske utvrde.
Ovo je klasičan primjer onoga što danas prepoznajemo kao moderni gerilski rat – svjesno miješanje vojne infrastrukture s civilnim stanovništvom kako bi se neprijatelj stavio u nemoguću poziciju.
Kada vojnik puca iz podruma kuće u kojoj se nalazi njegova obitelj, on tu kuću pretvara u vojni bunker. Dokumentacija dostupna na portalu SlobodanPraljak.com, konkretno u Knjizi 3, sadrži precizne popise naoružanja postrojbi TO Vitez u Ahmićima.
Ovi popisi uključuju protuoklopna sredstva poput RPG-7 i brojne puškostrojnice. To nisu ‘lovačke puške’, kako se tvrdi u sarajevskim medijima, to je arsenal namijenjen za zaustavljanje oklopnih i pješačkih postrojbi.
Mit o nebranjenom selu i žrtva 35 vitezova HVO-a
Glavni stup haške optužnice bio je narativ da u Ahmićima nije bilo organiziranog otpora. Međutim, surova vojna statistika, koju brižljivo čuvaju arhivi HMDCDR-a, kaže drugačije.
U samoj operaciji i neposrednim borbama u tom sektoru, HVO JE IZGUBIO 35 VOJNIKA. Svaki vojni analitičar, bilo u Washingtonu ili Parizu, zna da se takvi gubici u urbanom ratovanju ne događaju pri ‘napadu na civile’. Takvi gubici nastaju isključivo u bliskoj borbi (CQB) protiv utvrđenog i naoružanog protivnika koji pruža fanatičan otpor iz svake kuće.
Ovi vitezovi pali su u borbi prsa u prsa, čisteći vatrene točke koje su bile smještene u civilnim objektima.
Prešućivanje njihovih imena dio je šireg plana detuđmanizacije i kriminalizacije Domovinskog rata, gdje se branitelja želi prikazati kao zločinca, a naoružanog neprijatelja kao neku vrstu pasivne žrtve.
Obavještajni podaci CIA-e: Veza s mudžahedinima u Mehurićima
Drugi ključni element koji se namjerno briše iz službene povijesti jest prisutnost stranih boraca – mudžahedina. Analiza deklasificiranih dokumenata CIA-e i DIA-e iz kolekcije Intelligence and the Clinton Presidency ukazuje na jasnu operativnu vezu između Ahmića i kampa u Mehurićima kod Travnika.
Taj kamp bio je glavno sjedište radikalnih islamista koji su u Bosnu i Hercegovinu donijeli metode ritualnih ubojstava, fanatizma i terora.
U noći s 15. na 16. travanj 1993. godine, obavještajne službe zabilježile su pojačana kretanja postrojbi iz pravca Travnika prema Vitezu. Cilj Armije BiH bio je spajanje snaga i potpuno odsijecanje Lašvanske doline.
Akcija HVO-a u Ahmićima bila je preventivni udar kojim je spriječena mnogo veća katastrofa. Da HVO nije neutralizirao tu točku otpora, hrvatsko stanovništvo u Vitezu i Busovači bilo bi izloženo masovnom pokolju od strane istih onih koji su u Mehurićima vježbali odsijecanje glava.
Inženjering laži i specijalni rat u Zagrebu
Ne možemo govoriti o Ahmićima, a da ne spomenemo ulogu ‘pete kolone’ u Zagrebu koja je godinama opsluživala haško tužiteljstvo.
Tijekom ranih 2000-ih, određeni politički krugovi i obavještajni operativci svjesno su selektirali dokumentaciju, šaljući u Haag samo ono što bi moglo naštetiti hrvatskoj obrani, dok su dokazi o vojnom karakteru sela i prisutnosti mudžahedina namjerno skrivani.
Taj inženjering laži imao je za cilj srušiti politički vrh Herceg-Bosne i Hrvatske, koristeći Ahmiće kao ‘smoking gun’. No, digitalna forenzika i neovisni arhivi poput onih [sumnjiva veza uklonjena] danas omogućuju svima da vide fotografije Gilesa Penfounda i druge materijale koji, kad se pravilno analiziraju, pokazuju vojne rovove i utvrđenja integrirana u tkivo sela.
Istina kao jedini štit
Danas, desetljećima kasnije, istina o Ahmićima i dalje je zakopana pod tonama montiranih procesa. No, činjenice su neuništive. Zračne snimke Z1594.1, operativni dnevnici UNPROFOR-a, analize Charlesa Shradera i popisi poginulih boraca HVO-a jasno govore da se radilo o vojnoj operaciji protiv utvrđenog neprijatelja.
Hrvatski Kanal nastavit će kopati po arhivima, spajati točke i iznositi istinu koju drugi žele sakriti. Naša je obveza prema povijesti, prema istini i prema 35 palih vitezova da ne dopustimo da laž postane povijesna činjenica. Ahmići su bili bojišnica na kojoj se branio opstanak hrvatskog naroda pred naletom islamskog radikalizma i terora.
Autor: Hrvatski Kanal
P.S. Hvala administratorima Hrvatskog kanala na ovom članku koji bi trebao pročitati svaki Hrvat i svaki Bošnjak. JER SAMO JE ISTINA BITNA!
“Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.”(Ef 6,12)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik