Objavljuje Hrvatski Ratnik
Ako se među partizanima i pojavio neki hrvatski domoljub, poput Hebranga, Tito bi ga odmah dao ubiti. Nije se radilo o nikakvom ‘antifašistu’. Surađivao je hohštapler i s Nijemcima 1943., vodio tkzv. ‘Martovske pregovore’ s okupatorima, nudio im čak i vojno savezništvo protiv Britanaca i četnika pretpostavljajući da će se Britanci 1943. iskrcati na hrvatskoj obali. – piše Damir Zudić Pende u komentaru na našoj Facebook stranici…
Tito je prije svega bio pragmatični hohštapler željan vlasti. U cilju dolaska na vlast se mijenjao po potrebi: Malo sa Staljinom, pa s Hitlerom i Staljinom, opet sa Staljinom, pa 1943. pokušao s Nijemcima, pa onda s Britancima, pa sa SAD-om, pa malo u nesvrstanima…
Nikada u životu nije bio u Jasenovcu znajući da logor služi za demoniziranje svih Hrvata koji bi se samo usudili pomisliti na neovisnost. Lažnim i prenapuhanim brojem žrtava Jasenovca se svaka želja za neovisnošću Hrvatske izjednačavala sa zločinom.
Znao je i da nije zaslužan za pripojenje Istre matici zemlji. Zato je 1978. pred smrt, posmrtno odlikovao Oca Milanovića koji je na Mirovnoj konferenciji o granicama, u Parizu 1947., Knjigama krštenih u Istri dokazao Hrvatstvo Istre zbog čega su saveznici odlučili da Istra većim dijelom pripada Hrvatskoj i manjim Sloveniji.
1966. Kardelj upozorava Tita da Jugoslavija, onako kako je ustrojena, ne može dugo opstati. Kardelj predlaže liberalizaciju društva i postavljanje obrazovanih stručnjaka na čelo proizvodnje. Tito odbija bojeći se za vlastitu guzicu.
Jedini način da doživotno ostane na vlasti je bio da državom i privredom upravljaju odani komunisti, i ‘podobni’, bez obzira na znanje i sposobnosti. Tako je stvorena država koja je mogla trajati dok je Tito bio živ. Njemu je bilo svejedno, “poslije mene potop”.
Ubrzo nakon Titove smrti država doživljava bankrot, vrijednost novca ubrzano pada, dolaze nestašice, plaće padaju na 150 DM (Osim komunistima koji su svoje plaće uskladili s tečajem na dan isplate).
Obični ljudi počinju raditi na crno i ne prijavljuju prihode. Cvjeta fiskalni i svakojaki lopovluk, korupcija, veze… I kao višnja na vrhu torte, djeca i unuci od Tita pomilovanih srpskih zločinaca započinju sa stvaranjem ‘velike srbije’.
Jugoslavija se krajem 80-ih ruši u Beogradu. A 1991. počinje vojna agresija na Hrvatsku s ciljem da Hrvata više ne bude, i da Srbi na Hrvatskoj zemlji stvore ‘veliku srbiju’.
1992. se sve ponavlja u BiH. A sve to zahvaljujuću ubojici, diktatoru i prevrtljivom hohštapleru željnom doživotne vladavine.
Komentar Damira Zudića Pende na članak Vjekoslava Krsnika na našem portalu – ‘Hrvatska je 45. godine okupirana, a ne oslobođena’
“Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.” (Matej 20:16)
Zapratite nas na društvenim mrežama, pozovite i druge da nas zaprate:
Udruga Hrvatski Ratnik